Atanazije Aleksandrijski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Flopy (razgovor | doprinosi)
Redak 20:
 
 
Za svoga prvog izgnanstva u Treviru [[335.]]-[[337.]] u doba vladavine [[Konstantin I. Veliki|Konstantina I.]] dovršio je svoje dvostruko djelo ''Protiv pogana - O Utjelovljenju'', u kojem govori o [[Krist|Kristu]] kao pravom [[Bog|Bogu]] i pravom [[čovjek|čovjeku]]. U to je vrijeme u kršćanstvu bila vrlo živa diskusija o [[Presveto Trojstvo (nauk)|Trojstvu]], a stanje je bilo bitno različito na Zapadu, gdje se Crkva s papom [[Julije I.|Julijem I.]] doslovno držala Nicejskog vjerovanja, i na Istoku koji je bio spekulativniji i sklon življim raspravama, pa se razmišljanje o Trojstvu kretalo od čistog arijanstva, preko poluarijanstva, do nicejske vjere. Jedan od trojice Konstantinovih sinova i nasljednika, [[Konstancije II.]], bio je pod utjecajem poluarijanca Euzebija Nikomedijskog, i kao takav se protivio Atanaziju. Ipak, njegov brat [[Konstans I.]], koji je vladao [[Levant|Istokom]], organizirao je, u dogovoru s papom [[Julije I.|Julijem I.]], [[343]]. godine mjesni [[sinod]] u Sardici (današnja [[Sofija (grad)|Sofija]]), koji je odlučio da se Atanazije ima vratiti u Aleksandriju.
 
[[350]]. Konstans I. je ubijen, a Konstancije II. postaje jedini vladar carstva, te do svoje smrti [[361]]. organizira više mjesnih sinoda u [[Sirmijum]]u (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) koji su osudili Atanazija i ostale pristalice Nicejskoga vjerovanja (posebice papu [[Liberije|Liberija]]). Novi car [[Julijan Apostata]] ([[361]].-[[363]].) progoni sve kršćane, pa tako i Atanazija, koji se bio sklonio kod [[monah]]a [[pustinjak]]a, gdje je napisao poznati ''Život svetog [[Sveti Antun Pustinjak|Antuna Opata]]''.