Beatifikacija: razlika između inačica

'''Beatifikacija''' ([[latinski]] ''beatus'', blagoslovljen, [[grčki]]: μακάριος, ''makarios'' i latinska riječ ''facere'', učiniti) Proglasproglas je [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] o mrtvim ljudima koji su dobili pristup [[raj]]u i sposobnost da posreduju u korist pojedinca koji se moli u njegovo ili njezino ime. Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa [[Kanonizacija|kanonizacije]]. Osoba koja je beatificirana dobiva naslov ''blaženi''.

Riječ beatifikacija vjerojatno dolazi u uporabu nakonu 4. stoljeća postojanja Crkvestoljeću, a prvi put se počela rabiti u Crkvi u [[Kartaga|Kartagi]], no ideja je vjerojatno starija. U ranije vrijeme ta čast je bila lokalna i bila je prenošena s jednogjedne [[Dijeceza|dijeceze]] drugoj uz [[biskup]]ovo odobrenje. Dokaz za to su rana kršćanska svetišta u kojima se nalaze freske samo lokalnih mučenika. Neke betifikacije biskupa u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] bile su skandalozne u usporedbi s današnjim beatifikacijama. Na primjer, [[Karlo Veliki|Karlo Veliki Franački]] beatificrian je od strane biskupskog skupa samo nakonkratko kratkoga vremenavrijeme poslije njegove smrti. Nikad nije kanoniziran (proglašen svetim), njegovo poštovanje bilo je upitno, no ipak je dano dopuštenje da se slavi [[Misa]] u njegovu čast u [[Aachen]]u i [[Osnabrück]]u, no bez prava da se oslovljava s "blaženi".

== Beatifikacija provođenakoju odprovodi papepapa ==