Aleksandrijska knjižnica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: sr:Александријска библиотека |
sadržaj |
||
Redak 5:
=== Osnutak i djelovanje ===
Knjižnicu je osnovao egipatski [[faraon]] [[Ptolemej I. Soter]] (367.-283. pr. Kr.) u 3. stoljeću pr. Kr. po savjetu [[Demetrije Faleronski|Demetrija Faleronskog]], a znatno ju je proširio njegov sin i nasljednik [[Ptolemej II. Filadelf]] (309.-246. pr. Kr.) usmjerivši se na sakupljanje svih knjiga napisanih na [[grčki jezik|grčkome]] kao i [[Grčka|grčkih]] prijevoda značajnih djela autora izvan grčkog kulturnog kruga.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 123.</ref>
Knjižnica se nalazila u okviru kraljevske palače, u tzv. ''Brukheju'' koji je bio u sastavu [[muzej]]a (''Museion''), odnosno svetišta muza, a sadržavala je nekoliko desetaka tisuća djela napisanih, prema izvorima, na oko 500.000 do 700.000 papirusnih svitaka.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 123.</ref> Knjižnica nije bila otvorena za javnost nego samo za studente i znanstvenike i vjeruje se da je sadržavala većinu cjelokupnog znanja antičkog svijeta.
Brojni svici rukopisa bili su pisani na gotovo svim tada poznatim jezicima (grčki, [[latinski]], [[aramejski]], [[hebrejski]], jezici naroda [[Mezopotamija|Mezopotamije]], [[perzijski]], [[arapski]], pa i [[hindu|indijski]]). U Muzeju se istraživala [[biologija]], [[medicina]], [[matematika]], [[astronomija]], [[filologija]], [[geografija]] i [[povijest]].<ref>http://www.croato-aegyptica.hr/egipat/gradovi/01.htm</ref>
Upravitelji knjižnice bili su geograf i matematičar [[Eratosten]], filolog Aristofan iz Bizanta, astronom [[Aristarh]] te gramitičar Zenodot iz Efeza. Pjesnik Kalimah načinio je svojevrsni katalog knjižnice pod nazivom Tablice (''Pinakes'').
Redak 17:
Godine [[47. pr. Kr.]] u vrijeme [[Rimski građanski rat|rimskog građanskog rata]], Egipat se umiješao u sukob između [[Gaj Julije Cezar|Cezara]] i [[Gnej Pompej|Pompeja]]. Egipatski faraon [[Ptolemej XIII. Dioniz]] dao je ubiti Pompeja koji se bio sklonio u Aleksandriju, kako se ne bi zamjerio Cezaru. Međutim, uskoro je ipak došlo do sukoba između rimske i egipatske vojske te je tom prilikom Cezar dao zapaliti egipatsku flotu u luci, a vatra se proširila na obalu i zapalila knjižnicu koja je većim dijelom uništena.<ref>Povijest, sv. IV, str. 119.</ref>
Kasnije je [[Marko Antonije]], kako bi udovoljio kraljici [[Kleopatra VII.|Kleopatri]] nadomjestio dio uništene knjiške građe preseljenjem
=== Drugo i treće uništenje knjižnice ===
Godine [[270]]. rimski car [[Aurelijan]] uništio je ostatke glavne knjižnice tijekom vojne kampanje na Aleksandriju.
Premda je glavna knjižnica bila uništena, ostala je manja knjižnica smještena u Serapeju (''Serapeion''), hramu grčko-egipatskog božanstva u kojem su se čuvali duplikati djela iz veće knjižnice.
Godine [[391]]. rimski car [[Teodozije I. Veliki|Teodozije I.]] naredio je zatvaranje svih [[poganstvo|poganskih]] hramova u [[Rimsko Carstvo|Carstvu]], uslijed čega je agitacijom patrijarha Teofila srušen Serapisov hram i uništena knjižnica.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 123.</ref>
===
Rijetki sačuvani rukopisi i dalje su opstali kao i sama Aleksandrijska knjižnica. Međutim, kada su [[Arapi]] [[642]]. godine osvojili i preoteli Egipat [[Bizant]]u, [[kalif]] [[Omar]] iz [[Damask]]a naredio je da se rukopisi iz knjižnice spale uz tvrdnju: "Ako se u tim knjigama nalazi ono što već piše u Kuranu, onda je riječ o duplikatima i one su suvišne te ih treba uništiti. Ako se u njima nalazi ono što je u opreci s Kuranom, onda su lažne i opet ih treba uništiti".<ref>http://www.mlahanas.de/Greeks/Library.htm</ref> Time su uništeni su i posljednji ostaci nekad znamenite knjižnice.
| |||