Razlika između inačica stranice »Hull City A.F.C.«

m
bez sažetka
m
Problem zadržavanja momčadi uznemiravao je City isto kao i sve druge klubove tijekom rata. Savez je želio izbjeći neumjereno korištenje stranaca u utakmicama, inzistirajući da se oni koriste samo u hitnim slučajevima. Uvjeti su bili takvi da hitni slučajevi postaju norma i kao rezultat toga, mnogo nepoznatih lica se moglo naći u bojama Citya tijekom ratne kampanje. Iako je City imao i jezgru igrača koji su bili u klubu još prije rata, kao što su Bly, Cunliffe, Meens i Woodhead nije bilo moguće da se kvalitetno popune sve rupe u momčadi, stoga su mnogi lokalni amateri dobili svoju priliku kao i igrači drugih klubova koji su se u to vrijeme nalazili u oružanim snagama u neposrednoj blizini Hulla. Nije bilo većih zvijezda ali jedan do dva igrača su nesumnjivo imali nogometno iskustvo na višoj razini.
Kada su nogometne lige prekinute u rujnu 1939., Tigrovi su bili suočeni sa neizvjesnom budućnošću zbog financijskih problema, koji su ih prvo udarili u prethodnom desetljeću, te se vratili ovaj put još jači. Bilo je mnogo onih koji su sumnjali da li će klub moći nastaviti. Dapače tijekom drugog svjetskog rata klub je bio prisiljen ući u stanje hibernacije. Kombinacija loših financija i borbe za podizanje momčadi značilo je da su se povukli iz ratne lige na kraju sezone 1940/41. za ukupno 4 sezone, prekinuto kratkim povratkom u sezoni 1944/45. Njegovo najmračnije razdoblje do tada je iza Hull Citya. Na sreću pojavio se tračak svjetlosti u obliku Harloda Needlera, i do kraja drugog svjetskog rata nova era u povijesti Hull Citya će osvanuti.
Kada je nogometna liga obnovljena 1946-e, City je bio suočen sa novim Upravnim odborom na čelu s Needler Haroldom i novim trenerom bojnikom Frank Buckleyem, a jednako je važno napomenuti da je Hull City dobio i novi stadion, legendarni [[Boothferry Park]] koji je sagrađen na starom golf terenu. Sezona 1947/48. počela je mirno, ali njen značaj ne leži toliko u rezultatima koliko o dolasku jednog od najvećih igrača ikada, koji je nosio dres Hull Citya. Njegovo ime je Horatio Stratton Carter. Njegov derbi trećeg travnja 1948. došao je prekasno da pomogne klubu i njegovoj promociji, stoga su na kraju završili na 5. mjestu. Slijedeće sezone osjetio se puni utjecaj Horatia Stratton Cartera.
Pod Carterovim vodstvom, Tigrovi su odigrali do tada svoju najbolju sezonu u povijesti, osvojivši Third Division (North) i postavljanjem novih rekorda. Pobijedili su u prvih 9 utakmica (tada rekord lige), te postigli posjećenost od 49.655 navijača za skok na vrh tabele doma, protiv Rotherham Uniteda na Božić, što je još uvijek Division rekord. Zajedno sa tim uspjehom u lizi, Tigrovi su uživali u jednom od svojih najboljih utrka u Cupu , što je kulminiralo sa 55.019 gledatelja na Boothferry Parku protiv Manchester Uniteda. Nažalost Tigrovi su tijesno izgubili 0:1. Ova posjećenost i dalje ostaje najviša ikad zabilježena na Boootheferry Parku i jasno je da nikad neće biti potučena. City se našao nazad u Third Division (North) na početku sezone 1956/57. Uspjeli su napraviti ponovni skok u Division Two, ali taj povratak bio je kratak. Odmah slijedeće sezone Tigrovi su se vratili u Division Third i tamo ostali sve do dolaska Cliff Brittona kao trenera u srpnju 1961. Izgled za boljim vremenima činio se kao mogućnost.
Novinski naslovi su planuli 1963. kada je predsjednik Hull Citya Harold Needler dao klubu novčanu injekciju od 200.000 funti u dionicama, te kada je ponudio treneru Cliffu Brittonu desetogodišnji ugovor. Brittonova cjelokupna obnova igračkog kadra doprinijela je stvaranju najučinkovitije napadačke linije, uključujući Ken Wagstaffa, Chris Chiltona, Ken Houghtona i Ian Butlera.
23

uređivanja