Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 73:
Kroz prošlost članovi Provincije nisu samo bili lektori i magistri na provincijskim školama nego su mnogi predavali i izvan Provincije, na redovničkim ili dijeceznim školama, kao fra [[J. Filipović]] u [[Firenza|Firenzi]], [[Peruggia|Perugi]] i [[Budim|Budimu]], fra [[P. Karapandža]] u Budimu, fra [[I. Topić]] u [[Rim|Rimu]], fra [[F. A. Perić]] u biskupijskom sjemeništu u Splitu, fra [[Ivan Budimir]] (+ 1794.) u [[Verona|Veroni]], fra [[Ivan Radonić]] (+ 1846.) u [[Venecija|Veneciji]], fra [[A. Dorotić]] u [[Orvietto|Orviettu]], Rimu, Perugi i Veneciji, fra [[Andrija Miošić]] ml. u nadbiskupijskom sjemeništu u Zadru, fra [[G. Cvitanović]] na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, fra [[Karlo Balić]] (+ 1977.) na [[Antonianum|Antonianumu]] i na Papinskom sveučilištu na [[Laterano|Lateranu]] u Rimu, fra [[Anđelko Milanović]] (+ 1990.) na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu.
==Kulturno i društveno djelovanje==
Već od početka književne djelatnosti na našim prostorima [[franjevci]] su djelovali prema zasadama svoga zvanja i potrebama kršćanskog puka. Stvarajući na ovim prostorima, u kojima se tek počela oblikovati pismena i književna kultura, književna djela različite religiozno-duhovne tematike, a namijenjena nabožno-prosvjetiteljskim ciljevima, oni su gradili svojevrsnu hrvatsku franjevačku [[književnost]], počevši tamo od fra [[Matija Divković|Matije Divkovića]], fra Pavla Posilovića, fra Ivana Anćića, fra [[Lovro Šitović|Lovre Šitovića]], fra [[Toma Babaić|Tome Babića]], fra [[Filip Grabovac|Filipa Grabovca]], nepretecivog fra [[Andrija Kačić Miošić|Andrije Kačića Miošića]] i tolikih drugih. Oni će, naročito u vremenima turske okupacije i neposredno nakon oslobođenja od [[Turci||Turaka]], preuzeti brigu oko obnove duhovnog, religioznog i kulturnog života i tako izvršiti osobitu ulogu u održanju kulturnog jedinstva hrvatskoga nacionalnog prostora. Svjesni dubine ponora na čijem su se rubu dobrovoljno kretali, franjevci su se prihvatili i prema vlastitim snagama stoljećima obavljali golem vjerski i prosvjetiteljski posao.
Budući da je [[Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja|Provincija]] nastala upravo u doba [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] koje je skromno obuhvatilo i Dalmaciju, većina djela franjevaca imaju uz vjersku i prosvjetiteljsku crtu. Pisali su i na dobro upravljali. Nije im bilo do gizdanja kojemu bi se štilac morao diviti, nego do koristi koju će zadobiti. Neki su franjevci sudjelovali u ekonomskim akademijama kao fra A. Perić, član splitske akademije ili fra Mijo Dragičević (+ 1790.) koji je pisao o uzgoju bolje vrste stoke. U samostanskim knjižnicama čuvaju se rukopisi od kojih su tek neki obrađeni, "ljekaruše" i ljetopisi. Svaki je samostan stvarao svoju knjižnicu, od kojih su najveće u Makarskoj i Sinju.
Jedan od prosvjetitelja bio je fra [[Filip Grabovac]] (+ 1749.). On je u svom djelu [['''''Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga''''']] (Mleci, 1749.) nastojao poučiti narod moralnim poukama, ali i osnovnim pojmovima iz zemljopisa, povijesti, lijepog vladanja i životne mudrosti. Kao snažna ličnost doživljavao je sudbinu svoga naroda duboko i iskreno, reagirao je neposredno, govoreći o svojoj je zemlji s mnogo ljubavi i boli. Noseći u sebi stari ponos svoje patrijarhalne sredine, Grabovac je patio zbog tužna položaja u kojem se pod eksploatatorskom vlašću [[Venecija||Venecije]] našao njegov narod ''ilirički aliti rvacki''. Mlečani su jedva dočekali prijavu, pa je knjiga zaplijenjena, a Grabovac uhapšen i optužen kao buntovnik i veleizdajnik. Otpremljen je u zloglasnu mletačku tamnicu [[Sotto i piombi]], a zatim je za suđenja teško obolio i bio premješten u samostan na otoku [[San Spirito]]. Tamo je ubrzo i umro 13. veljače 1749.
Njegov je rad nastavio je fra [[Andrija Kačić Miošić]]. On je priprostim jezikom u deseteračkim stihovima prepričao "čobanima i pastirima" povijest, opisao je junačka djela dižući porodice harambaša i serdara do slavnih vitezova slovinskog naroda. Njegov [['''''Razgovor ugodni naroda Slovinskog''''']] (Mleci, 1752.) postao je najčitanija knjiga na ovim prostorima. Mnogi su ga pokušali imitirati, ali s manje uspjeha.
Franjevci su uvijek bili otvoreni prema narodnim gibanjima. Uzdizanje škola omogućilo je stvaranje franjevačkog sloja intelektualaca, osposobljenih u jezikoslovnim i društveno-povijesnim znanostima. Svoje znanje upotrijebili su, nakon povratka ustavnosti, za borbu protiv [[autonomaši|autonomaša]], a za sjedinjenje s Hrvatskom, uvijek naglašavajući svoje vjersko opredjeljenje. U tome su prednjačili sinjski nastavnici fra [[Ante Konstantin Matas|A. K. Matas]] i fra Jakov Grupković (+ 1911.). Prema nekima, u sobi fra Š. Tomića u samostanu na Dobrome u Splitu, rodila se misao o pokretanju [[Narodni list|Narodnog lista]]. Franjevci su bili borci za pohrvaćenje općina, osobito u vrijeme izbora. I u vrijeme Bosansko-hercegovačkog ustanka (1875.-1878.) oni su pomagali ustanike i izbjeglice.
U jeku narodnog preporoda, 1860. god., franjevci su počeli na svom imanju u [[Čitluk|Čitluku]] kod Sinja, iskapati rimsku koloniju [[Aequum]]. Pronašli su dosta materijala pa je u Sinju, u samostanu, stvorena vrijedna arheološka zbirka - danas Muzej - koji bi svojim povijesno-spomeničkim blagom mogao biti ponosom i znatno većim urbanim središtima. Arheologijom se prvi počeo baviti fra [[Stjepan Zlatović]] (+ 1891.), koji je zagrijao "oca hrvatske arheologije" fra [[Luju Maruna]] (+ 1939.) za iskapanja oko [[Knin|Knina]] i [[Biskupija|Biskupije]], uvjeren da tu zemlja čuva nepisanu hrvatsku povijest. Zalaganjem franjevaca, osobito fra Luje Maruna, otkriveni su mnogi spomenici starohrvatskog doba i stvoren u Kninu [[Muzej hrvatskih starina]] (danas [[Muzej hrvatskih arheoloških spomenika]] u Splitu), neko vrijeme smješten u samostanskoj zgradi (1893.-1912.). Pa i kasnije bavili su se neki franjevci arheologijom i paleontologijom, osobito fra [[Josip Olujić]] (+) i fra [[Ante Jadrijević]] (+ 1974.), a njihov rad je nastavio veliki sakupljač fra [[Nikola Gabrić]] (+ 1984).
U novije su doba u više samostana uređene zbirke, kao u Sinju, na Visovcu, u Šibeniku, Zaostrogu, Imotskom, Sumartinu. Vrijedna [[Malakološka zbirka]] u Makarskoj, stvorena zaslugom [[fra Jure Radić|fra Jure Radića]] (+ 1990.), koji je osnovao i institut [[Planina i more]].
Skupljanjem pjesama i narodnog blaga bavilo se više župnika. Od njih su se posebno isticali fra [[Stjepan Grčić]] (+ 1932.) i fra [[Silvestar Kutleša]] (+ 1943.) i fra [[Lujo Plepel]] (+ 1948.).
Među romantičarske pjesnike ubraja se fra [[Ivan Despot]] (+1886.) koji pjeva u duhu nacionalno-romantičarski nadahnutog prosvjetiteljstva o slobodi, hrvatstvu i slavenstvu. Njega je nastojao slijediti fra [[Andrija Matutinović]] (+ 1947.). U novije vrijeme pridružili su se pjesnicima religioznog nadahnuća fra [[Stanko Petrov]] subjektivnim religioznim osjećajem i fra [[Gašpar Bujas]] osobnim pjesničkim doživljajima.
Članovi Provincije radije su se bavili popularnim pisanjem nego filozofsko-bogoslovnim djelima. Tek u novije vrijeme istakli su se znanstvenim radom fra [[Ivan Marković]] (+ 1910.), fra [[Roko Rogošić]] (+ 1963.), fra [[Ante Crnica]] (+ 1969.), fra [[Karlo Kosor]] (+1982.), fra [[Jozo Soldo]] (+2005.).
Da bi se pratila i proučavala razna aktualna filozofsko-bogoslovna pitanja, Provincija je izdavala časopis [[Nova revija|Novu reviju]] (1922.-1941.). Oko nje se okupio veći broj suradnika: fra Ante Cikojević (+ 1956.), fra Petar Grabić (+ 1963.), fra [[Karlo Eterović]] (+ 1935.), te dugogodišnji urednik fra Božo Vuco (+ 1984.), pisac apologetskih članaka i knjiga. Suradnik je bio i fra K. Balić koji je pokrenuo Bibliotheca medii aevi i organizirao kongrese franjevačkih profesora. Svoj rad nastavio je u Rimu ne samo kao profesor već i kao predsjednik Komisije za kritičko izdanje djela bl. [[Ivan Duns Skot|Ivana Duns Skota]] u kojoj je radila "rimska Balićeva kolonija" s više članova Provincije. On je stvorio i Papinsku međunarodnu Marijansku akademiju u Rimu u kojoj je neumorno radio fra Pavao Melada. Akademija je organizirala brojne međunarodne kongrese i izdala preko stotinu svezaka zbornika o Mariji.
==Duhovni život==
Franjevci su prošli kroz bure i oluje zahvaljujući snazi duhovnog života koji je zajednica posjedovala. Kad bi, naime, nastala malaksalost ili prevelika zaokupljenost svjetovnim poslovima, u zajednici bi se našlo redovničkih duhova koji bi svojim radom, ali još više primjernim životom, vraćali braću na put [[evanđelje|evanđelja]] i franjevačkog pravila. Takav je bio fra [[Josip Glunčević]] u kriznim godinama previranja na razmeđu XVIII. u XIX. st. ili fra [[Ivan Marković]] u borbi oko "vitae communis" ili fra [[Mijo Kotaraš]] (+ 1926.) kad se pojavio [[žuti pokret]].
Među članovima bilo je svetih likova koje ne možemo sve spomenuti, ali neke ne možemo ni mimoići. Neki su franjevci u XVIII. st. išli u Italiju radi strožeg opsluživanja Pravila. U Provinciji je oko 1750. god. samostan sv. Martina na Braču proglašen "domus recollectionis" u kojem su redovnici živjeli u bdijenju, postu, molitvi i razmatranju, među kojima se isticao fra [[Jakov Pletikosa]] (+ 1769.).
U narodu su ostali u sjećanju svetački likovi:
* fra J. Glunčevića,
* fra J. Ivelića (+ 1874.),
* fra P. Baćića,
* fra V. Bilušića (+ 1939.) i
* fra Marka Ivandića (+ 1942.).
Herojstvo duha pokazali su fra [[Rafo Kalinić]] (+ 1943.) i sluga Božji fra [[Ante Antić]] (+ 1965.). Pokretanjem kauze za beatifikaciju fra Ante Antića (+ 1965.) Provincija je pokrenula glasilo vicepostulature [[Dobri otac Antić]] (od. 1971. god.), u novije vrijeme ( od 1990. god.) i list mučenika fra Rafe Kalinića.
Još od početka održavale su se duhovne vježbe svake godine, a u novije doba mjesečno rekolekcije i dani duhovne sabranosti. Oko toga su posebno nastojali fra Karlo Nola i fra [[Jerko Šetka]]. U novije vrijeme veoma su dobro primljene knjižice, teškog bolesnika, produhovljenoga mladog franjevca fra [[Ante Grbeša]] (+ 1998.).
Uz žrtvu samačkog života, župnici nastoje održati narod u kršćanskoj zajednici u vremenima kad se sela raseljavaju jer mnogi odlaze u gradove, a i izvan zemlje. Stoga njihovo čuvanje položaja nastavak je franjevačke misije na ovom trokutu Lijepe naše - čuvanje vjere i narodnosti, navlastito u liječenju rana na narodnom tijelu zadobivenih u Domovinskom ratu. A tko bi ocijenio veličinu rada i žrtava tolikih fratara koji su izgarali za ovu Provinciju i ovaj puk Božji našim mjerama na koje smo se navikli? Svi su oni pridonosili njezinu ugledu i dobru glasu. Trošeći svoj život na čast Božju i na korist bližnjemu, mnogi i u najnovije vrijeme postižu vrijedne rezultate.
==Provincijali Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (1735. - 2009.)==
1. Fra Jeronim Filipović iz Rame 1735. - 1738.
2. Fra Mijo Jekušić iz Neretve 1738. - 1742.
3. Fra Petar Karapandža iz Goranaca kod Mostara 1742. - 1745.
4. Fra Ivan Turić iz Zavojana 1745. - 1748.
5. Fra Ivan Vucić iz Promine 1748. - 1751.
6. Fra Jeronim Filipović, drugi put 1751. - 1754.
7. Fra Grgur Despot iz Zaostroga 1754. - 1757.
8. Fra Franjo Marjanović iz Skradina 1757. - 1760.
9. Fra Jeronim Romčević iz Jezera - Pasičine 1760. - 1763.
10. Fra Petar Filipović iz Ramljana 1763. - 1766.
11. Fra Andrija Staničić iz Sumartina 1766. - 1770.
12. Fra Karlo Marojević iz Drniša 1770. - 1773.
13. Fra Josip Radman iz Muća 1773. - 1776.
14. Fra Ivan Rajčević iz Otoka 1776. - 1779.
15. Fra Paško Grubišić iz Makarske 1779. - 1782.
16. Fra Karlo Marojević, drugi put 1782. - 1785.
17. Fra Jeronim Lozo iz Slivna (Imotski) 1785. - 1788.
18. Fra Mijo Bilušić iz Promine 1788. - 1791.
19. Fra Ante Perić iz Sućurja 1791. - 1794.
20. Fra Paško Sekula iz Lovinca (Lika) 1794. - 1797.
21. Fra Paško Prgomet iz Slivna (Imotski) 1797. - 1800.
22. Fra Lovro Lovrić iz Miljevaca 1800. - 1803.
23. Fra Andrija Dorotić iz Sumartina 1803. - 1806.
24. Fra Josip Glunčević iz Sinja 1806. - 1810.
25. Fra Šimun Rebić iz Imotskog 1810. - 1813.
26. Fra Mate Šupuk iz Šibenika 1813. - 1816.
27. Fra Ivan Radonić iz Podgore 1816. - 1819.
28. Fra Luka Koštan iz Šibenika 1819. - 1823.
29. Fra Franjo Ravlić iz Kozice 1823. - 1826.
30. Fra Jeronim Palatin iz Skradina 1826. - 1829.
31. Fra Franjo Vežić iz Brista 1829. - 1832.
32. Fra Franjo Belamarić iz Šibenika 1832. - 1835.
33. Fra Šimun Milinović iz Lovreća 1835. - 1838.
34. Fra Ivan Kaladrin iz Sinja 1838. - 1842.
35. Fra Franjo Talijančić iz Igrana 1842. - 1845.
36. Fra Ante Paić iz Ljubostinja - Unešić 1845. - 1848.
37. Fra Anđeo Ilić iz Metkovića 1848. - 1851.
38. Fra Mate Šimunović iz Vrpolja (Knin) 1851. - 1854.
39. Fra Ante Lulić iz Makarske 1854. - 1857.
40. Fra Ante Zorica iz Rupa 1857. - 1860.
41. Fra Jakov Milinović iz Lovreća 1860. - 1863.
42. Fra Ivan Šimunović iz Vrpolja (Knin) 1863. - 1866.
43. Fra Ante Lulić, drugi put 1866. - 1869.
44. Fra Ivan Mandarić iz Promine 1869. - 1871.
Fra Ivan Šimunović, provincijski vikar 1871. - 1873.
45. Fra Gabro Puratić iz Sumartina 1873. - 1874.
Fra Serafin Vežić, provincijski vikar 1874. - 1876.
46. Fra Špiro Tomić iz Kaštel Štafilića 1876. - 1879.
47. Fra Vice Šalinović iz Dusine (Vrgorac) 1879. - 1882.
48. Fra Josip Paić iz Tijesnoga 1882. - 1885.
49. Fra Vice Janović iz Sumartina 1885. - 1888.
50. Fra Ivan Marković iz Sinja 1888. - 1891.
51. Fra Marko Ivandić iz Gornje Žeževice 1891. - 1893.
52. Fra Konstantin Krelja iz Drniša 1893. - 1896.
53. Fra Mate Šimić iz Tučepa 1896. - 1898.
Fra Gabro Puratić iz Sumartina, gen. komesar 1898.
Fra Stjepan Bosančić iz Dugopolja, gen. komesar 1898. - 1899.
54. Fra Marko Ivandić, drugi put 1899. - 1902.
55. Fra Mate Kardum iz Dugopolja 1902. - 1904.
56. Fra Petar Perković iz Klisa 1904. - 1907.
57. Fra Franjo Lulić iz Igrana 1907. - 1909.
Fra Mate Kardum, provincijski vikar 1909. - 1910.
58. Fra Karlo Eterović iz Pučišća 1910. - 1913.
59. Fra Mate Kardum, drugi put 1913. - 1915.
60. Fra Franjo Lulić, drugi put 1915. - 1919.
61. Fra Ante Cikojević iz Studenaca 1919. - 1922.
62. Fra Ante Cikojević, drugi put 1922. - 1925.
63. Fra Petar Grabić iz Miljevaca 1925. - 1928.
64. Fra Petar Grabić, drugi put 1928. - 1931.
65. Fra Ante Cikojević, treći put 1931. - 1934.
66. Fra Stanko Petrov iz Metkovića 1934. - 1937.
67. Fra Petar Grabić, treći put 1937. - 1940.
68. Fra Petar Grabić, četvrti put 1940. - 1943.
69. Fra Petar Grabić, peti put 1943. - 1946.
70. Fra Petar Grabić, šesti put 1946. - 1949.
71. Fra Karlo Nola iz Podgore 1949. - 1952.
72. Fra Karlo Nola, drugi put 1952. - 1955.
73. Fra Jeronim Lovrić iz Hrvaca 1955. - 1961.
74. Fra Jeronim Lovrić, drugi put 1961. - 1967.
75. Fra Petar Čapkun iz Konjskoga 1967. - 1973.
76. Fra Petar Čapkun, drugi put 1973. - 1976.
77. Fra Stjepan Vučemilo iz Lučana 1976. - 1982.
78. Fra Šimun Šipić iz Vedrina 1982. - 1988.
79. Fra Šimun Šipić, drugi put 1988. - 1991.
80. Fra Pavao Žmire iz Karakašice 1991. - 1997.
81. Fra Jure Brkan iz Bristivice 1997. - 2001.
82. Fra Žarko Maretić iz Podumaca 2001. - 2003.
83. Fra Željko Tolić iz Vinjana 2003.-
| |||