Nikola I., ruski car: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: vi:Nikolai I của Nga |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 8:
== Revolucije ==
Odmah dan nakon što je proglašen carem dolazi do [[Dekabristička buna|Dekabrističke pobune]]. S pozivom na ruski ustav i Konstantina vojnici u [[Petrograd]]u su se odbili zakunuti na vjernost novom caru s nadom da će i druge jedinice podržati njihov potez. Za potpuno gušenje ove bune će trebati samo osam dana, ali mladome caru će ostati vječite psihičke posljedice. U strahu od novih revolucija nedugo po završetku Dekabrističke '''Nikola''' naređuje stvaranje tajne policije koja će postojati sve do [[1880]]. godine. Kao što su ovi početni događaji vladavine bili iznenađenje tako novo nastupa [[1830]]. godine u [[Poljska|Poljskoj]]. Tada je ova zemlja bila parlamentarna monarhija u personalnoj uniji s Rusijom. To tamošnjem stanovništvu nije bilo dovoljno pa dolazi do ustanka tijekom kojega će preminuti tamošnji potkralj prije navedeni [[Konstantin, car Rusije|Konstantin]]. Ova revolucija će biti u potpunosti ugušena [[1831]]. godine kada se ukida [[Poljska]] državnost i njen teritorij postaje ruska provincija. Ovo kućno testiranje careve odlučnosti ga je bilo veoma dobro pripremilo za europsku revolucionarnu [[1848]]. godinu. Kako [[Franjo Josip I.]] nije uspio ugušiti revoluciju u [[Mađarska|Mađarskoj]] ruske trupe su to učinile namjesto njega [[1849]]. godine. Ostatak vladavine '''Nikole''' prolazi bez revolucija ili buna u državi pod čeličnom kontrolom tajne službe.
== Ratovi ==
[[Datoteka:Zar Nikolaus 1.jpg|mini|desno|Nikola I.]]
[[Grčka]] buna za nezavisnost je bila počela još [[1821]] godine. S nikad upitnim simpatija pravoslavne Rusije prema pravoslavnoj Grčkoj pitanju njenog ulaska u rat je bilo na dnevnom redu još [[1825]] godine. Tada je to spriječila smrt Aleksandra i kasniji nemiri. Želeći izbjeći unilateralnu akciju '''Nikola''' postiže dogovor s [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]] i [[Francuska|Francuskom]] za zajedničku pomorsku akciju. Ona nakon postignutog dogovara je pokrenuta [[1827]]. godine. Njen vrhunac tada postaje te iste godine pomorska bitka [[Navarin]]a gdje su snage saveznika potukle mornaricu poslanu od [[sultan]]a. Kao odgovor na taj očito neprijateljski potez [[Osmansko carstvo]] ubrzo zatvara [[Bospor]] za ruske brodove što postaje razlog [[Petrograd]]u da objavi rat sljedeće godine. Prva godina ratovanja s carem na bojnom polju prolazi bez uspjehe, tako da do pobjede dolazi tek sljedeće godine carevim odlaskom kući. Te [[1829]]. godine ruski zapovjednik se odlučuje za direktni napad na [[Istanbul]]. On s armijom na svojem putu zaobilazi sve protivničke utvrde došavši tako na manje od 70 kilometara od svoga cilja. Tada je [[Osmansko carstvo]] zatražilo mir putem kojega će darovati autonomiju Grčkoj i [[Srbija|Srbiji]] koje tada imaju obnovu svoje državnosti.
Novi rusko-osmanski rat poznat u cijeloj Europi pod imenom krimski će početi [[1853]]. godine. Osnovni razlog za njega se našao u diplomatskoj uvredi [[Istanbul]]a koji u međunarodnom dogovoru izabire [[Pariz]] iznad [[Petrograd]]a. Glavni pokušaj sporazuma europskih sila koje su željele spriječiti rat otpada zbog osmanskog odbijanja nakon čega mir više nije imao šanse. Očekivanja '''Nikole''' da će u najgorem slučaju ratovati protiv [[Francuska|Francuske]] i Osmanlija su bila razočarana kada prvobitno navodno neutralna [[Velika Britanija]] objavljuje rat. Ubrzo potom ovom ratu će se na strani ruskih protivnika pridružiti i kraljevina [[Sardinija]] dok će [[Austrija]] zadržati proturusko stajalište bez ulaska u rat. Tu izdaju kao zahvalnost na spas iz [[1849]]. godine [[Rusija]] do ukidanja monarhije neće nikada zaboraviti. Jedini uspjeh ovih saveznika je bilo osvajanje grada [[Sevastopol]]a i to tek nakon što je više od 50 posto branitelja bilo izbačeno iz borbe. Zahvaljući sličnoj požrtvovanosti rusa nekoliko drugih savezničkih pokušaja desanta u [[Azovsko more|Azovskom]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]] je bilo odbačeno.
|