Neplodnost: razlika između inačica

Mogući tretmani su '''ciljani odnosi''', '''inseminacija''' ili '''vantjelesnaizvantjelesna oplodnja'''.

Ako ne postoje faktori koji sprečavaju prirodno začeće (primjerice neprohodni jajovodi ili teški muški faktor), slijedeći oblik liječenja je '''inseminacija'''. Ako je ovulacija neredovita ili izostala, moguće je ovulaciju izazvati hormonskim preparatima. Ultrazvučnim pregledima utvrdi se kad će vjerojatno nastupiti ovulacija, te se posebno pripremljeno i očišćeno sjeme muškarca uštrca direktno u maternicu žene, kroz grlić maternice (cerviks). Na taj način se povećava broj spermija u maternici i vjerojatnost da će doći do oplodnje, pošto je cerviks u prirodnom ciklusu najveća barijera prolasku spermija do jajnih stanica u jajovodu. Najčešće se pokušaju tri inseminacije prije nego što se krene na slijedeći oblik liječenja, ali je moguće pokušavati i do 6 ili više puta. Inseminacija je mnogo jeftinija od vantjelesneizvantjelesne oplodnje, ali je i stopa uspjeha daleko manja, 5-20% (prosjek 13%) čak i za indicirane parove.

Najzahtjevniji i zadnji oblik liječenja neplodnosti je '''vantjelesnaizvantjelesna oplodnja''', odnosno in vitro oplodnja, IVF. Postupak obuhvaća hormonalnu stimulaciju žene u cilju proizvodnje više jajnih stanica (prosjek za žene ispod 35 godina je oko 12), ultrazvučno praćenje rasta folikula (malih vodenih cisti u jajnicima gdje rastu jajne stanice), davanje injekcije koja izaziva ovulaciju („štoperica“), vađenje jajnih stanica transvaginalnom iglom (punkcija), oplodnja posebno obrađenim sjemenom muškarca (bilo ostavljanjem jajnih stanica i sjemena u neposrednoj blizini u maloj posudici da se desi prirodna oplodnja, bilo injektiranjem jednog spermija u jajnu stanicu, ICSI), neometani razvoj dobivenih zametaka dva do pet dana u laboratoriju pod uvjetima sličnim onima u ženskom tijelu, te vraćanjem jednog do dva zametka dugačkom tankom cjevčicom u maternicu žene (transfer). Rutinsko vraćanje više od dva zametka se u stručnim smjernicama dobre prakse obeshrabruje zbog rizika od trudnoće s trojkama, te se vrši samo u posebnim situacijama. U Evropi je 2005. prijavljeno 109,000 postupaka IVF-a, 194,000 postupaka ICSI-ja, i 72,000 postupaka s odmrznutim zamecima. Prosječna stopa trudnoća po transferu bila je 31%.