Samostan Gorica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Uklonjena promjena suradnika 85.94.128.212, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Aradic-es
Redak 2:
[[Datoteka:Crkva Svetog Petra i Pavla -livno0717.JPG|mini|Crkva sv. Petra i Pavla sa samostanom na Gorici]]
[[Datoteka:Crkva Svetog Petra i Pavla -livno0714.JPG|mini|Crkva sv. Petra i Pavla sa samostanom na Gorici]]
=Crkva=
=Mit o zabrani gradnje crkava u Osmanlijsko vrijeme=
 
U tursko vrijeme kršćanima nije bilo dopušteno graditi ni najskromnije vjerske zgrade. Teko polovicom 19. stoljeća i turska je vlast bila prisiljena olabaviti to svoje kruto držanje i napokon dopustiti da i kršćani mogu podići koju crkvu. Među prvima koji su tu promjenu iskoristili bio je zauzeti franjevac [[fra Lovro Karaula]]. On je [[1852]]. g. isposlovao u tu svrhu bujruntiju a onda, na temelju nje, i ferman [[1853]] g. U međuvremenu [[franjevci]] su marljivo pripremali građu.
 
U skladu sa ustanovama islamskog ratnog prava i propisa šerijata, od davnina je postojao običaj da muslimanski zapovjednik ili sam vladar, kad jedno mjesto bez jačeg otpora i velikih žrtava zauzme, građanima kršćanske i jevrejske zajednice, a naročito posadama tvrđava i braniocima koji se predaju na vjeru, izda pismenu povelju zvanu emānnāma, muāheda ili ahdnama.
Ahdnama je, s povijesnopravnog gledišta, imala veliki značaj, jer je bosanskim franjevcima od samog početka turske vladavine u Bosni osiguravala, ne samo osnovna ljudska prava: slobodu ličnosti, vjere, imovine, kretanja i udruživanja, već i slobodu vizitacije franjevačkih ustanova od strane njihovih starješina iz vana. Bez obzira sto mnogi tvrde i navode kao povjesnu činjenicu da su Turci zabranjivali gradnju crkvi i slobodno ispovjedanje vjere, ahdnama je ocigledan dokaz za upravo suprotno.
== Narodna predaja o Gorici ==