Razlika između inačica stranice »Razgovor sa suradnikom:Bormalagurski~hrwiki«

bez sažetka
Znamo mi slučaje poput tvojeg; nisi ti prvi. Znamo po takvima koji su bili ljetovali na moru u nas. Žalosno je što moram reći da nije bilo malo (nisam rekao većina) Hrvata iz Srbije koji su bili zadrti Jugoslaveni ili pisali se Srbima, a prema hrvatstvu su se odnosili kao prema nečem sramotnom. Kao da su odrasli u sredini gdje se Hrvate takvima prikazivalo, pa su se ponašali kao da se netkome dokazuju, i "glumili većeg Srbina od Srbina". I onda su 1990-ih dobili od četničije dvije bombe u dvorište, ili "poruku" na kući, ili par noćnih brzoglasnih :) poziva i odjednom eno ti ih ovdje, u Hrvatskoj, sa dvije najlonske vrećice u ruci, dovelo ih ispred hotela u teretnom dijelu kamiona, među ostalim prognanicima i izbjeglicama. [[Suradnik:Kubura|Kubura]] 10:42, 24. svibnja 2006. (CEST)
:Ja volim Srbiju. Prvi put kad sam išao u Hrvatsku (mislim na ovu sada nezavisnu), bilo je to... mislim da je bila 2003. godina i išao sam u Dubrovnik. Automobil je imao registarsku tablicu iz Subotice, a i oznaku YU. Nekoliko puta su nam ljudi iz automobila koji su prolazili, pokazivali srednji prst kroz prozor, a neki i otvarali prozor skroz i psovali. Ovo samo da spomenem da se ne misli da samo u Srbiji mrze Hrvate, a u Hrvatskoj ne mrze Srbe. Meni su ti doživljaji bili nešto sasvim novo. Ja sam odrastao u sredini, gde su 38 % Mađari, 24 % Srbi, 22 % Hrvati, a ostalo je mešano. Znači, pravi multietnički grad - Subotica. I ja sam mešavina. Niko mi nikad nije rekao ništa ružno zbog toga što sam polu-Hrvat u Subotici, niko. Bilo je ljudi s kojima se nisam slagao, ali ne zbog etničke pripadnosti. Najbolji drug mi je Srbin, najbolja drugarica Hrvatica. Prva devojka mi je bila Hrvatica. Mene nikako nije sramota što sam polu-Hrvat (i naglašavam ono "polu", jer nisam Hrvat, nisam Srbin, ja sam polu-Hrvat, polu-Srbin), ali kad vidim da ima nekih ljudi, koji su Hrvati, simpatizuju Ustaše, NDH, itd. (a budimo iskreni, ima i takvih, čak i na ovoj Wikipediji), onda mi krv vri! U tom trenutku se ne osećam više kao Srbin, već suprotno - kao Hrvat, jer onda želim da te ljude ubedim koliko nisu u pravu, kako je bilo dovoljno mržnje među Srbima i Hrvatima. Inače, pitaj prosečnog Srbina šta misli o Jugoslaviji. Čućete negde i reč "nostalgija". Kod Hrvata - teško... E, zbog toga mi je žao... A ja mislim da Hrvati i Srbi ni ne shvataju koliko se, grubo rečeno, vole. Pogledaj samo Evroviziju. Često Hrvatska glasa za Srbiju, a Srbija za Hrvatsku. Propaganda je ključna. Oni koji mrze Hrvate u Srbiji, većina ni ne zna zašto ih mrze. A ostatak uglavnom ima razloge koji su pogrešni. Takođe važi i za Hrvatsku. Ja ne mogu mrzeti Hrvate kao narod zbog NDH i Jasenovca, već samo NDH i Jasenovac i ništa više. Mržnja u ovom slučaju nije stvarna, jer je sam stav prema mržnji pogrešan i iz lažnih razloga. I sad sam ja "četnik", SPSovac i ekstremista. A u isto vreme, i "ustaša", NDHovac i fašista. Jadni mi Balkanci... --[[Suradnik:Bormalagurski|Bormalagurski]] 23:15, 24. svibnja 2006. (CEST)
 
 
==Brisanje razgovora==
 
E, tebe bas nesto boli. Bio si 3RR-ovan, osobno napadas ljude, odgovori ako si covjek. Cenzura je li !
Anonimni suradnik