Endre Ady: razlika između inačica

'''Endre Ady de Diósad''' (Érmindszent, danas [[Adyfalva]] u [[Rumunjska|Rumunjskoj]], [[22. studenog]] [[1877]]. – [[Budimpešta]], [[27. siječnja]] [[1919]].), [[Mađarska|mađarski]] pjesnik.

 

Potomak stare [[erdelj]]ske plemićke obitelji. Pravnik, pokrajinski novinar. Buntovnički ga temperament trga iz malogradske jednoličnosti, te [[1904]]. odlazi u [[Pariz]], i draži tog novog života odlučuju o njegovoj sudbini, preobražavaju i izgrađuju njegov pjesnički dar. Tu nalazi nove mogućnosti pjesničkog izražaja.

 

U posljednjoj knjizi ''A halottak élén'' (Na čelu povorke mrtvih), [[1918]]., otkriva divlje dubine i govori u dubokoj rezignaciji o mrtvačkom pokrovu i sjeni rata, koja pada na njegov narod. Njegov utjecaj na javnost bio je silan, a njegovi su stihovi postali jednom od osnova novoga madžarskoga shvaćanja života. Punih 12 knjiga pjesama daju mađarskom čovjeku širok i jedinstven pogled na svijet i borbu ljudske snage sa životom za nove ideale. Jezik mu zvoni duboko i osobno, riječi su mu sugestivne, a misli tako izvorne i pune žara, da mu poslije [[Sándor Petöfi|Sándora Petőfija]] nema premca. Ady je ne samo najkrupnija pojava mađarske književnosti 20. stoljeća, već i jedan od velikana u modernom svjetskom pjesništvu. Hrvatskoj javnosti prikazao ga je u svojoj ''Knjizi eseja'' [[Miroslav Krleža]] i preveo više njegovih pjesama.

 

{{hrvenc}}