Hull City A.F.C.: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Copyright!
mNema sažetka uređivanja
Redak 19:
}}
 
'''Hull City Association Football Club''' je [[Engleska|engleski]] nogometni klub iz [[Kingston upon Hull]]a. Hull City osnovan je 1904. godine, igrajući prijateljsku utakmicu na Boulevardu. Godinu dana kasnije uvršten je u Second Division. Zbog neprikladnog terena na kojem se uglavnom igrao ragbi i kriket, City se preselio u novi dom Anlaby Road gdje je ostao do 1941. Zbog rata je kratko vrijeme igrao na Boulevardu. Prvu sezonu City je završio na petom mjestu, pri vrhu tablice ostao je sve do početka prvog svjetskog rata. Sezona 1909/10. je do tad bila najuspješnija za Tigrove (nadimak je dobiven zbog crnih i narančastih pruga na dresu). Završili su na trećem mjestu nakon poraza 3:0 od Oldham Atletica i zbog gol razlike, izgubili su šansu za promaknuće u viši rang. Jaz između Citya i Oldhama bio je vrlo mali, ujedno i najtanja margina promaknuća u povijesti nogometne lige. Slijedeće godine Hull je došao do šesnaestine finala FA CUP-a. Početak prvog svjetskog rata imao je malo efekta na nogometnu ligu u sezoni 1914/15. puni program natjecanja je odrađen. City završava na sedmom mjestu u Division Two. U slijedećoj sezoni 1915/16. osjetio se utjecaj prvog svjetskog rata. Normalno natjecanje je obustavljeno, a zamjenjuju ga dva regionalna natjecanja. Tigrovi su dodijeljeni Midlands skupini koja se sastojala od 14 timova. Hull je pozicioniran najsjevernije od svih momčadi u ovoj skupini, najdalje gostovanje bilo je protiv Leicester Fossea. Natjecanje je podijeljeno u dvije faze, u prvoj fazi Tigrovi su završili na jedanaestom mjestu, te u drugoj fazi na petom mjestu od šest momčadi. Takav se format natjecanja provodio tijekom rata. Klubovi su bili prisiljeni oslanjati se na strane igrače da bi popunili svoje redove. David Mercer pridružio se Tigrovima u siječnju 1914., debitirao je 3 mjeseca kasnije. Započeo je 218 uzastopnih nastupa za Hull City uključujući svih 142 nastupa tijekom rata. Nije čudno što su ga zvali magični Mercer.
'''Hull City Association Football Club''' je [[Engleska|engleski]] nogometni klub iz [[Kingston upon Hull]]a.
 
1912-1913
 
Kada je nogometna liga nastavljena nakon rata, City je nastavio svoju utrku za Division One Ligom, i ako je morao biti zadovoljan svojom pozicijom u sredini tablice Division Two.
 
Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, počele su se rađati i financijske krize. Da bi preživjeli tu krizu, predsjednici klubova su počeli provoditi politiku prodavanja svojih najboljih igrača. U to vrijeme još uvijek je ragbi bio popularniji sport. U vrijeme kada je Merceru, Gilhooleyu, Stevensu, Leeu i ostalima bilo dopušteno da napuste klub, jedan od igrača koji je isplovio i ostao sa Tigrovima 14 godina bio je George 'Geordie' Maddison. Dok je City zadržao svoj Division Two status kroz cijele dvadesete godine, nikad nije završio više od petog mjesta. Tijekom ovog desetljeća svaki flert sa uspjehom je bio kratak,. često ograničen na neparan uspjeh u kupu i povremena putovanja u promotivne zone. Svaki put su pokušali ugoditi navijačima. Potencijal je ostao, ali njegovo ispunjenje nikada nije postignuto. Sezona 1929/30. je sezona miksane sreće. Hull je zabilježio do tada svoj najbolji start u Fa Cupu, pobijedivši lidere Second i Third Divizije (South) Blackpool i Plymouth Arglye, nedugo zatim Tigrovi su pobijedili i prvoligaše Newcastle United i Manchester City, te su došli do polufinala gdje su nesretno izgubili od Arsenala 1:0 2:2.
 
1921-1922Duga i naporna utrka u Fa Cupu uzela je svoj danak, plus kombinacija ozljeda i 9 odigranih utakmica u 28 dana dovelo je Hull na najslabiju poziciju do sada, samo je Notts County bio ispod Citya. Ispadanje u Third Division (North) je bila jedina nagrada za njegova nastojanja. Gol razlika opet imala je ključnu ulogu u uskraćivanju promaknuća, kao i prije nekih 20 godina, okrutno je izigrala Tigrove - slabija gol razlika u odnosu na Bristol City značila je da su Tigrovi ti, a ne crvendaći, koji moraju napustiti Second Division.
 
U sezoni 1932/33. Tigrovi su osvojili Third Division (North) završivši sezonu sa 100 golova i 59 bodova. Bill McNaughton postigao je rekordni 41 gol u toj sezoni. Impresivnoj igri u toj sezoni svjedoči i najveća Fa Cup pobjeda 8:2 protiv Stalybridge Celtic u prvom kolu. To je rekord koji stoji do dan danas. Njihov boravak u Division Two trajao je samo 3 sezone.
 
1936Sezone 1935/6. nakon što je momčad desetkovana ozljedama, City je završio na dnu tablice, pobijedivši samo 5 od moguće 42 utakmice. Tigrovi su stoga preostale godine prije drugog svjetskog rata proveli u Third Division (North) pokušavajući se približiti promociji svakom prilikom.
 
Problem zadržavanja momčadi uznemiravao je City isto kao i sve druge klubove tijekom rata. Savez je želio izbjeći neumjereno korištenje stranaca u utakmicama, inzistirajući da se oni koriste samo u hitnim slučajevima. Uvjeti su bili takvi da hitni slučajevi postaju norma i kao rezultat toga, mnogo nepoznatih lica se moglo naći u bojama Citya tijekom ratne kampanje. Iako je City imao i jezgru igrača koji su bili u klubu još prije rata, kao što su Bly, Cunliffe, Meens i Woodhead nije bilo moguće da se kvalitetno popune sve rupe u momčadi, stoga su mnogi lokalni amateri dobili svoju priliku kao i igrači drugih klubova koji su se u to vrijeme nalazili u oružanim snagama u neposrednoj blizini Hulla. Nije bilo većih zvijezda ali jedan do dva igrača su nesumnjivo imali nogometno iskustvo na višoj razini.
 
Kada su nogometne lige prekinute u rujnu 1939., Tigrovi su bili suočeni sa neizvjesnom budućnošću zbog financijskih problema, koji su ih prvo udarili u prethodnom desetljeću, te se vratili ovaj put još jači. Bilo je mnogo onih koji su sumnjali da li će klub moći nastaviti. Dapače tijekom drugog svjetskog rata klub je bio prisiljen ući u stanje hibernacije. Kombinacija loših financija i borbe za podizanje momčadi značilo je da su se povukli iz ratne lige na kraju sezone 1940/41. za ukupno 4 sezone, prekinuto kratkim povratkom u sezoni 1944/45. Njegovo najmračnije razdoblje do tada je iza Hull Citya. Na sreću pojavio se tračak svjetlosti u obliku Harloda Needlera, i do kraja drugog svjetskog rata nova era u povijesti Hull Citya će osvanuti.
 
Kada je nogometna liga obnovljena 1946-e, City je bio suočen sa novim Upravnim odborom na čelu s Needler Haroldom i novim trenerom bojnikom Frank Buckleyem, a jednako je važno napomenuti da je Hull City dobio i novi stadion, legendarni Boothferry Park koji je sagrađen na starom golf terenu. Sezona 1947/48. počela je mirno, ali njen značaj ne leži toliko u rezultatima koliko o dolasku jednog od najvećih igrača ikada, koji je nosio dres Hull Citya. Njegovo ime je Horatio Stratton Carter. Njegov derbi trećeg travnja 1948. došao je prekasno da pomogne klubu i njegovoj promociji, stoga su na kraju završili na 5. mjestu. Slijedeće sezone osjetio se puni utjecaj Horatia Stratton Cartera.
 
1950-1951Pod Carterovim vodstvom, Tigrovi su odigrali do tada svoju najbolju sezonu u povijesti, osvojivši Third Division (North) i postavljanjem novih rekorda. Pobijedili su u prvih 9 utakmica (tada rekord lige), te postigli posjećenost od 49.655 navijača za skok na vrh tabele doma, protiv Rotherham Uniteda na Božić, što je još uvijek Division rekord. Zajedno sa tim uspjehom u lizi, Tigrovi su uživali u jednom od svojih najboljih utrka u Cupu , što je kulminiralo sa 55.019 gledatelja na Boothferry Parku protiv Manchester Uniteda. Nažalost Tigrovi su tijesno izgubili 0:1. Ova posjećenost i dalje ostaje najviša ikad zabilježena na Boootheferry Parku i jasno je da nikad neće biti potučena. City se našao nazad u Third Division (North) na početku sezone 1956/57. Uspjeli su napraviti ponovni skok u Division Two, ali taj povratak bio je kratak. Odmah slijedeće sezone Tigrovi su se vratili u Division Third i tamo ostali sve do dolaska Cliff Brittona kao trenera u srpnju 1961. Izgled za boljim vremenima činio se kao mogućnost.
 
Novinski naslovi su planuli 1963. kada je predsjednik Hull Citya Harold Needler dao klubu novčanu injekciju od 200.000 funti u dionicama, te kada je ponudio treneru Cliffu Brittonu desetogodišnji ugovor. Brittonova cjelokupna obnova igračkog kadra doprinijela je stvaranju najučinkovitije napadačke linije, uključujući Ken Wagstaffa, Chris Chiltona, Ken Houghtona i Ian Butlera.
 
1965-1966Rekorda sezona 1965/66. u Third Division završila je sa 109 golova, 69 poena i sa puno dobrih predstava uključujući i posjećenost od 40.231 .gledatelja u sudaru za prvo mjesto sa Millwallom, što je u tom vremenu bio rekord za Third Division. Čak se i veća masa od 45.328 gledatelja skupila da bi vidjela Tigrove u drugoj utakmici četvrtfinala Fa Cupa protiv Chelsea. Nakon 2:2 u Londonu, Tigrovi su izgubili 3:1 u drugom susretu.
 
U sezoni 1970/71. Hull je napravio još jedan veliki pokušaj za ulaz u First Division pod vodstvom novog igrača/trenera Terry Neilla. Na kraju su završili na petom mjestu, što je ujedno i njihov najbolji plasman u poslijeratnim sezonama. Šesta runda Fa Cupa ponovo se pokazala kao prevelika prepreka. Unatoč vodstvu od 2:0, Tigrovi su na domaćem terenu izgubili 2:3 od Stoke Citya. Takav uspjeh kasnije se pokazao neuhvatljivim u Fa Cupu . Tigrovi su došli do četvrte runde natjecanja u tri navrata: Izgubili su 3:1 kod Liverpoola u sezoni 1973/74. (nakon remija kod kuće) Neočekivano su izgubili 2:1 od Doncaster Roversa u sezoni 1975/76. Dvije godine kasnije bilježi se poraz 5:1 od Arsenala.
 
1977/78. pokazala se katastrofalna za Tigrove. Bobby Collins zamijenio je trenera John Kayea u rujnu, ali već u veljači Collins je zamijenjen Ken Houghtonom. Popularni bivši Tigar nije bio u mogućnosti da spriječi ispadanje Hulla iz Second Division lige, u kojoj su Tigrovi proveli 12 sezona. U rujnu 1979. klub je platio dotad najveći iznos od 150 000 £ za Micka Taita tadašnjeg veznjaka Carlisle Uniteda u nadi da će se što prije vratiti u Division Two. U prosincu 1979. došlo je do promjena. Houghton je smijenjen zajedno sa Wilf McGuinessom i glavnim skautom Andy Davidsonom. «Jock» Davidson u klubu je bio preko 30 godina, kao igrač i skaut. Njegovih 520 liga nastupa, ostaje klupski rekord. Na njihova mjesta došli su Velški trener Mike Smith sa pomoćnim trenerima Cyril Leaom i Bobby Brown-om. Novo vodstvo donijelo je tigrovima samo ispadanje u Division Four po prvi put u povijesti. Njihovi napori donijeli su jedino mali učinak u uskrsnuću klupskih financija, ali događajima na terenu su to potpuno zasjenili. U veljači 1982. klub je ponovno potresen financijskom krizom te je City ušao u stečaj.
 
Klupska budućnost izgledala je pusto, dok perverzno obrtanje sudbine samo potvrđuje agonije i ekstaze koje nogomet pruža. Pod vodstvom privremenog trenera Bobby Brown-a i Chrisa Chiltona, forma Tigrova se rapidno podigla i sezonu su završili na respektabilnom 8. mjestu. Dok se sve to događalo, za klub je potpisao napadač Les Mutrie , koji je ušao u seriju od 14 pogodaka u 9 uzastopnih utakmica, pritom je postavio klupski rekord. U trenutku kada se financijska kriza stišala, Don Robinson predsjednik Scarborough Football Cluba, preuzeo je kontrolu. S odriješenim rukama u poslovanju Colin Appleton, izvanredan je u tijeku transformacija na svim razinama u klubu. U svojoj prvoj sezoni na Boothferry Parku, Appleton je donio Tigrove na vrh Fourth Division. Tigrovi su zauzeli drugo mjesto sa 90 bodova. Novi klupski rekord je postavljen. Dvanaest mjeseci kasnije, Tigrovi su bila na rubu druge uzastopne promocije. Trebali su pobijediti svoju posljednju utakmicu protiv Burnleya sa 3 razlike. Hull je pobijedio ali samo 2:0. Tigrovi su imali jednako bodova kao i Sheffield United ali su Bladesi napravili promociju zbog gol razlike. Uslijedio je šok nakon utakmice sa Burnleyom, Appleton je dao ostavku. Brian Horton ga je naslijedio i uspješno odveo Tigrove na treće mjesto u sezoni 1984/85. i vratio klub nazad u Second Division. To je bio jedinstveni osobni trijumf Hortona. Preskočio je ligu u svojoj prvoj sezoni sa Tigrovima, isto kao i sa njegova dva prethodna kluba Luton Townom i Brighton & Hove Albionom.
 
1985/86. Hull je završio na 6. mjestu sa šansom za promociju u drugom dijelu sezone. Njegova konačna pozicija ujedno je sedma najbolja u klupskoj povijesti i treća najbolja poslije prvog svjetskog rata.
 
Iduće sezone Tigrovi su se borili za svoj opstanak te su završili na 14. mjestu u Second Division. U sezoni 1987/88. City je završio na 15. mjestu i ako je sezona počela obećavajuće. Horton je smijenjen. Tom Wilson je preuzeo klub privremeno uz Denisa Bootha. Tijekom ljeta Eddie Gray, bivši igrač Leeds Uniteda i Škotski internacionalac imenovan je za novog trenera. Nova sezona počela je mirno, i ako je napravljen zamjenski dogovor. U Hull se vratio Billy Whitehurst zajedno sa Iain Hesfordom dok je golman Tony Norman otišao u Sunderland.
 
Tigrovi su se koprcali začeljem tablice i smiješilo im se ispadanje. Unutar 24 sata City je srušio do tada transferni rekord sa ciljem poboljšanja stanja na terenu. Prvo je Ian McParland kupljen od Notts Countya za 155 000 £ , a dan poslije Peter Swan je osvježio momčad za tada rekordnih 200 000 £. Hull je izbjegao ispadanje ali to nije spriječilo Eddia Graya da bude smijenjen.
 
Njegov nasljednik bio je bivši trener Colin Appleton. Sezona je počela sa 5 remia od 7 utakmica, brzim ispadanjem iz Littlewoods Cupa i plasmanom među zadnje 3 momčadi, što brzo donosi veliki pritisak na povratničkog heroja. Nakon poraza kod kuće od Brighton & Hove Albiona u listopadu 1989., predsjednik Don Robinson je podnio ostavku te je na njegovo mjesto došao Richard Chetham. Dok su Tigrovi tražili svoju prvu pobjedu u toj sezoni, Appleton je smijenjen i Tom Wilson je ponovo privremeno preuzeo klupu. S time je Appleton postavio najčudniji rekord. Sa svojim prvim periodom u klubu, postavio je najbolji omjer pobjeda od svih trenera u klupskoj povijesti, dok je sa svojim drugim periodom u klubu napravio najgori učinak u istoj kategoriji.
 
Lov je počeo za novim trenerom, trećim u godinu dana. Stan Ternent je imenovan, a od očajne pozicije doveo je klub do sigurne pozicije u sredini tablice. Ternentovo veliko trošenje novaca tijekom ljeta, poslužilo je samo za pokretanje novog slajda. Ovaj put u zoni ispadanja,. Ternent je smijenjen u siječnju 1991. Wilson je privremeno preuzeo klupu po treći put. Mjesec dana kasnije Terry Dolan imenovan je novim trenerom. Bivši trener Bradford Citya i Rochdalea nije bio u mogućnosti da popravi situaciju jer je šteta već bila počinjena, stoga su se Tigrovi vratili u Division Three. Dolan je započeo spor proces obnavljanja momčadi. Tigrovi su ostali među 10 momčadi u prvom dijelu sezone. Studeni 1991. donio je prodaju Andy Paytona u Middlesbrough za rekordnih 750 000 £, što je do tada klupski rekord. Relativno mlada i neiskusna momčad suočila se sa ispadanjem, te se sa 4 uzastopne pobjede spasila od ispadanja.
 
Sezona 1992/93. počela je s puno optimizma i Tigrovi su čak na samom vrhu nove Division Two nakon tri utakmice. Niz od 11 utakmica bez pobjede doveo je klub do ispadanja. Dolan na optužbe reagira ponavljajući svoje Houdini poteze i ponovo bježi od ispadanja.
 
1993/94. City bilježi najuspješniju sezonu desetljeća. U igri za Playoff Tigrovi su bili cijelu sezonu, te na kraju su ipak završili na 9. mjestu. Najbolji strijelac Dean Windass pokazao se najzaslužnijim za uspjehe Tigrova i doveo je neprekidnu bujicu skauta na Boothferry Park. Početkom slijedeće sezone Tigrovi su imali velike ambicije, ali ih je težak poraz od Oxford Uniteda na samom početku sezone gurnuo nazad psihološki. Momčad je napokon proigrala i do Božića zasjela na 6. mjesto. Pad forme u ostatku sezone značio je da se ne može napraviti nikakav značajan rezultat te je City završio sezonu na 8. mjestu. Daljnji napredak bio je spriječen od strane aktualnog teškog financijskog problema. Hull City je potresen nizom presuda Visokog suda te je bio prisiljen prodati ključne igrače. Dean Windass je prodan u Aberdeen za 600 000 £ dok se Alan Fettis pridružio Nottingham Forestu za dodatnih 250 000 £ .
 
1995/96. sezona pokazala se uvjerljivo najgora u klupskoj povijesti. City je završio na zadnjem mjestu po drugi put u svojoj povijesti. Samo 36 golova je postignuto, uz samo 31 bod. Deset utakmica bez poraza na početku sezone 1996/97. stavio je City među top 6 momčadi sve do početka listopada. Do Božića Tigrovi su se spustili na sredinu tablice. Napredovali su do drugog kola Fa Cupa nakon izvanredne pobjede u prvom kolu protiv Whitby Town-a gdje je Duane Darby postigao dupli hat trick u pobijedi od čak 8:4. Njihova forma je sve više opadala i City je završio na 16. mjestu. Sezona se odigravala među rastućim nemirom sve manje potpore. Zloba je stvorena naspram Dolana i vlasnika Martina Fisha što je dovelo do toga da Christopher Needler, sin bivšeg vlasnika proda svoj većinski paket dionica.
 
U srpnju 1997. vlasništvo obitelji Needler nad klubom bilo je pri samom kraju. David Loyd kapetan Davis Cup tima Velike Britanije i multi-miljunaš postao je novi vlasnik. Ujedno je kupio i Hull ragbi momčad i krenuo u dvije zajedničke operacije. Imenovanje bivšeg engleskog napadača Marka Hateleya igračem/trenerom uskrsnula je nada u dugo očekivani preporod, ali pokazalo se da je to bila još jedna lažna nada. Herojska borba protiv Newcastle Uniteda u Coca-Cola Cupu nije mogla sakriti njihovu užasnu formu. City je završio na 22. mjestu. Kada je Loyd postao nepopularan čak i više od prethodnog vlasnika, odlučio se na prodaju kluba u studenom 1998. konzorciju čiji je šef bio Sheffieldski bisnismen Nick Buchanan. I ako se izravna veza prekinula sa ragbi klubom, Lloyd je zadržao vlasništvo nad Botthferry Parkom. S momčadi na dnu tablice Hateley je dobio otkaz. Warren Yoyce je postao novi trener a John McGovern njegov pomoćnik. Napravili su čudesan oporavak u momčadi koji je nazvan «Veliki Bijeg».
 
Finalna pozicija na mjestu broj 21 bolja je samo za jedno mjesto u odnosu na sezonu prije, ali nakon sedam novih pojačanja tijekom ljeta, očekivanja su bila visoka za slijedeću sezonu. I ako su susreti u Cupu sa Liverpool-om i Chelsea-om donijeli mnogo uzbuđenja, napredak u prvenstvu je bio sve samo ne spektakularan. Bez ostvarivanja Play-Offa Yoyce dobio je otkaz a Tigrovi su završili na 14. mjestu.
 
Hull City tek treba donijeti igre vrijedne poštovanja na istočnu obalu. Možda događanja iz svibnja 2000. demonstriraju spletku koja će i dalje držati na životu SAN SVIH NAVIJAČA HULL CITY-A !!!
 
Samo dvije godine nakon što je bio u Aston Villi jednom od vodećih engleskih klubova, Brian Little postao je novi trener. U roku od nekoliko dana zbog svađa oko najma i navodno novca nepodmirenog ragbi savezu, David Loyd pozvao je sudskog službenika i Tigrovima su bila zaključana vrata od Boothferry Park-a. Klubu je na kraju dopušten povratak na stadion te su mogli započeti s pripremama za sezonu 2000/01. Povećanje od nekoliko igrača na već visoke naplate plaća značilo je da se klub suočio sa "planinskim" dugovima i zastrašujućom perspektivom (budućnosti) nakon što je stigao nalog za likvidaciju od Visokog suda u veljači 2001. zbog dugovanja. Loyd je poslao sudskog službenika još jednom samo nekoliko dana prije nego Tigrovi ugošćuju Leyton Orient na Boothferry Park-u. Klub je u rukama uprave samo nekoliko sati prije ročišta Vrhovnog suda. Ročište je odgođeno za dva tjedna pod uvjetom upravi, da pronađe potencijalnog kupca za Hull City AFC. Njihov prvi zadatak bio je da pregovaraju s Lloydom kako bi se ponovno otvorio Boothferry Park. Uspjeli su u tom zadatku, te se najviše ljudi te sezone okupilo na emotivnoj poslijepodnevnoj utakmici (veljača) na Bothferry Parku kada su Tigrovi pobijedili 1:0. Ostvarili su 5 uzastopnih pobjeda što im nije pošlo za rukom skoro 16 godina. U klub je pristiglo 12 upita potencijalnih kupaca kluba. Klub je ponude srezao na samo 5 mogućih kupaca i na kraju preporučuje jednog koji je prikladan za sigurnu budućnost kluba, pod uvjetom da klub kreditora i dioničara pristane to prihvatiti. Dan obračuna bio je postavljen za četvrtak, 8. ožujka 2001.
 
Na taj dan sastanak kreditora je održan u lokalnom hotelu, a 99% njih glasovalo je za dogovor koji će omogućiti klubu da ide dalje. Prva zapreka za opstanak je savladana i središte pozornosti sada je prebačeno na dioničare. Nakon nekoliko početnih nesigurnosti dioničari su također odobrili sporazum. Hull City je spašen. Predmet koji ide u nogometni savez na odobrenje, bit će pod kontrolom novih vlasnika. Njihov identitet je još uvijek bio misterija i ostao je tako za još pet dana.
 
U ponedjeljak 12. ožujka, misterij je riješen. Novi vlasnik je Adam Pearson, bivši komercijalni direktor Leeds Uniteda. Organizirao je press konferenciju za novinare na kojoj je javno objavio da je on novi vlasnik Hull City AFC-a. Sa Brian Little-om na klupi izvanredna sezona završila je dostizanjem Play-Offa po prvi put nakon drame koja se odvijala prethodnih mjeseci. Poraz 2:1 u polufinalnoj utakmici od Leyton Orienta činio se neusporedivo manjom preprekom.
 
Dok je Adam Pearson uredno ispunjavao očekivanja koja su njegovi prethodnici jedva i obećavali, na završetku sezone 2001. doživjeli smo pojačanje od ne manje nego 13 novih Tigrova. Nova momčad držala je 3. mjesto do prosinca 2001. ali zbog obrambene slabosti i nesamopouzdanja rezultati su izmakli.. Zbog pada na Third Division tablici Brian Little je smijenjen u travnju 2002. Na njegovo mjesto došao je Jan Molby. Bivša Liverpoolova zvijezda osnovano je pokazala trenersku reputaciju kod Kidderminster Harriers-a, ali se borila da zaustavi padanje Tigrova na tablici unatoč osam ljetnih prinova. Molby je okončao svoju vladavinu klupom Hull Citya u listopadu 2002. kada su Tigrovi završili na 18. mjestu.
 
Po treći put privremeno je na klupu sjeo Billy Russell. Nedugo zatim na klupu Tigrova, sjeo je Peter Taylor. Bivši trener Engleske U-21 reprezentacije. Nedavno prije potpisivanja napravio je uspjehe s Gillingham i Brighton & Hove Albionom. Njegovo imenovanje došlo je samo dva mjeseca prije velikog događaja u povijesti Hull Citya. Tigrovi su dobili svoj novi dom Kingston Communications stadion, vrijedan 43,5 milijuna £.
 
Boothferry park već odavno nije bio u vlasništvu kluba i zbog očajne potrebe za popravkom, prelazak na stadion kapaciteta 25.400 mjesta, nije mogao doći u bolje vrijeme. Doduše lokacija novog KC stadiona nalazi se u blizini starog doma, Anlaby Road Grounda. Stadion je izgrađen novčanim sredstvima prikupljenim od gradske telekomunikacijske kompanije [Kingston Communications] te Tigrovi dijele stadion sa ragbi klubom Hull FC.
 
Tigrovi su debitirali na novom KC Stadionu u srijedu 18.12.2002. kada su pobijedili Sunderland 1:0, te podignuli Raich Carter trofej pred 22.467 gledatelja. Povijesni prvi gol na novom stadionu zabio je Steve Melton. Osjetio se veliki napredak pod vodstvom Petera Taylora. U ljeto 2003. potpisalo je pet novih igrača za tada već jaku i respektabilnu momčad. Značajan napadački dvojac koji su sačinjavali Ben Burgess i Danny Allsopp, nadopunjen je napadačkim talentima kao što su Stuart Elliott, Jamie Forrester, Jason Price, Stuart Green i Jon Walters. Taylorovi Tigrovi razvili su se u solidnu momčad što je rezultiralo nizom od 16 utakmica bez poraza od kolovoza do studenog. Drugi niz od 7 uzastopnih pobjeda u siječnju i veljači, potvrdio je njihovu promociju u Coca-Cola League One.
 
Cityev preporod donio je podršku navijača na najveću razinu na zavist mnogih First Division klubova. Broj od 23.006 gledatelja protiv rivala Doncaster Roversa 28.12.2003. bio je najveći posjet na utakmici Hull Citya još od Manchester Uniteda iz studenog 1974. Brojka je porasla na 23.495 gledatelja 24.4.2005. kada je u goste stigao Huddersfield Town.
 
Šampanjac se slijevao niz led, toliko isčekivana promocija konačno se dogodila u nevjerovatnoj atmosferi na Yeovil Town Huis Parku. U sve to uklopio se nezaboravan gol kapetana Ian Ashbeea koji je prerezao vrpcu emocionalnom slavlju u Somersetu, dok se u Hullu utakmica prenosila uživo na KC Stadionu.
 
yeoceleb
 
Okus uspjeha pokazao se vrlo sklon Peter Taylorovim gladnim Tigrovima. Novi ljetni transferi doveli su pojačanja poput Leon Corta, Aarona Wilbrahama, Rolanda Edgea, Matt Dukea, Delroy Faceya i Michael Keana. Proslavu stogodišnjice Hull Citya zasjenilo je nedvojbeno najsenzacionalnije potpisivanje u klupskoj povijesti.
 
Kući se vratio nitko drugi nego Nick Barmby. Njegova blistava karijera vodila ga je od Tottenhama, Middlesbrougha, Evertona Liverpoola pa sve do Leeds Uniteda. Manje od četiri godine nakon što je sudjelovao u legendarnoj engleskoj pobijedi 5:1 protiv Njemačke, ponosno je obukao prugasti dres. Njegovim dolaskom očekivanja su porasla na maksimum. Napredak u Coca-Cola League One je bio raznolik u ranoj fazi sezone 2004/05. Sve se to promijenilo u prosincu prekrasnom pobjedom 4:2 protiv Sheffield Wednesdaya u gostima.
 
Pred 28.701 gledatelja u Hullsboroughu, Tigrovi su napravili veliki korak prema drugoj uzastopnoj promociji u viši rang, na najposjećenijoj gostujućoj pobjedi još od «bitke» za «Bramall Lane» protiv Sheffield Uniteda u ožujku 1971. Tigrovi su završili na 2. mjestu iza Luton Towna, kojeg su razvalili 3:0 šest tjedana prije na KC Stadionu. Pobjeda te srijede bila je druga u nizu od 8 uzastopnih pobjeda, što je učinilo Peter Taylora prvim trenerom Hulla koji je napravio niz od 7 i više pobjeda zaredom u nekoliko navrata.
 
Osma pobjeda u nizu stigla je protiv Stockport Countya trećeg siječnja, 2005. i nakratko odvela Tigrove na vrh tablice. Protiv Doncaster Roversa krajem prosinca postignut je rekord od 24.117 gledatelja na KC Stadionu. Tigrovi nisu uspjeli prestići Luton Town do kraja sezone, i to je ujedno i jedino razočarenje tijekom zadivljujuće sezone.
 
Rezultat toga bez ikakve sumnje je kolektivni trud i napor, ali za jednog igrača bila je to fenomenalna sezona.. Njegovo ime je Stuart Elliott. Postigao je 29 golova, uključujući niz od 17 utakmica na kojim je on nastupio, a koje su završile pobjedom Hull Citya, te je postigao 17 golova za reprezentaciju Sjeverne Irske. Knjiga rekorda Hull Citya ponovno je izmijenjena. KC Stadion proizveo je pravu atmosferu u promocijskoj fešti protiv Swindon Towna 16.4.2005. Utakmica je završila neodlučeno. Finalna domaća utakmica (dva tjedna kasnije) donijela je postavljanje rekorda na 24.277 gledatelja protiv Sheffield Wendesdaya.
 
100 godina nakon što su postali članovi engleske nogometne lige, u sezoni 2005/6., Tigrovi se natječu u Championshipu, drugoj najelitnijoj stepenici engleskog nogometa. Konačno nakon svih tih uspona i padova i suočavanjem s vlastitom egzistencijom. City je započeo sezonu sa 6 novih igrača, uključujući Keith Andrewsa iz Wolvesa i Stephen McPhee iz Port Valea.
 
U prvoj sezoni Championshipa Tigrovi su osigurali siguran opstanak sa 10 bodova od zone ispadanja. Vrhunac te sezone je travanjska pobjeda protiv najvećeg rivala Leeds Uniteda s 1:0, gol je postigao Jon Parkin.
 
Parkin je u klub došao tri mjeseca prije iz Macclesfielda nakon što ga je uočio Peter Taylor, ispostavilo se da je taj potez zadnje što je učinio Peter Taylor kao trener Hull Citya. U ljeto 2006. špekuliralo se da će Taylor otići na upražnjeno trenersko mjesto na klupi Premierligaša Charlton Atletica. Nakon par dana špekulacija, Taylor se vratio u Hull, tvrdeći da on još ima posla kojeg mora obaviti s Tigrovima. No, samo nekoliko tjedana kasnije, Taylor je otišao. Crystal Palace je njegova destinacija, klub za koji je nastupao na početku svoje karijere. To nije bio kraj Taylorovim poslovima sa Hullom. Kao trener Crystal Palacea vratio se po Leona Corta za rekordnih 1,25 milijuna £ . Stuart Green je također otišao u Crystal Palace u paketu s Leonom Cortom za samo 75.000£. Potraga za novim trenerom bila je isključivo na predsjedniku Adamu Pearsonu. Novi trener je identificiran. Njegovo ime je Phil Parkinson. Nakon nekoliko dugotrajnih pregovora Parkinson je sjeo na klupu Hull Citya. Parkinson je napravio promociju samo nekoliko tjedana prije sa sad već svojim starim klubom Colchester Unitedom. Novi trener doveo je Michael Turenera iz Brentforda za 350.000£. Sam Rickettsa iz Swansea za 300.000£ kao i Dean Marneya iz Tottenhama i David Livermorea iz Leeds Uniteda. (po neobjavljenoj naknadi) Nedugo zatim u klub su došli i Michael Bridges i Nicky Forester. Nade o uspjehu i tekućoj sezoni brzo su splasnule nakon neuspješnih rezultata u prvom dijelu sezone. Pobjede protiv Leicestera i Sheffield Wednesdaya bile su kratak predah, ali bilo je sve jasno da stvari nisu kakve bi trebale biti. 5:1 poraz protiv bivšeg Parkinsonovog kluba i 4:2 doma od Southamptona te plasman među zadnje tri momčadi lige rezultirale su Parkinsonovom smjenom.
 
Phil Brown koji se pridružio klubu u listopadu 2006. kao Parkinsonov asistent, dobio je odgovornost da preporodi Tigrove. Pobjedama protiv Cardiffa, Burnleya i Sheffield Wednesdaya ostao je trener do kraja sezone.
 
phil_brown
 
U klub se vratio i Dean Windass koji je došao s posudbe iz Bratford Citya te je sa svojih 8 golova pomogao osigurati Tigrovima opstanak. Hull je završio sezonu na 21.mjestu. Na kraju sezone bivši trener kluba Brian Horton, vratio se u klub kao asistent Phila Browna.
 
Philov zadatak bio je samo da zadrži Hull u Championshipu, a on je ostvario nezaboravne rezultate. Domaća pobjeda protiv Birminghama i Prestona zajedno s gostujućom pobjedom protiv Lutona i Cardiffa ostavila je Tigrove ponovo u Championshipu.
 
Adam Pearson prodao je klub konzorciju pod vodstvom Paula Duffena u lipnju 2007., izjavljujući da je odveo klub najdalje što je mogao, te da se želi odreći upravljanja kako bi privukao značajnija ulaganja u klub. Povukao se s kormila 31. srpnja 2007., te tako raskinuo sve veze s klubom.
 
Sezona nije počela u velikom stilu, poraz 2:3 protiv Plymoutha na domaćem terenu te gostujući porazi protiv Preston i Southamptona u prosincu, činili su se kao da je riječ o još jednoj sezoni u kojoj će se Tigrovi boriti za opstanak.
 
Međutim dolazak Fraizer Campella s posudbe iz Manchester Uniteda nekoliko mjeseci prije, donijelo je nadu Tigrovima da bi se moglo nešto napraviti od sezone. Njegovo partnerstvo s Dean Windassom, pokazalo se presudno za preokret godine. Za Tigrove je potpisao i Caleb Folan koji je došao iz Wigana nakon rekordne odštete od 1.000.000£ .
 
Hull je izgubio samo dva put u 16 utakmica od kraja siječnja do polovice travnja, te je do kraja sezone ušao u bitku ne samo za kandidata za Play-Off, već za izravni ulazak u Premiership. Posljednjeg dana prvenstva poraz od Ipswicha poremetio je planove Tigrovima, te će morati u Play-Offu protiv Waftorda odigrati dvije polufinalne utakmice. U prvoj utakmici Phill Brown odveo je Tigrove do pobjede od 2:0 na Vicarage Roadu, zahvaljujući domaćim dečkima Nick Barmbyu i Dean Windassu, ostavljajući tako Tigrove na samo 90 minuta od prvog povijesnog pojavljivanja na Wembleyu u Finalu Play-Offa .
 
Pred Tigrovima je bila fantastična noć na KC Stadionu, ali je Darius Hendersonov gol za 0:1 u dvanaestoj minuti probudio živce svih navijača. Međutim Tigrovi su se bučno vratili u utakmicu te pobijedili s 4:1. Ukupni rezultat je bio 6:1 za Hull. Barmby je opet bio u središtu pozornosti kao i Folan, Richard Garcia i Nathan Doyle. S druge strane Play-Off Polufinala Bristol City je izborio Finale ukupnom pobjedom 4:2 protiv Crystal Palacea.
 
Konačno je došao i taj dan, 24.5.2008. Tog sparnog popodneva na nacionalnom stadionu u napetoj i infarktnoj atmosferi, magični volej Dean Windassa u 38. minuti utakmice doveo je Tigrove do prednosti koja je ostavila navijače Hull Citya u ekstazi ludila do konačnog sučevog zvižduka.
 
wembley2wembley
 
slavlje_playoff
 
Tisuće i tisuće navijača Hull Citya izašlo je na ulice Hulla da bi proslavili ovu povijesnu promociju. 48 sati kasnije stotinu tisuća navijača, došlo je na trg da bi pozdravilo svoje HEROJE.
 
slavlje
 
slavlje2
 
Počele su pripreme za prvu klupsku sezonu u najvišem elitnom nogometnom rangu. City dovodi dosta pojačanja za nadolazeću sezonu, uključujući Craig Fagana, bivšeg igrača Barcelone Geovannia, te Petera Halmosia i Antony Gardnera. Brown je iskoristio i posudbeni transferni rok, te doveo u Hull, Marlon Kinga, Kamila Zayattea i Paula McShanea.
 
Sezona je počela kao iz snova, golovima Geovannia i Folana, Tigrovi su nadigrali Fulham s 2:1 na KC Stadionu. De facto samo je poraz od 0:5 protiv Wigana stavio mrlju na sjajan početak sezone. Tigrovi su redom pregazili Newcastle, Arsenal, Tottenham, West Ham i West Bromich uz remije protiv Blackburna i Evertona, te čak nakratko zasjeli na prvo mjesto Premier Lige. Nažalost u drugom dijelu sezone, Tigrovima je katastrofalno i neobjašnjivo pala forma i uz puno nesreće Hull se našao u bitci za očuvanje Premier League statusa.
 
U zadnjoj utakmici prvenstva, Tigrovi su izgubili na domaćem travnjaku 0:1 od Manchester Uniteda, te su zbog pobjede Aston Ville na Villa Parku protiv Newcastle Uniteda izbjegli ispadanje za samo jedan bod. Stari Yorkshire rival Newcastle United relegiran je zajedno sa WBA i Middlesbroughom.
 
Nakon katastrofalnog ulaska u novu sezonu, u kojoj su Tigrovi pobijedili samo dvije od devet utakmica, pritisak je postao prevelik, i Duffen je morao dati ostavku. Špekulacije o povratku Adama Pearsona ostvarile su se. Nakon što je dao ostavku u Derby Countyu, 2.11.2009. potvrđen je kao novi izvršni predsjednik Hull Citya.
 
== Trenutačna momčad ==