Tone Peruško: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m Uklonjena promjena suradnika Anđelko Jelin, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Ante Perkovic |
||
Redak 3:
== Životopis ==
Rođen je [[27. veljače]] [[1905]]. u [[Premantura|Premanturi]] gdje je do [[1915]]. godine pohađao pučku školu, kada zbog rata biva evakuiran u [[Austrija|Austriju]]. Nakon rata vraća se u Premanturu gdje izučava postolarski zanat. No, zbog zatvaranja hrvatskih škola više se ne školuje na materinskom jeziku pa odlazi [[1922]]. godine u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]] kako bi se, po želji roditelja, nastavio školovati u hrvatskom školama. Pohađa Učiteljsku školu u [[Zadar|Zadru]] i [[Šibenik]]u gdje i maturira. Nakon mature službuje kao učitelj u selima [[Dalmatinska zagora|Dalmatinske zagore]]. Kao odličan učitelj odabran je za studij te se seli u [[Zagreb]] gdje završava [[Viša pedagoška škola u Zagrebu|Višu pedagošku školu]] i [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]]. Istodobno je bio aktivan u krugovima istarske emigracije, suradnik i glavni urednik tjednika Istra te jedan od osnivača Istarske naklade, udruge za izdavanje knjiga i publikacija. Kao antifašist sudjelovao je u radu NOO za Istru. Nakon rata radi u [[Rijeka|Rijeci]] kao zamjenik glavnog urednika [[Glas Istre|Glasa Istre]] , osim toga surađuje u redakciji riječkog [[Novi list|Novog lista]] te predaje u srednjim školama u Rijeci. Ponovo odlazi u Zagreb gdje obnaša brojne prosvjetne dužnosti. [[1950]]. godine pokrenuo je časopis
U [[Pula|Pulu]] se vratio [[1961]]. godine gdje je utemeljio [[Pedagoška akademija u Puli|Pedagošku akademiju]] kojoj je bio prvi direktor sve do svoje smrti [[1967]]. Uz ogroman organizacijski rad i ovdje nastavlja s pedagoškim radom te uvodi u nastavu predmet Nastava o zavičaju kojemu posvećuje veliku pozornost. Uvođenje ovog predmeta izaziva prilično negativna stajališta u tadašnjim znanstvenim i političkim krugovima, no i ovaj put ulaže znatne napore kako bi dokazao da je ta njegova inicijativa vrijedna, kako tada tako i danas. U časopisu Pedagoški rad ([[1964]].), obrazlažući opravdanost i važnost Nastave o zavičaju , sažeo je bitne, djelomično i danas aktualne odrednice istarskog mentalnog bića: istarski je čovjek pomalo ostajao u svojoj intimnosti negdje na granici slavenskoga i latinskog svijeta, između [[Balkan]]a i [[Apenini|Apenina]].; on je zapravo neke vrste lokalnog patriota, izoliran u svojoj intimnosti i od [[Italija|Italije]] i od [[SFRJ|Jugoslavije]]. Ta se konstatacija ne odnosi samo na [[Hrvati|Hrvate]] već su takvi i istarski autohtoni [[Talijani]], ali, dakako, samo seljaci, ribari, rudari, mornari. Razbiti taj osjećaj izoliranosti i ukloniti osjećaj nacionalne manje vrijednosti, pomoći tom 'čovjeku na raskršću' znanjem koje će postati uvjerenjem, to je, eto, politički zadatak Nastave u zavičaju.
| |||