Razlika između inačica stranice »Šćakavski«

Dodana 53 bajta ,  prije 10 godina
== Povijest ==
 
U Austrougarskoj prije 1. svj. rata bio je još niz gradića u kojima se uglavnom govorila starohrvatska ikavska šćakavica: Slavonski Brod, Gradiška, Udbina, Knin, Bihać, Livno, Duvno, Prozor itd. Pritiskom jugoslavenske vukovštine kroz školu i medije, pa još partizanskim progonima nakon 2. svj. rata i "etničkim čišćenjem" u najnovijem bosanskom ratu ovi su gradski šćakavci većinom decimirani. S istrjebljenjem Hrvata u Udbini i Kninu nestala je odande izvorna ikavska šćakavica, dok je ona danas već na rubu izumiranja u Bihaću, Prozoru i Tomislavgradu gdje ju je većinom zamjenila poluikavska štakavica. Zato je do danas kao zadnje stabilno kulturno-jezično središte starohrvatske ikavske šćakavice preostao jedino gradić Livno, zahvaljujući okružju brojnih šćakavskih sela jugozapadne Bosne iz kojih se još obnavlja njegovo pučanstvo i govor. U Slavoniji je arhajska staroštokavska praikavica (ikavsko-šćakavski) srednjovjekih starosjedilaca dosad najbolje očuvana u Brodskoj Posavini oko [[Crnac polje|Crnac-polja]], osobito u selima [[Davor]], [[Orubica]] (kod ušća Vrbasa u Savu), Siće[[Siče]] i [[Magić Mala]] kod [[Nova Kapela|Nove Kapele]] s pretežnim ikavizmom, skupom "šć", participom perfekta na -l i oksitonim naglasom uglavnom na zadnjem ili predzadnjem slogu. Ranije je slična ikavica bila raširena duž srednje i donje Posavine od Jasenovca pa do Županje, gdje je dosad dijelom već izumrla ili je vrlo osiromašena i iskrivljena, pa je u staromu izvornom obliku dosad još očuvana uglavnom samo u selima između Gradiške i Broda.
 
===Iskon poluikavske štakavice===