Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''[[Hrvati]]''' su jedna od nacionalnih manjina u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Nazočnost Hrvata u Mađarskoj je višestoljetna, i hrvatska zajednica u Mađarskoj je doseljenička, iako postoje teze da su neke hrvatske zajednice u mađarskoj Podravini, Zadravini, Međimurju i Pomurju izvorne <ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2007/glasnik14internet.pdf Glasnik br.14/2007.] Sjevernohrvatske teme </ref>.<br />
Hrvati su u Mađarsku dolazili u većim vremenskim razmacima, često kao dio izbjegličkih i prognaničkih valova, ali dio je dolazio i poslom, naseljavajući se na veleposjedničkim imanjima.
== Zemljopisna distribucija ==
Redak 8:
U područjima uz austrijsku granicu, u [[Gradišće|Gradišću]], žive [[gradišćanski Hrvati]].<br />
U mađarskom dijelu [[Bačka|Bačke]] i [[Mala Kumanija|Maloj Kumaniji]], današnjoj [[Bačko-kiškunska županija|Bačko-kiškunskoj županiji]], postoji zajednica [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[racki Hrvati|rackih Hrvata]] te manja koncentracija u [[Segedin]]u, u [[Čongradska županija|Čongradskoj županiji]]. Njihov je govor ozbiljno ugrožen; danas ga govori samo nekoliko ljudi <ref>Đuro Vidmarović na dvodnevnom okruglom stolu na temu «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini» <br>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4609 Radio Subotica] Zlatko Romić: Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.</ref><br />
Sjeverno od Budimpešte, u [[Senandrija|Senandriji]], žive [[Dalmatini]]. Postoje i u Segedinu, a zabilježeni su i u drugim krajevima. Danas nijedan od njih ne govori njihovim narječjem hrvatskog jezika, asimilirali su se u Mađare, ali su zadržali svijest o svojem podrijetlu i čuvaju svoje običaje <ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2008/glasnik3-2008_internet.pdf. Hrvatski glasnik br. 3/2008.] K.G.: Zapivajmo malenomu Kralju, danas rođenomu, 17. siječnja 2008.</ref>. Njihov govor je zabilježen u posljednji trenutak <ref>[http://www.vjesnik.com/pdf/2000%5C11%5C03%5C19A19.PDF Vjesnik] Ivo Horvat: Govor Dalmatina u Sent Andriji u Maðarskoj zabilježen je u posljednji trenutak - nužna su veća sredstva za istraživanja hrvatskih narodnih govora. 3. studenoga 2000.</ref><br />
Južno od Budimpešte (u prstenu oko Budimpešte <ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 8</ref> su zabilježeni Hrvati pod imenom [[Iliri (Hrvati u Mađarskoj)|Ilira]] <ref> Klasje naših ravni br.5–6/2006., Đuro Vidmarović: Tragedija Hrvata Bunjevaca, str. 70.-72. </ref>, ali i drugdje. Zajednica u prstenu oko Budimpešte je danas nestala <ref>Đuro Vidmarović na dvodnevnom okruglom stolu na temu «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini» <br>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4609 Radio Subotica] Zlatko Romić: Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.</ref> uslijed asimilacije te se njihovi potomci izjašnjavaju Mađarima. <br>
U Baranji, u gradu [[Pečuh]]u, žive Hrvati iz skupine [[Bošnjaci (Hrvati)|Bošnjaka]] <ref>[http://www.croatica.hu/index.php?id=31&lang=1 Croatica.hu] [[Dinko Šokčević]]: Povijest Hrvata u Mađarskoj</ref><ref> [http://hu.mvp.hr/?mh=241&mv=1378&id=4436 MVP RH] Bilateralni odnosi</ref><ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1543 Glas Koncila] Kako dalje glede pastorala hrvatskih katolika u Mađarskoj?</ref><ref>[[Živko Mandić]]: Obiteljski nadimci Hrvata Bošnjaka u Mađarskoj </ref><ref>[http://www.tanac.hu/TanacStranica/story-h.htm Folklorni ansambl "Tanac", Pečuh] Priča</ref><ref>[http://www.podravina.net/pdf/VulicKroatist.pdf Podravina.net] [[Sanja Vulić]]: Međunarodni kroatistički znanstveni skupovi u Pečuhu 1998. i 2000. {{pdf}} </ref>, a i u selima [[Kukinj]]u, [[Semelj]]u i t.d.<ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2008/glasnik34ii.pdf Hrvatski glasnik br. 34/2008.] XIV. Bošnjačko sijelo u Kukinju {{pdf}} </ref>. Ova zajednica danas prijeti ugroza asimilacije <ref>Đuro Vidmarović na dvodnevnom okruglom stolu na temu «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini» <br>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=4609 Radio Subotica] Zlatko Romić: Okrugli stol «Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini»: Fenomen razdvajanja i problem spajanja, 28. siječnja 2010., pristupljeno 30. siječnja 2010.</ref>.<br />
Redak 17:
[[Datoteka:Croatian folklore dance meeting in Pecs, Hungary.jpg|mini|centre|700px|Hrvati na smotri folklora u Pečuhu, Mađarska]]
== Povijest ==
=== Stare zajednice ===
Po jednim autorima je dio Hrvata u Mađarskoj autohtono stanovništvo. Pri tome se misli na hrvatske zajednice u mađarskoj Podravini, Zadravini, Međimurju i Pomurju <ref>[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2007/glasnik14internet.pdf Glasnik br.14/2007.] Sjevernohrvatske teme </ref>. Teza o autohtonosti je najprihvatljivija kod [[podravski Hrvati|podravskih Hrvata]] jer postoje pisani dokumenti o njima još iz [[doba Arpadovića]]<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 290</ref>, a isto bi se moglo utemeljeno reći i za [[pomurski Hrvati|pomurske Hrvate]], s obzirom na to da čine cjelinu sa Hrvatima s druge strane Mure. Mađarski su izvori tradicionalno sve do 17. st. nazivali pojmom Tóth označavali isključivo stanovnike srednjovjekovne Slavonije, a brojni toponimi u južnoj Mađarskoj sadrže tu odrednicu u svome imenu.
Kod [[Bunjevci|bunjevačkih Hrvata]] stvari postaju složenijima. Bunjevci su doselili na te prostore kasnije, no na tim je prostorima (Bačka i j. Ugarska) prije njihovog doseljavanja prema istraživanjima [[Ante Sekulić|Ante Sekulića]] živjelo u neutvrđenom broju starosjedilačko slavensko stanovništvo rimokatoličke vjere koje se s doseljenim Bunjevcima stopilo u jednu zajednicu<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 291</ref>.
=== Doseljavanja ===
Prema istraživanjima Ladislava Heke, prvi od Hrvata su se na područje Mađarske doselili bosanski franjevci [[1339.]] te Hrvati iz Dubrovnika. S obzirom na to da su franjevci pratili hrvatski puk na izbjegličkim putovima, realno je smatrati da je ondje već živjela značajno velika skupina Hrvata radi koje se moralo poslati svećenika<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 271-272</ref>.
U jednom je razdoblju uslijedilo doseljavanje bunjevačkih Hrvata koje je organizirala turska vlast. Nakon što su Turci osvojili Bačku, a zemljište podijelili svojim zaslužnicima, za radnu snagu koja bi obrađivala zemlju su doveli kršćane iz zemalja koje su već prije osvojili, a koja su prema proučavanjima bilježaka franjevačkog povjesničara Bernardina Unyia koje je dao Ladislav Heka, došli sa okupiranih područja u Dalmaciji <ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 272</ref>.
U Segedin je drugi val hrvatskih doseljenika iz [[Dubrovačka Republika|Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa]] bio [[1650.]].<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 271-272</ref>
[[1655.]] je uslijedio dolazak 2000 bunjevačkih Hrvata koje su vodili bosanski franjevci, a koji su izbjegli u te krajeve kao posljedica nasilnog ponašanja turskih vlastiju.<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 273</ref>.
Na područje Segedina su se Dalmatini doselili [[1687.]], no ondje su i prije živjeli Hrvati koji su se doselili iz Dubrovnika, Dalmacije i Bosne, o čemu svjedoči djelovanje hrvatskog ispovjednika [[1535.]] koji je bio duhovnika za trgovce iz Dubrovnika. <ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 271-272</ref>. To doseljavanje iz 1687. se vremenski poklapa sa [[veliki bečki rat|bečkim ratovima]], kada se na područje Mađarske doselilo 22.800 Hrvata <ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 273</ref>.
Do 17. st. su se Hrvati naselili u skoro sve županije Kraljevine Ugarske<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 235</ref>.
<!-- povijest dolaska hrvata, ukratko u pojedinim hrv. skupinama -->
Line 24 ⟶ 43:
Hrvati u Mađarskoj su u vrijeme nacionalnih buđenja bili ostali izvan matične države, tako da se u doba sveeuropskog buđenja nacionalnih samosvijesti brojne tamošnje hrvatske etničke skupine ostale izvan tih zbivanja i dugo vremena ostale "''u nacionalnom i kulturološkom pogledu na razini lokalno-etničke svijesti''". Najjača je [[nacionalna svijest]] bila kod [[podravski Hrvati (Mađarska)|podravskih]], [[pomurski Hrvati (Mađarska)|pomurskih]] i [[gradišćanski Hrvati|gradišćanskih Hrvata]], koji sebe nisu nazivali nekim subetničkim nazivom nego izričito "''Orvatima, Horvatima''" <ref name="O jeziku">[http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=276 O jeziku Hrvata u Mađarskoj] </ref>. Nakon sloma [[mađarska revolucija 1848.|mađarske revolucije 1848.]] i pojačanim nacionalističkim osjećajima, u redovima ugarskih vlasti se iznimno pojačala asimilatorska politika prema manjinama, pa čak i prema nacionalnoj manjini Hrvata u Mađarskoj koji su se u toj revoluciji listom stavili na mađarsku stranu, a i prije nje su se sve vrijeme držali kao politički Mađari. <ref name="Uloga"> </ref> <ref> [http://hrcak.srce.hr/file/34449 Croatica Christiana Periodica 59/2007.] Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića<br> "''Naime, svjesni da žive u Ugarskoj i da na tome prostoru predstavljaju izrazitu etničku manjinu, oni su prihvatili mađarski politički identitet, tvrdeći za sebe da su Mađari u političkom smislu. To »političko mađarstvo« označavalo je njihovu odanost ugarskoj državi, ali nije značilo da su se odrekli svojega etničkog podrijetla i kulturne posebnosti. ''"</ref>.
Uoči Prvog svjetskog rata je prema statističkim ocjenama Josipa Lakatoša u Mađarskoj živjelo 1910. 285.582 Hrvata<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 235</ref>.
Razdoblje poslije prvog svjetskog rata je pooštrilo odnose mađarskih vlastiju prema manjinama. Nacionalne frustracija nakon velikih teritorijalnih gubitaka nastalih [[Trianonski ugovor|Trianonskim ugovorom]] je rezultirala iskazivanjem izrazito niske tolerancije prema svim ne-Mađarima (osim prema mađarskim Nijemcima), na način da se pripadnicima manjina kao jedina mogućnost opstanka davala kroz integriranje u Mađare. Tako su vlasti manjinama kao uvjet za ikakvo obnašanje državne dužnost (čak i najobičniju činovničku dužnost) zahtijevale promjenu nemađarskog prezimena u mađarsko (pa nastaju prezimena kao Pécsvári od Petranovića, Várnai od Vašćana, Légrádi od Jelića, Keszthelyi od Kolarića, Rigó od Kosa i t.d.). <ref name="O jeziku"> </ref>.
Line 29 ⟶ 50:
[[Bunjevačke i šokačke novine]] su [[1924.]] dale ovu procjenu broja Bunjevaca i Šokaca u Mađarskoj "''Bunjevaca i Šokaca ima u sadašnjoj Madžarskoj oko sedamdeset hiljada. Najviše od njih žive u Bačkoj i Baranji, a osim toga ih ima više hiljada u peštanskoj, šomodjskoj i Fehér varmeđi.''"<ref> [http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2006/glasnik5ii.pdf Hrvatski glasnik br. 5/2006.] [[Đuro Franković]]: Da nam prava i u život stupe </ref>.
Po završetku rata, dok je vladalo bezvlađe, jer Mađarske još nije potpisala mirovni ugovor, [[1946.]] godine se vrši popis hrvatske manjine, u svezi s otvaranjem škola. Popis su obavili bivši [[Miklos Horthy|Horthyjevi pouzdanici]]. S obzirom na njihove tvrdolinijaške antimanjinske i asimilatorske stavove, rezultati su bili predvidljivi. Hrvatsku su zajednicu umanjili i usitnili popisivanjem u različite kategorije, pa su tako mađarske Hrvate popisalo po mjesnim nazivima: [[Bošnjaci (Hrvati u Mađarskoj)|Bošnjaci]], [[Bunjevci]], [[Dalmatinci]], [[Iliri (Hrvati u Mađarskoj)|Iliri]], [[Racki Hrvati|Raci]], [[Šokci]], [[Vendi]] i t.d. i na kraju su obeznačajili brojnost Hrvata <ref name="Izbjeglice">
Mađarskim Hrvatima su nakon Drugog svjetskog rata predstavljali brojne izbjeglice iz Jugoslavije. U te problematične izbjeglice su spadale osobe koje su zbog [[kolaboracija|suradnje]] s okupatorom pobjegle u Mađarsku. Po nacionalnoj strukturi su te pridošlice bile [[Mađari]], [[Nijemci]], ali bilo je i [[Hrvati|Hrvata]] među njima. Sve te pridošlice su brzo postale gorljivim pristašama mađarske [[asimilacija|asimilatorske]] politike, jer su tako se nadali da će opravdati svoja nedjela koja su počinili za vrijeme rata <ref name="Izbjeglice"> </ref>.
Vrlo brzo nakon Drugoga svjetskoga rata je mađarske Hrvate pogodila [[Rezolucija Informbiroa]] kojom su Hrvati, kao i svi narodi iz NR Mađarskoj susjedne Jugoslavije, postali sumnjivi vladajućim prostaljinističkim krugovima. Iznimno slabe kulturne sveze Hrvata s maticom zemljom su tako do kraja bile zamrli. Dio nacionalno svjesnih Hrvata je završio i na prisilnom radu u [[Hortobágy]]u, mađarskom "Golom Otoku" <ref name="O jeziku"> </ref>, a [[deportacija|deportirane]] su i obitelji <ref>{{hu icon}} [http://www.dfmc.hu/nevsor_kormo.htm Hortobágyi Kényszermunkatáborokba Elhurcoltak Egyesülete] A kormópusztai kényszermunkatáborba deportált családok névsora</ref>. Kulturološku štetu su Hrvati osjetili i na drugi način: nacionalno djelovanje im je bilo omogućeno jedino kroz saveze Južnih Slavena, u kojima su veliki utjecaj dobili Srbi, iako su u Mađarskoj bili znatno manjeg broja nego Hrvati. To je ponajviše bilo zbog brojnih prostaljinističkih Srba koji su prebjegli iz Jugoslavije u Mađarsku, koji su kao takvi bili politički podobni i imali su mogućnost napretka u državnom aparatu. I ti Srbi su se ponijeli kao i one ratne izbjeglice iz Jugoslavije - gorljivo su poduprli mađarsku asimilatorsku politiku <ref name="Izbjeglice"> </ref>.
Kao posljedica velikosrpske agresije na Hrvatsku i etničkog čišćenja hrvatske manjine u Srbiji, veliki je broj Hrvata iselio u Hrvatsku, Mađarsku i druge zemlje. Tako je i "nekoliko stotina" bunjevačkih Hrvata iz Subotice odselilo u Seged<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 274</ref>.
== Hrvatske manjinske samouprave ==
| |||