Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 16:
Kad je po aneksiji Bosne i Hercegovine [[1878.]] godine opet uspostavljena sveza s Europom, naravno preko Hrvatske, odnosno Austro-Ugarske, počinje postupno opet glazbena djelatnost koju vode uglavnom doseljeni [[Hrvati]], [[Česi]] i vojnički glazbenici. Zapisano je kako su [[1881.]] godine u [[Banja Luka|Banja Luci]] i Sarajevu održani i prvi koncerti. Nositelj glazbenog života Bosne i Hercegovine u prvoj polovici [[20. stoljeće|XX. stoljeća]] je bio Čeh Franjo Matejovsky. On osniva i prvu glazbenu školu u Sarajevu [[1908.]] godine, a vodio je zborove i skladao pod utjecajem bosanske narodne glazbe.
Domaće stanovništvo se u ovom periodu počinje uključivati u kulturne i umjetničke aktivnosti, najčešće u okviru čitaonica, gdje se povremeno izvode programi sa glazbenim točkama. Ubrzo se, međutim, usporedno sa [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|buđenjem nacionalne svijesti]], javlja težnja za sustavnim njegovanjem pjesme pa dolazi do osnivanja čitavog niza pjevačkih društava. Ona su okupila širok krug članova i predstavljala u to vrijeme žarište glazbenog života.
Na društvenim koncertima, pored pjevačkih zborova, nastupali su i pojedini solisti, a neka su društva imala i svoje tamburaške sastave ili različite instrumentalne ansamble. Utemeljena su hrvatska pjevačka društva: Hrvoje ([[Mostar]], [[1889.]]), Trebević ([[Sarajevo]], [[1894.]]), Majevica ([[Tuzla]], [[1896.]]) i Nada ([[Banja Luka]], [[1898.]]).<ref>Enciklopedija Jugoslavije, 2 Bje-Crn, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1982.</ref>
Veći napredak zabilježila je glazbena umjetnost u [[Sarajevo|Sarajevu]] poslije [[1918.]] godine godine kada je osnovana Oblastna glazbena škola i Sarajevska filharmonija [[1923.]] godine i počeo sustavniji rad sarajevskog kazališta koje je preimenovano u "pozorište". Od [[1928.]] godine ono izvodi i operni program. Uz već spomenutog Matejovskog djeluju i drugi skladatelji poput Jungića, Pardeša, Majera i Demetera.
| |||