Vuk Branković: razlika između inačica

'''Vuk Branković''', sin Branka Mladenovića, koji je vladao u Ohridu i bio jedan od vjernih velikaša caru Urošu V. Vuk Branković se javlja oko 1370. kao gospodar kosovske oblasti s Prištinom, Vučitrnom i Zvečanom, gdje je bila i njihova prva postojbina ([[Drenica]]). [[1377.]] u njegovoj je vlasti i Skoplje, a od 1378. i Prizren s okolinom do Lima. Branković je bio zet i saradnik kneza Lazara. Učestvovao je s njim u [[Kosovski boj|Kosovskom boju]] 1389. Narodne pjesme i priče o njegovoj izdaji vezane za [[kosovski mit]] nisu povijesno utemeljene. [[Skoplje]] je morao predati Turcima u siječnju 1392. i obavezati se na plaćanje danka. Ipak, ni sa tim ustupcima nije se mogao održati na vlasti. Negdje oko 1396. sultan Bajazit I ga je prognao iz njegove oblasti kao nepouzdanog, pa je i umro u progonstvu, ne zna se gdje, 6. listopada 1398[1]. Njegove oblasti sultan je dao Lazarevoj djeci i udovici, a Vukova udovica Mara sa dejcom dobila je samo uski pojas oko [[Vučitrn]]a i [[Trepče]].▼

Oko [[1371.]] oženio se Marom (†1426), kćeri kneza Lazara i kneginje Milice. Sa njom je imao tri sina: Grgura, Đurđa i Lazara. Grgur se zaredio i umro 1408. Drugi Vukov sin bio je srpski despot [[Đurađ Branković]] (1377-1456, vladao 1427-1456). Njihovi potomci su poznati kao Brankovići.▼