Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 26:
Drugi veliki selidbeni val Hrvata u Mađarsku je uslijedio nakon što se formirala Hrvatsko-Ugarska država. Osobito je bio velik za vlasti kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]] (1458.-1490.)<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 377-378</ref>.
Znan je podatak da su u [[Baja|Baji]] od [[1229.]] do [[1260.]] djelovali dušobrižnici iz Dalmacije i Bosne, što pokazuje narodnosnu pripadnost tamošnjeg stanovništva (mađ. izvori navode "Slaveni", "szlávok")<ref name="Mjestopisi">Hrvatski bački mjestopisi: povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bordoškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994. str. 95</ref>.
[[1241.]] je ugarski kralj [[Bela III.]] vraćajući se iz izbjeglištva u južnoj Hrvatskoj, gdje se sklonio od Mongola, sa sobom u Budim i Peštu poveo veliki broj Hrvata koji su obnovili te porušene gradove i kasnije bili značajnim osobama u javnom životu u Kraljevini Ugarskoj <ref name="Poljaković">Matija Poljaković: Pregled povijesti Hrvata Bunjevaca, Subotička Danica, 1971.</ref>.
Line 33 ⟶ 35:
Sa [[Tursko Carstvo|turskim osvajanjima]] u 15. i 16. st. je uslijedio treći veliki selidbeni val, a po nekim procjenama je obuhvatio polovinu Hrvata, dok je od onda druga polovina Hrvata bila izložena stalnoj asimilacijskoj prijetnji<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 377-378</ref>.
Poslije [[krbavska bitka|krbavske bitke]] uslijedilo je teško razdoblje za Hrvatsku. Zbog stalnih turskih i akindžijskih upada, nemoći ugarske vlasti i nezainteresiranosti europskih sila, već [[1515.]] se na područje [[Željezno]]g u zap. Ugarskoj doseljavaju prve hrvatske izbjeglice. Prvi masovni odlazak je uslijedio nakon neuspješnih apela Krste i Bernarda Frankopana Saboru njemačkih staleža u Nürnbergu [[1522.]]. Hrvati su iselili iz Gacke, Krbave i Like u
Poslije [[mohačka bitka|mohačke bitke]] [[1526.]] se trgovci iz Dalmacije i Bosne nastanjuju u Budimu, Baji, Kalači, Lipovi, Radni, Pečuhu i Segedinu. I sami Turci su naseljavali Hrvate u Podunavlju u tom razdoblju<ref name="Mjestopisi"> </ref>.
Nakon što su Turci drugi put [[bečka opsada 1532.|opsjedali Beč 1532.]], [[1533.]] su Hrvati masovno iselili u Donju Austriju, Moravsku, Slovačku i zapadnu Ugarsku, jer su Turci na svojem putu do Beča poharali velike prostore, uključujući i djelove Hrvatske preko koje su prešli. Hrvate se iselilo organizirano, a vršili su ga [[velikaši]] koji su imali posjede u odredištima iseljeavanje, jer su tako spašavali podaničku radnu snagu iz područja koje su Turci pustošili, a obrana istih je bila bezizgledna, tim više što je područjima na koja su doseljavali radna snaga bila potrebna. Isto tako su u tim seobama sudjelovali feudalci kojima su imanja opustošena [[1529.]] i [[1532.]] za velikih turskih pohoda na Beč. Kralj je porezno poticao ta iseljavanja, feudalci su slali ljude koji su vrbovali stanovnike na iseljavanje, a 1537. je kralj pomogao infrastrukturu na Muri i Dravi kojom bi se olakšalo odlazak Hrvata na posjede u Ugarskoj, čak i sami hrvatski ban [[Toma Nadaždi]], ignorirajući preporuku hrvatskog Sabora o zaustavljanju preseljivanja Hrvata. <ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str.320-324</ref>.
| |||