Razlika između inačica stranice »Hijerarhija Katoličke Crkve«

Uklanjanje izmjene 2348655 što ju je unio/unijela Zivac (Razgovor sa suradnikom:Zivac) - preusmjeravanje pogrešno napravljeno
(Preusmjeravanje na Hijerarhija Katoličke crkve)
(Uklanjanje izmjene 2348655 što ju je unio/unijela Zivac (Razgovor sa suradnikom:Zivac) - preusmjeravanje pogrešno napravljeno)
[[Datoteka:Pope Benedictus XVI january,20 2006 (2).JPG|desno|mini|[[Papa]] [[Benedikt XVI.]], vrhovni je poglavar Katoličke Crkve.]]
#PREUSMJERI [[Hijerarhija Katoličke crkve]]
 
U [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]] među vjernicima s obzirom na dostojanstvo vrijedi istinska jednakost, ali njihove su službe različite. Unutar Crkve vjernici se dijele po službama koje su nerijetko hijerarhijski ustrojene.
 
Osnovna podjela vjernika je na dva staleža, [[kler]]ike i [[laik]]e. Klerici su posvećeni službenici Crkve, dok su ostali laici. S obzirom na stupanj [[sveti red|svetog reda]], klerici se dijele na [[đakon]]e, [[prezbiter]]e (svećenike) i [[biskup]]e. Posebne službe i vlasti upravljanja u Crkvi uglavnom se dijele klericima, a neke se mogu podijeliti i laicima. Pored opće crkvene hijerarhije, vjernici iz oba staleža se mogu priključiti mnogim ustanovama i društvima (npr. [[redovnik|redovničkim ustanovama]]) u kojima postoji zasebna hijerarhija. Takve ustanove moraju biti odobrene od nadležne crkvene vlasti.
 
Na vrhu crkvene hijerarhije stoji rimski biskup, [[papa]], koji ima svu vlast u Crkvi. Upravo je po tome prepoznatljiva Katolička crkva. Osim njega, za određene osobe i na određenim područjima vlast imaju [[ordinarij]]i, a za pojedina pitanja i niži crkveni službenici.
 
U ovom članku se govori o hijerarhiji samo [[Latinska crkva|Latinske crkve]]. Za ostale autonomne crkve vidi [[istočne katoličke crkve]].
 
== Biskupi ==
{{glavni|biskup}}
 
Biskupi su klerici koji su primili puninu svetog reda. Izvorno, njima pripada da budu ordinariji na određenom području zvanom mjesna crkva ili [[biskupija]]. Takvi biskupi se nazivaju [[dijecezanski biskup|dijecezanski]]. No danas biskupi mogu dobiti i druge službe u Crkvi, kao što je [[pomoćni biskup]], [[nuncij]] ili službenik [[Rimska kurija|Rimske kurije]]. Ipak, i ti biskupi u naslovu imaju neku biskupiju kojom ne upravljanju, i zato se nazivaju [[naslovni biskup]]i. To su uglavnom povijesne biskupije koje više ne postoje i zovu se ''naslovne biskupije''.
 
== Vrhovna crkvena vlast ==
 
Vrhovnu vlast u Crkvi čine [[papa]] i [[biskupski zbor]].
 
=== Papa ===
{{glavni|papa}}
 
Papa je biskup [[Rimska biskupija|rimske mjesne crkve]]. Po tom položaju on je vrhovni poglavar Katoličke crkve i u njoj ima apsolutnu vlast. Isključivo njemu pripada osnivanje drugih biskupija, postavljanje biskupa i još mnogo ovlasti.
 
Da bi mu bila osigurana potpuna sloboda, papa je [[suverenost|suveren]] na malom teritoriju u gradu [[Rim]]u, [[Vatikan]]u. Papi pri upravljanju Crkvom pomažu mnogi uredi [[Rimska kurija|Rimske kurije]] smješteni u Vatikanu ili drugdje u Rimu, među kojima su [[državno tajništvo Svete Stolice|državno tajništvo]], [[kongregacija|kongregacije]], papinska vijeća, komisije, akademije, sudovi i dr. Papa i njegovi uredi u [[kanonsko pravo|kanonskom]] se [[kanonsko pravo|pravu]] nazivaju [[Apostolska Stolica]].
 
Papu biraju [[kardinal|kardinali Svete rimske crkve]] mlađi od 80 godina na [[konklava|konklavi]] nakon smrti ili odreknuća prethodnoga pape. Kardinali su biskupi koji imaju neku drugu redovnu službu u Crkvi, a bira ih papa. Budući da od davnina rimskog biskupa bira rimska biskupija, kardinali, iako mogu biti iz bilo koje zemlje svijeta, po kardinalskom su naslovu pripadnici te biskupije. Kardinalska titula je uglavnom počasna, i osim izbora pape nosi malo drugih prava.
 
=== Biskupski zbor ===
 
Zbor svih biskupa također predstavlja vrhovnu vlast u Crkvi, ali samo ako djeluje s papom na čelu. Biskupi vlast nad općom Crkvom svečano vrše na [[ekumenski sabor|ekumenskom saboru]]. Redovito, biskupi savjetuju papu preko [[biskupska sinoda|biskupske sinode]].
 
== Partikularne crkve ==
 
=== Vrste partikularnih crkava ===
 
Partikularne crkve prije svega su biskupije na čelu sa dijecezanskim biskupom. No, sa biskupijama su u [[kanonsko pravo|pravu]] uglavnom izjednačene druge partikularne crkve:
* ''područna prelatura'', kao područje koje iz nekog razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu sa ''prelatom'';
* ''područna opatija'', kao područje dano na brigu tamošnjoj [[opatija (redovnička ustanova)|opatiji]], na čelu sa ''opatom'';
* ''apostolski vikarijat'', kao područje u misijskim zemljama koje još nema dovoljno vjernika da bude biskupija, na čelu sa ''apostolskim vikarom'' koji je uglavnom naslovni biskup,
* ''apostolska prefektura'', kao područje u misijskim zemljama koje još nije spremno da bude apostolski vikarijat, na čelu sa ''apostolskim prefektom'' koji je uglavnom svećenik te
* ''za stalno osnovana apostolska administratura'', kao područje koje iz ozbiljnih razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu sa ''apostolskim administratorom''.
Čelnici gornjih partikularnih crkava njima upravljaju kao ordinariji i izjednačeni su sa dijecezanskim biskupima, te sve od sada rečeno za biskupije i dijecezanske biskupe vrijedi i za njih. Razlika je uglavnom teorijska: biskupi biskupijom upravljaju u svoje ime kao nositelji biskupske službe, dok ostali upravljaju u ime pape. Ipak, u svima njima papa ima prvenstvo redovite vlasti prije svih ordinarija.
 
Kao analogne biskupijama mogu se smatrati i jedinice koje nisu prostorom definirane nego su posebne skupine vjernika:
* ''osobna prelatura'' na čelu sa ''osobnim prelatom'', trenutno je jedina takva [[Opus Dei]];
* [[vojni ordinarijat]], u koji spadaju svi vjernici u vojnoj službi u nekoj zemlji, na čelu sa ''vojnim ordinarijem'';
* ''osobni ordinarijat'' za bivše anglikance koji se prešli u Katoličku crkvu, osnovan [[4. studenog]] [[2009.]]
 
Posebno značajne biskupije mogu dobiti dodatne počasne nazive [[nadbiskupija]] i ''patrijarhat'' na čijem su čelu [[nadbiskup]], odnosno [[patrijarh]]. Naziv nadbiskupa može dobiti i pojedini biskup osobno ako i ne upravlja nadbiskupijom. Ovi počasni nazivi ne nose nikakvu veću vlast, osim ako su povezani sa službom [[metropolit]]a (vidi dalje).
 
=== Udruživanje partikularnih crkava ===
 
Biskupije i ostale partikularne crkve se udružuju u [[metropolija|crkvene pokrajine]]. One se pak udružuju u [[crkvena regija|crkvene regije]]. Pored toga, biskupi iz jednog naroda ili države udružuju se u [[biskupska konferencija|biskupsku konferenciju]].
 
Biskupije se u pravilu povezuju u crkvene pokrajine. Na čelu crkvene pokrajine je [[metropolit]] koji je uvijek nadbiskup točno određene nadbiskupije u crkvenoj pokrajini. Ipak, jedno sjedište metropolita nije nadbiskupija, Rimska biskupija, i papa je metropolit koji nije nadbiskup. Nadbiskupije su većinom sjedišta motropolita, no to ne mora biti tako (npr. [[Zadarska nadbiskupija]], koja uz to nije niti u jednoj crkvenoj pokrajini). Biskupije crkvene pokrajine koje nisu metropolitanske se zazivaju ''sufraganske'', a njihovi biskupi [[sufragan]]i. Metropoliti u sufraganskim biskupijama nemaju redovitu vlast, ali imaju neke nadzorne ovlasti. Neke od tih ovlasti ima i sufragan najstariji po promaknuću u metropolitanskoj biskupiji. Metropolit ima ovlast sazvati ''pokrajinski sabor'' na kojem sudjeluju svi biskupi crikvene pokrajine. Simbol metropolitove časti je [[palij]].
 
Ponegdje, iako rjeđe, crkvene pokrajine se povezuju u crkvene regije. Crkvene regije imaju biskupske skupštine.
 
Na području jednog naroda ili države osnivaju se biskupske konferencije. Skupština biskupske konferencije, koju uglavnom čine svi biskupi sa njenog područja, održava se barem jednom godišnje. Mogu donositi odluke samo u nekim područjima, kao što je liturgija, a njihove odluke obvezuju samo ako za njih glasa dvije trećine članova i potvrdi ih Apostolska stolica. Ipak, biskupske konferencije u praksi imaju veće ovlasti od biskupskih skupštine crkvenih regija i pokrajinskih sabora.
 
U nekim državama (npr. u [[Poljska|Poljskoj]]) biskup jedne biskupije, najčešće najstarije u tom narodu, ima naslov [[primas]]a. To je u načelu počasna titula i ne nosi sa sobom nikakvu vlast.
 
=== Unutrašnje uređenje partikularnih crkava ===
 
U biskupiji svu vlast ima dijecezanski biskup, osim u onim slučajevima koji su po pravu ili odlukom pape pripali drugoj višoj vlasti. Biskupa postavlja papa, savjetujući se sa klerom biskupije i ostalim biskupima iz crkvene pokrajine ili biskupske konferencije.
 
Dok je [[prazna stolica|stolica prazna]] biskupijom upravlja ''dijecezanski upravitelj'' kojeg imenuje zbor savjetnika (vidi dalje), ili ''apostolski administrator'' kojeg imenuje papa u posebnim slučajevima.
 
Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati [[pomoćni biskup|pomoćne biskupe]] ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna biskup koadjutor automatski postaje dijacezanski biskup (nema dijecezanskog upravitelja), dok pomoćnim biskupima prestaje služba.
 
Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]] kao svog zamjenika. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i [[biskupijski vikar|biskupijske vikare]] sa određenim užim ovlastima. Biskup bi za ove funkcije prije svega trebao imenovati biskupa koadjutora i pomoćne biskupe, a ako njih nema druge iskusne svećenike.
 
Pored toga, biskupija ima ''kancelara'' koji brine o arhivi te ''ekonoma'' i ''ekonomsko vijeće'' koji brinu o financijama biskupije. Oni mogu biti i laici.
 
Postoje i savjetodavna tijela: ''prezbiterijalno vijeće'', ''zbor savjetnika'' i ''pastoralno vijeće''. Prezbiterijalno vijeće se sastoji od svećenika i svojevrsan je biskupijski senat. Među članovima prezbiterijalnog vijeća biskup imenuje zbor savjetnika s kojim se mora posavjetovati u nekim određenim slučajevima. Također, zbor savjetnika ima i neke konkretne ovlasti za vrijeme prazne stolice, poimence imenuje dijecezanskog upravitelja i potvrđuje neke njegove odluke. Pastoralno vijeće se uglavnom sastoji od laika i savjetuje biskupa oko pastoralnih pitanja.
 
== Župe ==
{{glavni|župa}}
{{glavni|župnik}}
 
Glavna administrativna jedinica unutar partikularne crkve je župa. Nju vodi župnik kojega imenuje dijecezanski biskup među svećenicima. Njegova zadaća je direktno brinuti o povjerenom mu narodu, dijeliti sakramente, propovijedati i voditi sprovode te voditi župne knjige (knjige krštenih, vjenčanih, umrlih isl.). Također, trebao bi upoznati svoje župljane, pohoditi ih, savjetovati i biti im potpora. On ipak nije ordinarij i nema vlast nad župljanima.
 
Ako je potrebno, biskup može župniku dodijeliti jednog ili više ''župnih vikara'', također iz reda svećenika, koji vode župu kao zamjenici župnika. Župa ima svoje ''pastoralno vijeće'' sastavljeno uglavnom od laika koje savjetuje župnika i ''ekonomsko vijeće'' koje brine o financijama župe.
 
Više župa udružuju se u [[dekanat]]e na čijem je čelu ''dekan''. Njegova zadaća je koordinirati rad župa u dekanatu i brinuti se o klericima.
 
== Vidi još ==
*[[Katolička crkva]]
*[[Kanonsko pravo]]
*[[Vatikan]]
*[[Rimska kurija]]
*[[Istočne katoličke crkve]]
 
== Vanjske poveznice ==
*[http://www.gcatholic.com/index.htm Giga-Catholic Information]
*[http://www.catholic-hierarchy.org Catholic Hierarchy]
 
{{Portal Kršćanstvo}}
 
[[Kategorija:Katoličanstvo]]
 
[[en:Catholic Church hierarchy]]
[[ko:로마 가톨릭교회의 교계제도]]
[[nl:Hiërarchie van de Katholieke Kerk]]
[[zh:天主教会圣统制]]