Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 34:
Prema istraživanjima Ladislava Heke, prvi od Hrvata su se na područje Mađarske doselili bosanski franjevci [[1339.]] te Hrvati iz Dubrovnika. S obzirom na to da su franjevci pratili hrvatski puk na izbjegličkim putovima, realno je smatrati da je ondje već živjela značajno velika skupina Hrvata radi koje se moralo poslati svećenika<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 271-272</ref>.
[[1366.]] je hrvatsko-ugarski kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ljudevit]] molio bosanske franjevce neka pošalju svoje ljude na jug Kraljevine Ugarske, a papa [[Grgur XI.]] je to odobrio pismom iz [[1376.]], u kojem je dopustio franjevcima djelovati na području [[čanadska biskupija|čanadske]], [[kalačka biskupija|kalačke]] i [[pečuška biskupija|pečuške biskupije]] jer "''mađarski svećenici ne znaju jezik tamošnjeg slavenskog življa pa ne mogu obavljati dušobrižništvo''". S obzirom na to da franjevci nisu dušobrižnici pravoslavnima, utemeljeno je tvrditi da su i Hrvati bili među njihovom pastvom <ref name="Ulomci">Ante Sekulić: Ulomci iz somborske povijesti do kraja XVIII. stoljeća, Zbornik Kačić, 1981., str. 161-162</ref>.
Sa [[Tursko Carstvo|turskim osvajanjima]] u 15. i 16. st. je uslijedio treći veliki selidbeni val, a po nekim procjenama je obuhvatio polovinu Hrvata, dok je od onda druga polovina Hrvata bila izložena stalnoj asimilacijskoj prijetnji<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 377-378</ref>.
| |||