Neretvanska lađa: razlika između inačica
m n. |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 2. travnja 2010. u 20:19
Lađa, zbog svoje autohtonosti u delti Neretve, poznata i kao Neretvanska lađa, tradicionalno je plovilo u ovoj najjužnijoj dolini u Hrvatskoj.
Povijest
Prema pučkom vjerovanju postanak i naziv lađe temelji na nazivu jednog njezinog dijela - kobilice, također tradicionalnom i autohtonom neretvenskom plovilu, koju puk naziva trupom ili trupicom. Produženjem dna trupe i dizanjem boka novim daskama, "mala" trupa prerasta u lađu.[1]
Takvim podrijetlom trupe vezuju se s pojmom copula, primitivnog čamca koji je bio poznat duž hrvatske obale. Prvi podaci o copulima u Neretvi pripadaju mletačkim izvorima iz XVII. stoljeća, i "Kronici fra Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662.-1686.)":
“ | 1665. miseca ilinšćaka na 12. Alibegović iz Gabele, samo 18 junaka u 3 čopule, otiđe na more u Korčulanski školj i uhiti 2 divojke... | ” |
— S. Zlatović, "Kronika o.Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662-86.)" [2] |
Prema tim i drugim podacima, i po broju ljudi u jednom copulu, šestorica, trebalo bi zaključiti da se radi o većem čamcu, te da Mlečani neretvanske copule izjednačuju s barkama ili čamcima. U tom slučaju ime čopula ili čopul odnosi se na veći neretvanskog čamca, dakle lađu.
Pred Drugi svjetski rat lađe su pojedinačno imale i svoja imena, bilo zemljopisna kao "Hrvatska", "Zagreb", "Kozjak", "Vis"; opća kao "Vila", "Vezir"; vlastita kao "Marita"; ili pridjevna kao "Nevridna", zbog toga što ih je pod vlastitim imenom trebalo prijaviti lučkom uredu koji bi im tada izdao i prijavni broj.
Građa
Lađa se sastoji od slijedećih dijelova:
Trup
- Na dnu je trupa ili kolomba (kobilica), visoka 15 cm, okovana željeznom šinom, okovom;
- Od kobilice ukoso prema provi i krmi dižu se karine prema naprijed zaoštrene;
- Na karine se priljubljuju bande. Bande se prave od više dasaka i ovalno se suzuju prema kobilici. Kostur lađe čine 23 lukoća od dva komada, i po pet krajnjih lukoća s prove i krme, koji se nazivaju samotvorcima ili kenjčićima i od jednog su komada, dakle ukupno 33 lukoća; Lukoć je drveno rebro koje ima oblik luka tupog kuta od 130 stupnjeva;
- Škaram (ručka za veslo), nalazi se na krmi s lijeve strane između sedmog i osmog lukoća te između drugog i trećeg ili trećeg i četvrtog s desne strane;
- Škaram stoji na svom uporištu, škarmenici koja uglavljena između dva lukoća s tresom (poprečnim drvom); Škarmi, kad se ne upotrebljavaju, skidaju se.
- Uokolo lađe, s unutrašnje strane je centa. Ona ide povrh lukoća ili tako da su ovi u nju usječeni;
- Na krmi se nalazi štrop ili gužva (krug konopa) za parić ili timun (dugačko veslo za upravljanje lađom);
- Na provi i na krmi je igla, komad željeza na koji se pričvršćuje sindžir (lanac);
Ostali dijelovi
- U sredini lađe je stolac pričvrščen za lukoče, s rupom u sredini u koju je zataknut jambor (jarbol) koji služi za idrenje i lancanje. Jambor je visok 4 do 5 metara. U svome dnu, zbog učvršćenja, ulazi u lukoć u kojemu je rupa. Jambor nekad služi i kao veslo, a na njega može doći i zastava.
- Kod idrenja na jambor ide idro (jedro), koje se podiže pomoću retenja (konopa), preko žabe ili taje (kolotura).
- Retenjem se naziva konop kojim je jambor kod idrenja učvršćen prema krmi za centu, dok se uže kojim je idro vezano za centu na provi zove škota.
- Na svom vrhu idro je nategnuto na lantinu (motku).
- Bižonjini su konopi za smanjivanje idra.
- Kod lancanja, konop kojim se lanca (vuče) lađa zove se lancana.
- Neretvanski lađe nemaju kormilo, zbog toga što većinom voze po plitkim vodama. Umjesto kormila upotrebljavaja se parić, veslo dugo 4 metra koje sastoji se od držalice (suženog dijela, odnosno ručke za držanje parića) i palice (proširenog spljoštenog, lopatastog dijala za upravljanje u vodi). I manja vesla na lađi zovu se parići, a obično ih ima četiri do pet.
Dodatci
- šešula (kanta) za izbacivanje vode,
- katanac (lokot)
- sindžir (lanac)
- skala, daska koja se upotrebljava kao mostić za prijelaz s lađe na kopno.
Dimenzije
U dnu su duge 3,40 do 4,10 metara, u vrhu oko 8 metara. Široke su u sredini za teret 3,10 metara do 3,40 metara. Sa strana je visoka 0,80 do 1,50 metra, a rijetko i manje od 60 do 70 centimetara. Bez tereta gaz joj je oko 0,25 metara. Karine (grede od kobilice do vrhova pramca i krme) su duge 1,60 metara.
Plovidba
Parićanje
Kod parićanja (veslanja) vesla se uz rijeku ili uopće kada je teret težak, veslači sjede leđima okrenuti provi, a ako je lađa prazna ili plovi niz rijeku, prvi veslač sjedi leđima okrenut provi, a drugi veslač može sjedati gledajući u provu. Obično veslaju dva prva vesla. Rjeđe sa po četiri vesla jer obično smeta teret. Timunava (kormilari) se na krmi, parićem, nešto kraćim veslom ili čak i veslom od trupe koje se provuče kroz gužvu ili štrop na krmi. Kad se kormilari veslom, nekad se postavljaju dva vesla; jedno desno, drugo lijevo na krmi. Timuni se nizvodno.
Lancanje
Lađa se još pokreće lancanjem, kada lađu uzvodno vuče konj u pratnji čovjeka ili ljudi, najčešće žene, ako se i vuče mješovito, žene idu prve, a na kraju reda je najviši čovjek, sa svrhom da prebacuje konop preko visokih predmeta uz obalu. Lancanu (konop), se drži na ramenu suprotnom od rijeke tako da ne klizi s ramena. Brzina vožnje odgovara brzini hoda pješaka. Konop je debeo 10 milimetara, a dug je od 30 do 50 metara. Vezuje se za vrh jambora (jarbola).
Idrenje
Najrijeđi način plovidbe lađom je idrenje (jedrenje), kada se na jambor (jarbol) se stavlja idro (jedro) i plovi uz pomoć vjetra, uglavnom po sredini Neretve ili morem.
Motor
U današnje vrijeme lađa se sve manje koristi u tradicionalnom obliku, te se danas uglavnom njome upravlja vanbrodskim motorom pričvršćenim na krmi.
Uporaba
Lađa se u prošlosti, u vrijeme prije motorizacije, upotrebljavala u najraznovrsnije svrhe; za prijevoz životinja, poljoprivrednih proizvoda (prilikom prijevoza grožđa nakon trganja (berbe), zanalo ga se gazati (gnječiti)), trave, gnojiva, sijena, slame, žala (pijeska, kaže se: "Žalo izide trupu"), drva, služilo je za prijevoz namještaja, prijevoz ljudi, za sprovode. na lađi su se prevozili i svatovi okićeni hrvatskim zastavama i borovim granama, uz pjesmu i harmonikašku pratnju. S lađama se išlo u lov na jegulje na velikim jarugama.
Lađa može prevoziti od 30 do 35 ljudi i velike terete između 2,5 i 3,5 tone. Osim u svakodnovnoj neretvanskoj uporabi, tereti su se lađom prebacivali do Pelješca, Hvara, Makarske i druge bliže okolice na moru, ali samo u vrijeme bonace. Veliki teret lađa može ponijeti zbog svojih velikih bokova i velike razvraćenosti strana. Lađa se koristila cijelodnevno tijekom čitave godine.
Vijek trajanja lađe bio je vrlo dug, kako zbog kvalitete materijala, tako i zbog njene vrijednosti za ljude, pa se boljim čuvanjem znala dosegnuti starost čak između 80 i 100 godina. Iznajmljivanje lađe naplaćivalo se u visini težačke dnevnice.
Maraton lađa
Najveće zasluge za očuvanje, revitalizaciju, kao i za promociju lađe pripadaju Maratonu lađa, amatersko sportsko natjecanje ovim tradicionalnim autohtonim neretvanskim pkovilima, koje se održava se jednom godišnje, druge subote u kolovozu, na relaciji dugoj 22.500 metara, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike u organizaciji Udruge lađara Neretve.
Zanimljivosti
- Nagrada grada Metkovića nosi naziv "Lancarice" i krasi je reljef lancarica, žena koje vuku lađu.
- Do posebnog izražaja korisnosti lađa došlo je za vrijeme velike poplave u Metkoviću u zimu 2010., kada su zbog plitkog gaza uz trupu bile praktički jedino prijevozno sredstvo kroz ulice Metkovića s desne strane Neretve.[3]
Izvori
- ↑ Macan, Trpimir: "Iz povijesti donjeg poneretavlja", Matica hrvatska, Metković, 1972.
- ↑ Zlatović, S.: "Kronika o.Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662-86.)", Starine JAZU, knjiga XXI, Zagreb, 1889., str 93.-113.
- ↑ Trupom kroz Metković
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.