Hrvati u Mađarskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 33:
[[1241.]] je ugarski kralj [[Bela III.]] vraćajući se iz izbjeglištva u južnoj Hrvatskoj, gdje se sklonio od Mongola, sa sobom u Budim i Peštu poveo veliki broj Hrvata koji su obnovili te porušene gradove i kasnije bili značajnim osobama u javnom životu u Kraljevini Ugarskoj <ref name="Poljaković">Matija Poljaković: Pregled povijesti Hrvata Bunjevaca, Subotička Danica, 1971.</ref>.
Prema istraživanjima Ladislava Heke, prvi od Hrvata su se na područje Mađarske doselili [[bosanski franjevci]] [[1339.]] te Hrvati iz Dubrovnika. S obzirom na to da su franjevci pratili hrvatski puk na izbjegličkim putovima, realno je smatrati da je ondje već živjela značajno velika skupina Hrvata radi koje se moralo poslati svećenika<ref>[[Đuro Vidmarović]]: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, Naklada Bošković, 2008., str. 271-272</ref>.
[[1366.]] je hrvatsko-ugarski kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ljudevit]] molio bosanske franjevce neka pošalju svoje ljude na jug Kraljevine Ugarske, a papa [[Grgur XI.]] je to odobrio pismom iz [[1376.]], u kojem je dopustio franjevcima djelovati na području [[čanadska biskupija|čanadske]], [[kalačka biskupija|kalačke]] i [[pečuška biskupija|pečuške biskupije]] jer "''mađarski svećenici ne znaju jezik tamošnjeg slavenskog življa pa ne mogu obavljati dušobrižništvo''". S obzirom na to da franjevci nisu dušobrižnici pravoslavnima, utemeljeno je tvrditi da su i Hrvati bili među njihovom pastvom <ref name="Ulomci">Ante Sekulić: Ulomci iz somborske povijesti do kraja XVIII. stoljeća, Zbornik Kačić, 1981., str. 161-162</ref>.
| |||