Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 1.949 bajtova ,  prije 9 godina
Za razdoblja [[Avari|avarske vlasti]] je zabilježeno da je ovdje bila avarska tvrđava.
 
U srednjem vijeku je bio tržišnim, sajmišnim i obrtničkim mjestom, a za vlasti Karla Roberta se u Baču kovao [[novac]], a u to vrijeme je bila sagrađena i [[bačka tvrđava|tvrđava]] (Stari grad).
 
Ugarski kralj [[Stjepan I. Sveti|Stjepan I.]] je ovdje utemeljio [[Bačka biskupija|Bačku biskupiju]], a po ovom gradu je prozvao i [[Bačka županija|istoimenu županiju]]. I nakon ujedinjenja sa [[Kalačka nadbiskupija|Kalačkom nadbiskupijom]] je Bač zadržao svoj [[kaptol]], a nadbiskupa se biralo u ovom gradu<ref name="Zvonik">[http://www.zvonik.rs/arhiva/1451/ZV24.html Zvonik br.11/2006.] Stjepan Beretić: Povijesni kutak</ref>.
U Baču je svojevremeno zasijedao i sabor [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]]. Kao i brojna druga bačka mjesta, starosjeditelji su mu bili [[Šokci|šokački Hrvati]], među kojima je Bač bio najvažnijim središte. Kulturno središte je bio [[franjevci|franjevački]] samostan. [[Kolonizacija Nijemaca u Bačku]] u 19. st. je pogodila i Bač i bačke Šokce. Gospodarski jači [[Nijemci u Vojvodini|Nijemci]] su ih istisnuli pa je tako do 1941. polovina stanovnika bila njemačka, a oko četvrtine su bili šokački Hrvati. Nakon drugog svjetskog rata, nakon što su komunističke vlasti iselile Nijemce, na njihovo su mjesto doveli [[Srbi u Vojvodini|Srbe]] iz Bosne.
 
Bač je bio toliko važnim naseljem da je svojevremeno u njemu zasijedao sabor [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]] kojema je osobno predsjedao i sam kralj<ref name="Zvonik"> </ref>. Kao i brojna druga bačka mjesta, starosjeditelji su mu bili [[Šokci|šokački Hrvati]], među kojima je Bač bio najvažnijim središte. Kulturno središte je bio [[franjevci|franjevački]] samostan.
 
Za vlasti [[Karlo Robert|Karla Roberta]] se u Baču kovao [[novac]], a u to vrijeme je bila sagrađena i [[bačka tvrđava|tvrđava]] (Stari grad).
 
Za stolovanja nadbiskupa [[Petar Varda|Petra Varda]] je Bač postao riječnim prometnim mjestom, budući da je nadbiskupova novčana pomoć pomogla produbljivanje korita [[Mostonga|Mostonge]] pa je Bač postao brodski povezan sa Dunavom. Za kraljevanja hrvatsko-ugarskog kralja [[Vladislav II. Jagelović]] je [[1494.]] postao gradom, što je značilo veliku financijsku olakšicu za stanovnike. I u 15. st. je Bač bio [[trgovište]]m, a o posljedicama gospodarskog procvata govori mnoštvo trgovina i raširenost grada koji se približio [[Tovariševo|Tovariševu]]<ref name="Zvonik"> </ref>.
 
Gospodarski i sigurnosni problemi su počeli s turskim provalama, osobito nakon pada Beograda [[1521.]], a nakon [[mohačka bitka|mohačke bitke]] [[1526.]] je pao pod tursku vlast. Turci su u povratku poslije pobjede kod Mohača spalili Bač i opsjeli [[Bačka tvrđava|utvrdu]]. Nakon jednodnevne opsade su upali u tvrđavu i pobili sve. Nekoliko tisuća preživjelih stanovnika Bača se dalo u [[zbjeg]]. Na putu prema Petrovaradinu su se izbjeglice ulogorile u predjelu okruženim jezerima i močvarama, a logor, kojeg su branili mađarski vojnici, je bio opasan šančevima. Turci su napali i taj logor i pobili i vojnike i civile<ref name="Zvonik"> </ref>. Posljedica ovog razaranja je da je vrlo malo sačuvano podataka iz razdoblja prije 1526. godine<ref name="Zvonik"> </ref>.
 
[[Kolonizacija Nijemaca u Bačku]] u 19. st. je pogodila i Bač i bačke Šokce. Gospodarski jači [[Nijemci u Vojvodini|Nijemci]] su ih istisnuli pa je tako do 1941. polovina stanovnika bila njemačka, a oko četvrtine su bili šokački Hrvati.
 
Nakon drugog svjetskog rata, nakon što su komunističke vlasti iselile Nijemce, na njihovo su mjesto doveli [[Srbi u Vojvodini|Srbe]] iz Bosne.
<ref> [[Josip Andrić]]: Deset godina među narodnim pjevačima bačkih Hrvata 1948.-1958., Klasje naših ravni br. 1-2/2003., str. 42</ref>,