|
== Povijest ==
Postojale su dvojbe o podrijetlu imena gradića Bača, no prema akademiku Anti Sekuliću, moglo bi se govoriti o mađarskoj posudbi s ozbiromobzirom na to da su UgriMađari dosta kasnije stigli u [[Podunavlje]],. a riječRiječ je prije bila poznata Poljacima i Slovacima, a označavala je "ovčara" (pastira) ili "nadovčara" te ističe da bi se korijene trebalo tražiti iz oblika koji je posuđen iz epirsko-slavenskog. Mađarska jezikoslovna znanost ne prikazuje riječ Bač kao mađarsku <ref name="Sekulić"> </ref>.
Po Baču se zove cijela pokrajina [[Bačka]]. Povijesno je najznačajnije naselje, koje je vremenom izgubilo svoj nekadašnji značaj.
Arheološka iskapanja u bačkoj okolici su potvrdila da je na mjestu današnjeg Bača bila veća [[stari Rim|starorimska]] naseobina koja je nastradala pod [[barbar]]skih navalama, a s obzirom na sličnost opeka i kamenja u [[Erdut]]u, [[Ilok]]u i [[Šarengrad]]u, osnovano se može tvrditi da je starorimski Bač bio dijelom niza utvrda, tim više kad se zna za postojanje [[šanac]]a u šumi između [[Bukin]]a i Bača.
ZaU doba [[Seoba naroda|seobe naroda]] su se na ove prostore doselili Slaveni i [[Bugari]] još prije hunskog pustošenja.
Nakon što su [[Huni]] prestali harati Europom, obnoviliobnovljeni su se neki gradovi, a osobito [[Istočno Rimsko Carstvo]] zau doba [[Justinijan I.|Justinijana I.]]. Iz tog vremena datira prvi spomen Bača, iz [[535.]] godine. Ista povijesna isprava spominje i [[bačka biskupija|biskupiju]], što se s obzirom na kršćansku nazočnost na tim prostorima prije hunskih pustošenja, može zaključiti da je na tom prostoru Bač bio značajno naselje koje je imalo sjedište crkvene vlasti.
Za razdoblja [[Avari|avarske vlasti]] je zabilježeno je da je ovdje bila avarska tvrđava.
U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] je bio tržišnim, sajmišnim i obrtničkim mjestom.
Ugarski kralj [[Stjepan I. Sveti|Stjepan I.]] je ovdje utemeljio [[Bačka biskupija|Bačku biskupiju]], a po ovom gradu je prozvao i [[Bačka županija|istoimenu županiju]]. I nakon ujedinjenja sa [[Kalačka nadbiskupija|Kalačkom nadbiskupijom]] je Bač je zadržao svoj [[kaptol]], a nadbiskupa se biralo u ovom gradu<ref name="Zvonik">[http://www.zvonik.rs/arhiva/1451/ZV24.html Zvonik br.11/2006.] Stjepan Beretić: Povijesni kutak</ref>.
Bač je bio toliko važnim naseljem da je svojevremeno u njemu zasijedaozasjedao sabor [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]] kojema je osobno predsjedao i sam kralj<ref name="Zvonik"> </ref>. Kao i brojna druga bačka mjesta, starosjediteljistarosjedioci su mu bili [[Šokci|šokački Hrvati]], među kojima je Bač bio najvažnijim središtesredištem. Kulturno središte je bio [[franjevci|franjevački]] samostan, koji je prije pripadao [[ivanovci]]ma <ref name="Zvonik"> </ref>.
Za vlasti [[Karlo Robert|Karla Roberta]] se u Baču kovao [[novac]], a u to vrijeme je bila sagrađena i [[bačka tvrđava|tvrđava]] (Stari grad).
Za stolovanja nadbiskupa [[Petar Varda|Petra Varda]] je Bač je postao riječnim prometnim mjestom, budući da je nadbiskupova novčana pomoć pomogla produbljivanje korita [[Mostonga|Mostonge]] patako da je Bač postao brodski povezan sa Dunavom. Za kraljevanja hrvatsko-ugarskog kralja [[Vladislav II. Jagelović]] je [[1494.]] postao gradom, što je značilo veliku financijsku olakšicu za stanovnike. I u 15. st. je Bač bio [[trgovište]]m, a o posljedicama gospodarskog procvata govori mnoštvo trgovina i raširenost grada koji se približio [[Tovariševo|Tovariševu]]<ref name="Zvonik"> </ref>.
Gospodarski i sigurnosni problemi su počeli s [[Osmansko Carstvo|turskim]] provalama, osobito nakon pada Beograda [[1521.]], a nakon [[mohačka bitka|mohačke bitke]] [[1526.]] je pao pod tursku vlast. Turci su u povratku poslije pobjede kod Mohača spalili Bač i opsjeli [[Bačka tvrđava|utvrdu]]. Nakon jednodnevne opsade su upali u tvrđavu i pobili sve. Nekoliko tisuća preživjelih stanovnika Bača se dalo u [[zbjeg]]. Na putu prema Petrovaradinu[[Petrovaradin]]u izbjeglice su se izbjeglice ulogorile u predjelu okruženim jezerima i močvarama, a logor, kojeg su branili mađarski vojnici, je bio opasan šančevima. Turci su napali i taj logor i pobili i vojnike i civile<ref name="Zvonik"> </ref>. Posljedica ovog razaranja je da je vrlo malo sačuvano podataka iz razdoblja prije 1526. godine<ref name="Zvonik"> </ref>.
Od Turaka je oslobođen u 17. stoljeću, ali više nikad nije dosegao veličinu i značaj kojeg je imao nekad, čemu je pridonijela nemirna granica i učestali nemiri u Ugarskoj.
| 