Hoplit: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Hop2.jpg|mini|250px|mini|Hoplit]]
'''Hopliti''' su bili teško naoružani vojnici iz srednje klase.Hoplit dolazi od rijeci "hoplon" sto opisuje cijelu opremu hoplita.
Oni su sačinjavali srce svake Grčke vojske. Glavno oruzje im je bilo koplje, stit i kaciga, te cesto mac kao pomocno oruzje. Bogatiji gradjani su nosili i kvalitetniji oklop.Grcki gradovi drzave nisu imali aktivnu vojsku vec je tu duznost vrsio srednji sloj gradjanstva. Svaki vojnik je morao sebi priustiti kompletnu opremu i mogao ju ukrasiti kako je zelio pa tako vojske nisu bile uniformirane, osim spartanske. Rat medju gradovima drzavama je izgledao ovako: Ako bi se jedan grad odlucio napasti drugi, odmarsirali bi s vojskom do njih i protivnik je imao dva izbora: a) izaci iz grada i boriti se b) povuci se u grad i gledati kako im pljackaju polja (gradovi u pravilu nisu bili pod opsadom jer nije bila razvijena opsadna oprema) Takodjer, u pravilu se nije ratovalo po zimi. :) Prije sukoba, dvije vojske bi nasle dovoljno ravan teren i pripremile se za bitku (zbog tezine samog oklopa naoruzavali su se neposredno prije bitke). Vojnici bi se poslozili u bojni poredak ali imao je minimalno 4 reda (realno je do 10 redova hoplita). Prvi red vojnika je medjusobno spojio stitove i stvorio svojevrsni zid stitova (shield wall). Koplje se drzalo iznad ramena i tako napadalo protivnika (to su cinila prva dva reda). Ostatak vojnika je drzao svoja koplja uperena prema gore da bi se zastitili od strijela. Manje vise, vojske bi pocele polako kretati jedna prema drugoj, zatim bi krenule u lagani trk i medjusobno se sudarile. Ako bi vojniku puklo koplje, koristio bi mac. Najcesce bi pobjedjivala vojska koja je odrazala svoju borbenu liniju. Bitke nisu dugo trajale, i zrtava je bilo iznimno malo. Protivnik se najcesce nije progonio.
Oni su sačinjavali srce svake Grčke vojske. Glavno oruzje im je bilo koplje, stit i kaciga, te cesto mac kao pomocno oruzje. Bogatiji gradjani su nosili i kvalitetniji oklop.
Grcki gradovi drzave nisu imali aktivnu vojsku vec je tu duznost vrsio srednji sloj gradjanstva. Svaki vojnik je morao sebi priustiti kompletnu opremu i mogao ju ukrasiti kako je zelio pa tako vojske nisu bile uniformirane, osim spartanske. Rat medju gradovima drzavama je izgledao ovako: Ako bi se jedan grad odlucio napasti drugi, odmarsirali bi s vojskom do njih i protivnik je imao dva izbora: a) izaci iz grada i boriti se b) povuci se u grad i gledati kako im pljackaju polja (gradovi u pravilu nisu bili pod opsadom jer nije bila razvijena opsadna oprema) Takodjer, u pravilu se nije ratovalo po zimi. :) Prije sukoba, dvije vojske bi nasle dovoljno ravan teren i pripremile se za bitku (zbog tezine samog oklopa naoruzavali su se neposredno prije bitke). Vojnici bi se poslozili u bojni poredak ali imao je minimalno 4 reda (realno je do 10 redova hoplita). Prvi red vojnika je medjusobno spojio stitove i stvorio svojevrsni zid stitova (shield wall). Koplje se drzalo iznad ramena i tako napadalo protivnika (to su cinila prva dva reda). Ostatak vojnika je drzao svoja koplja uperena prema gore da bi se zastitili od strijela. Manje vise, vojske bi pocele polako kretati jedna prema drugoj, zatim bi krenule u lagani trk i medjusobno se sudarile. Ako bi vojniku puklo koplje, koristio bi mac. Najcesce bi pobjedjivala vojska koja je odrazala svoju borbenu liniju. Bitke nisu dugo trajale, i zrtava je bilo iznimno malo. Protivnik se najcesce nije progonio.
[[Kategorija:Stara Grčka]]
[[Kategorija:Povijesne vojne postrojbe]]