Hrvatske zemlje pod osmanskom vlašću: razlika između inačica

 

== Osmanlijska opasnost i agresija ==

Godine [[1433.]] kralj [[Žigmund Luksemburški|Žigmund]] je shvatio da je velika opasnost zaprijetila njegovim kraljevinama i od Osmanlija i od Mlečana. Zato je ustrojio tri obrambena tabora - područja, prva u srednjoj Europi. Prvo, hrvatsko, koji je trebalo braniti Hrvatsku i Dalmaciju, drugo, slavonsko, prema rijeci Uni i treće, usorsko, za obranu sjeverne Bosne i Podunavlja. Bio je to začetak organizirane obrane prostora, koji će se u kasnijim stoljećima razviti kao [[Vojna krajina]], granica (''Militärgrenze'').

Od [[1458.]] do [[1490.]] Hrvatskom i Ugarskom vlada kralj [[Matijaš Korvin]] koji je sklopio s bosanskim kraljevima savez protiv Osmanlija, a podržala ga je i [[Sveta Stolica]]. Međutim, ljeti 1463. sultan [[Mehmed II.]] prodre u Bosnu, a kako joj Matijaš nije mogao tada pomoći, Bosna je ''šaptom'', tj. bez otpora pala. Već u jesen kralj Matijaš prodro je do Jajca, oslobodio nekoliko gradova. Opet je obnovio obrambeni sustav, tzv. banovine, [[Jajačka banovina|Jajačku]] uz rijeku Vrbas i [[Srebrnička banovina|Srebrničku]] u istočnoj Bosni. U dolini [[Neretva|Neretve]] Hrvatsku je branila utvrda [[Počitelj (Čapljina, BiH)‎|Počitelj]]. Budući su Osmanlije već [[1393.]] osvojile [[Bugarska|Bugarsku]], [[1453.]] zauzele [[Carigrad]], [[1459.]] [[Srbija|Srbiju]], na redu su tada bile Hercegovina, Hrvatska i Ugarska.