Dekolonizacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: gl:Descolonización |
Faze dekolonizacije i svijet nakon |
||
Redak 4:
Dekolonizacija se ostvarivala u različitim povijesnim fazama.
Početkom 20. st. Svijetom su dominirala europska kolonijalna carstva. U njihovu posjedu nalazila se gotovo cijela Afrika, velik dio Azije i pacifički otoci. Britansko carstvo bilo je najveće i obuhvaćalo je četvrtinu svjeta zajedno sa svojom najznačnijom kolonijom, Indijom. Rusko carstvo je imalo velik posjed do duboko u Aziju. Uz njih tu su bili Francuska, Portugal, Njemačka, Italija, Španjolska i još neke manje značajne zemlje. Nakon 1. svj. rata poražene zemlje izgubile su svoje kolonije pa su od Lige Naroda dodjeljene Britaniji i Francuskoj.
Nakon 2. svj. Rata se počinju javljati sve jači zahtjevi kolonija za neovisnošću pa su narodi Afrike i Azije bili spremni čak i na borbu protiv europljana. Tako je proces dekolonizacije započeo odmah nakon rata u Aziji i nastavio se u Africi. Među prvima neovisnost je izborila Indija 1947. g. Francuska je nastojala spriječiti svoje kolonije da ostvare neovisnost pa se tako uplela u nekoliko krvavih sukoba, ali je morala popustiti; tako je Alžir 1962. stekao svoju neovisnost. Velik poticaj procesu dekolonizacije dala je Deklaracija UN-a o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama 1960. g. Nakon toga je veći broj kolonija proglasio neovisnost. Do sredine 1970-ih proces dekolonizacije je uglavnombio dovršen.
Nove države nakon dekolonizacije nazivane su zemljama "Trećeg svijeta". No bez obzira na udvostručenje neovisnih država kolonijalizam je ostavio brojne probleme. Tako je većina novih država bila nespremna na neovisnost, imala malo obrazovanih ljudi za upravljanje državom, vladala je gospodarska nerazvijenost i ovisnost o stranoj tehnologiji. Posljedice su najčešće bile visoka zaduženost, siromaštvo, glad, međuetnička nasilja i genocidi zbog uspostavljenih diktatura. Najbolji primjer za takvo nasilje je Ruandi 1994. g. gdje je poubijano više od pola milijuna pripadnika naroda Tutsi. Jedan od mnogih problema bio je i apartheid; rasistička politika koju je uvela bijela manjina 1948. g. u afričkim državama kako bi zadržala vlast. U takvoj politici provodio se posve odvojen život dviju rasa u zapošljavanu, stanovanju, obrazovanju, brakovima, sportu itd. 1980-ih zemljom su se proširili nemiri i protesti, uz mnoštvo mrtvih i ranjenih. Zbog toga su vlasti 1990-ih postupno počele ukidati apartheid. Nove države uglavnom se u vrijeme Hladnog rata nisu željele pridružiti nijednom bloku. Zato su 1961. utemeljile Pokret nesvrstanih.
Nakon 2. svj. Rata na Biskom istoku dolazilo je do poslijeratnih sukoba, odnosno to su bili građanskki ratovi i islamski pokreti od strane arapskog svijeta, ali je najviše problema bilo u Palestini. Tamo su se Židovi sukobljavali s Arapima koji su smatrali Palestinu svojom zemljom. Zbog toga je UN odlučio 1947. podijeliti Palestinu na židovsku i arapsku državu. Židovi su tako 1948. proglasili Državu Izrael čemu su se susjedne arapske države suprostavile. Zato je izbio izraelsko-arapski rat u kojem je Izrael pobijedio. Tako su palestinski Arapi ostali bez države. Sukobi su i dalje izbijali unatoč tome što je 1993. postignut izraelsko-arapski dogovor zbog čega je to područje bilo vrlo nestabilno. 1956. izbija Svjetska kriza još zvana Sueska kriza zbog egipatske nacionalizacije Sueskog kanala. Nakon toga dolazi još jedna kriza 1973. g. zbog poskupljenja nafte za 400%.
== Povezani članci ==
| |||