Klara Žižić: razlika između inačica

Rođena je u župi Promina između [[Drniš]]a i [[Knin]]a. Na rođenju je dobila ime Mara, a Klara joj je redovničko ime. Živjela je na području pod [[Osmansko Carstvo|turskom]] vlašću. Nakon potpisivanja [[Kandijski mir|Kandijskog mira]] između Turaka i [[Mlečani|Mlečana]] [[1669]]. i utvrđivanja granica [[1671]]., Klara dolazi u [[Šibenik]], koji je bio pod vlašću Mlečana i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kući u šibenskom Varošu. Zajedno sa Serafinom Burmaz započela je redovnički život, [[17. studenog]] [[1679]]. u [[Crkva|crkvi]] sv. Lovre uz dopuštenje tadašnjeg šibenskog [[biskup]]a Ivana Dominika Callegarija. Posvetile su se [[Bog]]u po pravilima utvrđenim od [[Papa|pape]] [[Lav X.|Lava X.]] Klara je bila prva i doživotna poglavarica reda. Vođena [[Duh Sveti|Duhom Svetim]], prihvatila je redovnički način života [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]] s posebnim naglaskom na zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Majka Klara iskusila je progone Turaka pa je prednjačila u pomaganju siromašnima i nemoćnima. U potpunu siromaštvu i bez posjeda, živjela je od milostinje pouzdavajući se u [[Bog|Božju]] providnost. Pomagala je izbjeglicama s turskog područja. Kad je umrla [[1706]]. pokopana je u grobnici u [[Crkva|crkvi]] sv. Lovre u [[Šibenik]]u. Šibenčani su za tada nju napisali: "Žaljaše je vas grad i Varoš, budući da je 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom" te su još napisali za nju i s. Serafinu: "One se učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a navlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u svakom obsluženju i dobri dili." Pokrenut je postupak, da se proglasi blaženom i [[Svetac|svetom]]. Sjedište postolature je u [[Šibenik]]u.