Razlika između inačica stranice »Dušan Bilandžić«

Dodano 17 bajtova ,  prije 11 godina
m
bez sažetka
m
'''Dušan Bilandžić''' ([[Maljkovo]] kod [[Sinj]]a, [[20. srpnja]] [[1924.]]),<ref>Maletić, Franjo <small>(gl. ur.)</small>, ''Tko je tko u Hrvatskoj'', Golden marketing, Zagreb, 1993., str. 57., ISBN 953-6168-00-6</ref> [[1924.|1924]].), hrvatski [[povjesničar]], [[HAZU|akademik]] i [[političar]].
 
== Životopis ==
== Stručni rad ==
 
Dušan Bilandžić je možda najbolji [[Hrvatska|hrvatski]] znalac i sintetski povjesnik razdoblja poslijeratne Hrvatske i komunističke Jugoslavije. Već od početka osamdesetih našao se na udaru unitarističko-centralističkih snaga zbog svoga protivljenja politici unitarnoga jugoslavenstva koja se zahuktala poslije [[Josip Broz Tito|Titove]] smrti. Budući da je javno osporavao validnost kategorije [[Jugoslaveni|Jugoslaven]]" kao nacionalne odrednice u popisu stanovništva 1981. g., Bilandžić je sredinom 80ih doslovno razapet od beogradskih medija kao skriveni separatist i "[[ustaša]]", u najmanju ruku neobična kvalifikacija za jednoga komunističkoga sindikalca.
 
Kako se približavalo doba raspada SFRJ, Bilandžić se neuspješno reaktivirao na listi [[SDP]]-a, i brzo propao na prvim višestranačkim izborima. No, stare su veze i prijateljstva proradili, pa ga je [[Franjo Tuđman|Tuđman]] angažirao kao predstavnika u Beogradu u razdoblju poslije 1991. godine. U zadnjih preko 40 godina Bilandžić je zadržao čudan odnos simultanoga prijateljstva i netrpeljivosti s Tuđmanom, često radikaliziran Tuđmanovim eksplozivnim temperamentom i nezgrapnim eskapadama. Već je ušla u legendu situacija kada je poslije "[[Operacija Oluja|Oluje]]" Tuđman, razbješnjen Bilandžićevim feljtonističkim zapisima i indiskrecijama po novinama, u jednom TV intervjuu proglasio Bilandžića za "čudovište". Očito je da se radilo o lapsusu iziritiranoga Tuđmana, no smiješnost te scene je ostala jednim od označitelja Bilandžićeve političke karijere. Uskoro poslije javnoga ostracizma, Tuđman je opet zaposlio Bilandžića, kojega je nazvao "čudovištem", na povijesno političkim zadatcima kao da se ništa nije dogodilo. Dušan Bilandžić je čest gost novinskih kolumni u kojima se baš nije iskazao političkom pronicavošću i dalekovidnošću. Iako eminentan povjesničar, unatoč prebogatom osobnom iskustvu, manjka mu političke vidovitosti i realizma.
 
Glavna područje Bilandžićeva povjesničarskoga interesa ostaje komunistička Jugoslavija i položaj Hrvatske i [[Hrvati|Hrvata]] u njoj. Osim brojnih članaka u stručnim časopisima, te niza lakših feljtona u novinama, autorova glavna djela ostaju "Historija SFRJ", 1978. g. i "Hrvatska moderna povijest", 1999. g. Dok je prvo djelo, unatoč mnoštvu vrijednih dijelova, ipak zastarjelo zbog neslobode u ozračju u kojem je pisano i objavljeno (SFRJ), Bilandžić je u ''Hrvatskoj modernoj povijesti'' inkorporirao obilje materijala iz prijašnjega djela, no u drugačijoj vizuri i slobodnom diskursu.
 
== Javne dužnosti i priznanja ==