Vatroslav Jagić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
cats |
kor. |
||
Redak 1:
'''Vatroslav Jagić''' (Varaždin 1838- Beč 1923), hrvatski jezikoslovac, najznačajniji svjetski slavist 2. polovice 19. stoljeća.
▲[[Image:Jagic.jpg|right|Vatroslav Jagić]]
Pučku školu i gimnaziju pohađao u Varaždinu, gimnaziju završio u Zagrebu. U Beču je studirao klasičnu filologiju, a kod Franza Miklošiča slušao slavistiku kojoj se potpuno priklonio. Završivši studij vratio se u Zagreb gdje je cijelo desetljeće (1860-70) profesor na gimnaziji. God. 1869. izabran je za pravog člana JAZU i dopisnog petrogradske akademije. Sljedeće godine otpušten iz državne službe.
Na preporuku I. I. Sreznjevskog izabran je za profesora slavistike u Odesi. Pripremnu godinu proveo je u Berlinu i Petrogradu. Od 1874. do 1880. bio je prvi profesor slavistike na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Nakon toga je profesor slavistike na sveučilištu u Petrogradu. God. 1886. kao nasljednik F. Miklošiča postao je profesor slavistike na bečkom sveučilištu na kojem je djelovao do umirovljenja (1908). Umro je u Beču, ali je pokopan u Varaždinu (12. VIII. 1923).
Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije. God. 1863. s Franjom Račkim i Josipom Torbarom pokrenuo je ''Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti'' u kojemu je objavio nekoliko zapaženih radova (Naš pravopis, Primjedbe našoj sintaksi, Iz prošlosti [[Hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]). Marljivo je surađivao u Radu JAZU u kojemu je, uz ostalo objavio rasprave ''Građa za glagolsku paleografiju'', ''Pomlađena vokalizacija u hrvatskome jeziku'', ''Građa za slovinsku narodnu poeziju''. Jedan je od prvih prireditelja djela za niz ''Stari pisci hrvatski''.
Godine 1871. doktorirao je u Leipzigu na osnovi disertacije ''Das Leben der Wurzel de in den slavischen Sprachen'' (Korijen de u slavenskim jezicima). Po dolasku u Berlin počeo je izdavati časopis ''Archiv fur slavische Philologie'' koji je uređivao punih 45 godina. Tim je časopisom pobudio zanimanje za Slavene i silno doprinio afirmaciji slavistike kao znanstvene i sveučilišne discipline.
| |||