Razlika između inačica stranice »Stjenice«

Dodana 153 bajta ,  prije 9 godina
bez sažetka
m (robot Dodaje: en:Heteroptera)
 
== Izgled ==
[[Slika:Rotbeinige_Baumwanze_(Pentatoma_rufipes)_1.jpg|thumb|lijevo|Smrdibuba ''(Pentatoma rufipes)'']] Prednja su im krila [[hitin]]izirana i tvore tzv. polupokrilje (otuda naziv polukrilci), kod nekih stjenica krila su reducirana. Rilce je člankovito, podvinuto pod prsa. Usni je aparat prilagođen bodenju i sisanju. Sve stjenice, osim vodenih oblika, imaju karakteristične smrdljive kožne žlijezde.
 
== Prehrana ==
 
== Porodice i vrste ==
[[Slika:Notonecta glauca1.jpg|thumb|lijevo|Modra nauznačarka ''(Notonecta glauca)'']]
[[Slika:Notonecta glauca1.jpg|thumb|lijevo|Modra nauznačarka]] Poznato je oko 40 000 vrsta. U porodici vodenih štipavica ''(Nepidae)'' najpoznatija je vrsta vodena štipavica ''(Nepa rubra)'', a od porodice vodenih stjenica ''(Naucoridae)'' modra nauznačarka ''(Notonecta glauca)'', koja pliva »leđno«. Od kopnenih porodica najpoznatije su štitaste stjenice ''(Pentatomidae)'' s vrstama smrdibuba ili smrdljivi listar ''(Pentatoma rufipes)'', porodica vatrene stjenice ''(Pyrrhocoridae)'' nema krila, a česta vrsta je beskrilni opančar ''(Pyrrhocoris apterus)''. Na površini voda stajaćica zadržavaju se barske skakalice ''(Gerridae)'', poput obične skakalice ''(Hydrometra stagnorum)''.
 
 
== Parazitske vrste ''(Cimicidae)'' ==
[[Slika:Bed bug, Cimex lectularius.jpg|thumb|lijevo|Obična stjenica ''(Cimex lectularius)'' ]]Od parazitskih je oblika najpoznatije je obična stjenica ''(Cimex lectularius)'' koja siše ljudsku krv. Danju se zavlači u skrovita mjesta a noću napada (krevetska stjenica), bez hrane može izdržati i pola godine, a na temperaturama nižim od 15 °C miruje. U [[lastavice|lastavičja]] gnijezda zavlači se ''Cimex hirundinis'', a [[šišmiš]]e napada ''Cimex pipistreli''. <ref> Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, Biserka Primc-Habdija, Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1999. ISBN 953-0-30824-8</ref><ref> Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav krleža, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-6036-40-0</ref>
 
==Izvori==