Karaševski Hrvati: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 26:
*[[Ravnik (Caraş-Severin, Rumunjska)|Ravnik]] 1690.
*[[Vodnik (Caraş-Severin, Rumunjska)|Vodnik]] 1723.<ref name="statistics">[http://www.carasova.net/index.php?option=com_content&task=blogsection&id=1&Itemid=51] Kratki povjesni osvrt. Carasova.net</ref>
== Položaj materinjeg jezika u Karaševu ==
Karaševski Hrvati su bili pošteđeni opće kolektivizacije jer je njihovo zemljište bilo slabije kvalitete od banatske ravnice. Zadržali su pradjedovska imanja. Zapošljavajući se obližnjim rudnicima, industriji te zahvaljujući privatnom poljodjelstvu, razmjerno su dobro živjeli. Hrvatska sela dobro su se očuvala te je stvorena zdrava etnička zajednica. Mnogo stoljeća su živjeli potpuno odvojeni od matičnog naroda, no okupljajući se oko [[Katolička crkva|Katoličke crkve]], čuvali su staru tradiciju i govor na materinjem jeziku kao rijetko koja hrvatska zajednica.
Danas su očuvanost i životnost našeg jezika vidljivi u mjesnoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje su se obredi vode na hrvatskom književnom jeziku zahvaljujući činjenici što je crkva dobro opskrbljena potrebnom literaturom iz naše zemlje. Veliki prosvjetitelj i graditelj te crkve (1726.), koji se nesebično davao da ljudi s ovih prostora nauče molitve, pjesme i drugi niz znanja, bio je [[isusovci|isusovac]] Mijo Lovinić. Također su očuvanju pridonijelie obitelji u kojoj se odvijao sav teret održavanja i prenošenja materinjeg jezika na mlađe naraštaje, te škola.
Prva škola u Karaševu spominje se 1760. godine, a u njoj je poučavao učitelj Miler Gvozdić. Škola je bila, kao i one u susjednim hrvatskim selima, vjerozakonska i u nadleštvu [[Čanadske biskupije]] u [[Temišvar|Temišvaru]]. Nastava je izvođena na materinskom jeziku, a od 1907. pa do sloma [[ Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] 1918. na mađarskom. Hrvatsko školstvo u Rumunjskoj, a tako i Karaševu, je doživjelo procvat nakon sklapanja [[Jugoslavensko-rumunjske školske konvencije]] 1933. godine. Do tada su Hrvati morali sami izdavati udžbenike za osnovnu školu kako se hrvatski ne bi zaboravio što je bilo iznimno teško jer su se materijalne prilike pogoršale, a potencijal učenih ljudi je bio nedostatan. U Karaševo je 1936. stigao hrvatski učitelj Berislav Valjin. Broj đaka u školi s hrvatskim nastavnim jezikom je iznosio i do 100 te je zahvaljujući njemu i nakandno pristiglim učiteljima nastava postavljena na solidne osnove. To razdoblje traje do 1948. kada su zbog rumunjske politike morali napustiti zemlju. Naš književni jezik je dobio status predmeta od 3-4 sata tjedno početkom šezdesetih godina kada je rumunjski uveden u školu kao nastavni predmet. Tek 1973. rodoljubi iz [[Buševec|Buševca]] uspostavljaju ponovne veze s folklornim društvom iz [[Klokotič|Klokotića]]. Također prof. [[Stjepan Krpan,]] istraživač i putopisac, započinje s istraživanjima Hrvata u susjednim zemljama i donosi razne zanimljive podatke. Tako je, prema njegovim bilješkama 1988. u Karaševu djelovala osnovna škola s oko 380 učenika te 1. i 2. razred srednje škole s oko 79 učenika. Poučavala su ih 33 prosvjetna radnika, od kojih su četvero bili hrvatske odnosno srpske nacionalnosti, dok su ostali [[Rumunji]]. U vrtićima je bilo 90-ero djece i odgajateljice su ih sustavno počele učiti rumunjski jezik. Ta činjenica pokazuje da se karaševski Hrvati u svojim domovima služe materinskim jezikom.
Rumunjske vlasti osiguravaju ravnopravnost pripadnika hrvatske manjine s većinskim rumunjskim narodom. Hrvati imaju pravo i na financijsku potporu u očuvanju svojih jezičnih, etničkih i tradicionalnih kulturnih osobitosti. Zakonom je zajamčeno pravo sudjelovanja njihovih odbornika u mjesnim zakonodavnim tijelima, pa tako dvije karaševske općine imaju 11 odbornika i dvojicu predsjednika općina. Iako su se potpisivanjem [[konvencija|konvencije]] među dvjema državama stvorili dobri uvjeti za poboljšanje prosvjetno-odgojnog procesa na materinjem jeziku, Hrvati u Rumunjskoj još ne mogu biti zadovoljni stupnjem poznavanja hrvatskog jezika i hrvatske tradicijske kulture, posebice među mladim ljudima. Materijalne osnove za pokretanje kulturnih i prosvjetnih pa i znanstvenih akcija postoje, ali osim nedostatka obrazovnog kadra, mali je i broj zainteresiranih ljudi koji bi u tome sudjelovali. Sve je manje hrvatskih obitelji koje svoje djecu šalju u naše škole pa se u razredima radi kombinirano, a u nekim selima su se škole i zatvorile. Razlog tome je zasigurno sve veća [[asimilacija]], ali i sve lošija materijalna situacija Hrvata u Rumunjskoj koji su prvi bili pogođeni krizom odnosno među prvima dobivali otkaze u rudnicima jer su Rumunji imali prednost. Zemlja im je ostala jedini izvor prihoda i djeca su sve više morala pomagati u njenom obrađivanju umjesto da idu u školu. U Karaševu i Klokotiću postoje dva odjela osnovne škole na materinskom jeziku u kojima u kojima nema dovoljan broj učenika. 1996. godine u Karaševu je proradila dvojezična gimnazija sa 14 učenika koja se službeno proglasila dvojezičnom rumunjsko-hrvatskom školom. To je bio veliki uspjeh, no jedan od velikih problema ostaje nedostatak udžbenika na materinjem, posebice iz hrvatskog jezika i kjiževnosti. S hrvatskim jezikom u gimnaziji nije osobito lako – nastavnici su uglavnom svoje školovanje završili u [[Temišvar|Temišvaru]]. Poradilo se na programima, prevode se neki udžbenici s rumunjskog na hrvatski jezik, ali nema nekog posebnog interesa za učenje (ruralna sredina) općenito, pa tako ni za učenje hrvatskog jezika.
Razina znanja je relativno niska, međutim učenici sudjeluju na natjecanjima iz hrvatskog. Hrvati trebaju sve veću pomoć iz domovine da bi omogućili tiskanje novina, knjiga i samih udžbenika. Valja napomenuti da u tim krajevima Hrvati govore [[štokavsko narječje|štokavskim narječjem]], a prilikom boravka u Hrvatskoj svi nastoje naučiti hrvatski jezik. Teoretičari spominju da se Karaševci služe s govorom koji pripada kosovo-[[resavski|resavskom]], [[prizreno-timočanskom]], [[prizreno-južnomoravskom]] i [[krašovano-svinjičkom]] (srodan [[torlačkom]]) [[dijelkt|dijalektu]].
==Organizacije==
U Karaševu je kulturno-umjetničko društvo [[Mladi Karaševci]] osnovano [[1947.]] godine, dok ono koje djeluje danas nosi naziv [[KUD "Karaševska zora"|Karaševska zora]]. Već za vrijeme socijalizma u Klokotiću je postojao folklorni ansambl mjesnog Doma kulture.▼
Krovna udruga Hrvata u Rumunjskoj je [[Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj]] (rum. Uniunea Croatilor din Romania) , osnovana 1991. godine. Sjedište joj je u Karaševu, a bavi se očuvanjem jezika, vjere i kulture tamošnjih Hrvata, te organizacijom sportskih, kulturnih i drugih manifestacija. Predsjednik Zajedništva je [[Mihai Radan]], koji je i zastupnik Hrvata u Rumunjskome parlamentu.
Iz krovne udruge Hrvata u Rumunjskoj stvoren je 1998. godine [[Demokratski savez rumunjskih Hrvata]] sa sjedištem u Klokotiću.
Priznaju da ih u radu koči nedostatak učitelja i dobrih poznavatelja hrvatskog jezika, plesa i pjesme te ističu da je svaki posjet iz domovine najbolji način pomoći. Iako je hrvatskoj manjini kao članu Vijeća za nacionalne manjine u Rumunjskoj odobreno više puta godišnje gostovati sa svojim polusatnim programom na jednoj od državnih kanala rumunjske televizije ili radiju, hrvatski mediji su rijetko sami realizirali programe posvećene karaševskim Hrvatima. I to je jedna kočnica k napretku. Emisije koje realiziraju rumunjski televizijski stručnjaci važne su jedino kao informacija jer im nedostaje kultura hrvatskog jezika.
Prema zadnjim statistikama se čini da karaševska mjesta ipak idu nabolje jer se povećao broj automobila, traktora, manjih poduzeća za preradu sirovina i slično. Istodobno je povećan broj ljudi koji su zainteresirani za školovanje djece u zemlji i drugdje. Neki studenati polaze [[Zagrebačko sveučilište]] na trošak hrvatske države. Veze su sve intenzivnije; najviše se održavaju preko [[Hrvatska matica iseljenika|Hrvatske matice iseljenika]] koja organizira manifestacije i seminare za izučavanje hrvatskog jezika na koje se pozivaju i karaševski Hrvati. Također redovito šalje neka svoja izdanja i hrvatske dnevne tjedne novine. Da bi se stanje još poboljšalo, moraju se prihvatiti i ostvariti novi standardi.
▲U Karaševu je kulturno-umjetničko društvo [[Mladi Karaševci]] osnovano [[1947.]] godine, dok ono koje djeluje danas nosi naziv [[KUD "Karaševska zora"|Karaševska zora]]. Već za vrijeme socijalizma u Klokotiću je postojao folklorni ansambl mjesnog Doma kulture.
== Vidi još ==
Line 39 ⟶ 52:
==Izvor==
{{izvori}}
Castilia G. M. Karaševski hrvati u prošlosti i danas. Hrvatska revija, 4 (2004), 98-105.
Rora, I. Hrvati u Rumunjskoj. Hrvatski iseljenički zbornik, 1998, 441-448.
Hrvatska matica iseljenika: Tjedan Hrvata u Rumunjskoj (organizator tjedna Hrvoje Salopek)
== Vanjske poveznice ==
| |||