Sveučilište u Beogradu: razlika između inačica

'''Sveučilište u Beogradu''' (srp. ''Универзитет у Београду'') je najstarija i najveća institucija visokog obrazovanja u [[Srbija|Srbiji]] broji preko 7.000 članova, a sveučilište pohađa 89.827 studenata na oko 150 programa osnovnih studija i 1.700 postdiplomaca. Od osnutka, Sveučilište je obrazovalo više od 346 tisuća diplomiranih stručnjaka različitih profila, oko 22.700 magistara oko 28.000 specijalista i preko 13.200 doktora znanosti.

Beogradsko sveučilište je osnovano [[1808.]]. godine kao [[Velika škola]]. Sav nastavni kadar Velike škole tada je raspušten posle reformireformâ i izbor novog nastavnog kadra povjeren osmorici najvećih stručnjaka koji su bili prvih osam redovitih profesora Beogradskog univerziteta. Bili su to, između ostalih, [[Jovan Žujović]], i [[Jovan Cvijić]].

Nastava je bila obustavljena za vrijeme [[Drugi svjetski rat|rata]]. Nakon oslobođenja Beograda sveučilište je ponovo počeo s radom i tako je 5. prosinca 1944. godine formirana Komisija za obnovu sveučilišta. Članovi odbora bili su: biolog [[Siniša Stanković]], psiholog [[Borislav Stevanović]], povjesničar [[Vasa Čubrilović]], fizičar [[Sreten Šljivić]], psiholog [[Baja Bajić]], fiziolog [[Jevrem Nedeljković]], pravnik [[Jovan Đorđević (pravnik) | Jovan Đorđević]], fiziolog [[Stevan Đelineo]], zatim književni povjesničar [[Petar Kolendić]], koji je odmah podnio ostavku, pa kemičar [[Aleksandar Leko]] i Fitopatologfitopatolog [[Mladen Josifović]].

Iz Beogradskog sveučilišta nastali su nastali [[Sveučilište u Novom Sadu]] (1960.), [[Sveučilište u Nišu]] (1965.), [[Sveučilište u Prištini]] (1970.), [[Sveučilište u Podgorici]] (1974.) i [[Sveučilište u Kragujevcu]] (1976.).

* [[Rudarsko-geološki fakultet Sveučilišta u Beogradu | rudarskoRudarsko-geološki fakultet]]