Antun Mahnić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dod datum rođenja i smrti |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
Dr. '''Antun Mahnić''' ([[Kobdilj]],
== Životopis ==
Rođen je u Kobdilju, pokraj [[Štanjel]]a, u [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]]. Završio je teološki studij u [[Beč]]u i zaređen za prezbitera 1874., a doktorirao 1881. Potom predaje na teologiji i vrši razne službe u [[Gorica (grad)|Gorici]]. U tom razdoblju aktivno se uključuje u slovenski društveni i politički život, kritizirajući liberalizam i liberalni katolicizam.
Ustrajao je na jasnim kriterijima u procjeni umjetničkog djela, odnosno "''da umjetničko stvaranje lijepih ili ružnih oblika bez suvislih i jasnih sadržaja nije ništa drugo do pobožanstvenje svakog pojedinačnog djela, bez zajedničkog središta u nekom ljudskom smislu ili samom Bogu''".<ref name="Fokus"> </ref>▼
Godine [[1896.]] postaje krčki biskup. Odmah započinje s osnivanjem vjerskih društava te s aktivnostima vezanim uz katoličko izdavaštvo, uključujući osnivanje tiskare u Krku, a najvažnije je pokretanje časopisa za kršćansku filozofiju ''[[Hrvatska straža za kršćansku prosvjetu]]'' 1903. godine. Istodobno inicira pokretanje hrvatskih katoličkih studentskih listova i udruženja diljem Monarhije. Tako 1905. počinje izlaziti studentsko glasilo ''[[Luč (časopis)|Luč]]''.
Mahnićev najvažniji angažman je uvijek bilo okupljanje i odgajanje mladeži. U tu je svrhu u Zagrebu 1906. osnovano [[Domagoj (katolički pokret)|Hrvatsko katoličko akademsko društvo "Domagoj"]], a 1909. nastaje [[Hrvatski katolički đački savez]] (HKĐS), kao krovna organizacija mladeških društava.
Kasnije osniva [[Pijevo društvo]], u Zagrebu 1908., čiji je list bilo ''[[Jutro (novine)|Jutro]]''. S vremenom su se različite grupe katoličkih intelektualaca okupile oko toga tjednika i ujedinile u jedinstven pokret – Hrvatski katolički pokret (HKP), čije je temeljno udruženje bio [[Hrvatski katolički narodni savez]] (HKNS), osnovan u Zagrebu 1910. Prema zamisli Antuna Mahnića, vodstvo HKP-a trebali su preuzeti tzv. seniori a ne studenti te se zato 1913. formira [[Hrvatski katolički seniorat]] (HKS), sa sjedištem u Zagrebu, kao upravljačko tijelo.
Poslije 1. svjetskog rata Mahnić je bio prognan iz Krka od talijanskih vlasti te odlazi u Zagreb, gdje i umire. Prvotno je bio sahranjen na Mirogoju, potom su mu ostaci preneseni u crkvu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a 2002. u krčku katedralu.
== Javno djelovanje ==
Mahnićev prvi životni cilj je širenje i obrana katoličke vjere i njezinih moralnih načela i hrvatskoj javnosti i društvu, koje je bilo prožeto rastućim [[Liberalizam|liberalizmom]] i [[Sekularizacija|sekularizacijom]].
▲Autor je brojnih radova iz teološkog, filozofskog, estetskog i politološkog područja. Ustrajao je na jasnim kriterijima u procjeni umjetničkog djela, odnosno "''da umjetničko stvaranje lijepih ili ružnih oblika bez suvislih i jasnih sadržaja nije ništa drugo do pobožanstvenje svakog pojedinačnog djela, bez zajedničkog središta u nekom ljudskom smislu ili samom Bogu''".<ref name="Fokus"> </ref>
== Također pogledajte ==
*[[Ljubomir Maraković]]
*[[Ivo Protulipac]]
*[[Ivan Merz]]
*[[Josip Stadler]]
== Literatura ==
1. BOZANIĆ, Antun: ''Biskup Mahnić. Pastir i javni djelatnik u Hrvata'', Zagreb – Krk, 1991.
2. KRIŠTO, Jure: ''Hrvatski katolički pokret (1903. – 1945.)'', Zagreb, 2004., ISBN 953-6258-64-1.
3. KRIŠTO, Jure: ''Prešućena povijest. Katolička Crkva u Hrvatskoj politici 1850.-1918.'', Zagreb, 1994., ISBN: 9531690464 9789531690461.
4. SINJERI, Josip: "Biskup Antun Mahnić i Hrvatski katolički pokret", ''Riječki teološki časopis'', [[Rijeka]], 15 (2007), 2 (30), 551 - 587.
== Bilješke ==
{{izvori}}
{{Hrvatski sveci i blaženici}}
{{
[[Kategorija:Hrvatski biskupi]]
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
|