Razlika između inačica stranice »Osijek«

Dodano 9 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
=== Stari vijek ===
 
Na tlu današnjeg grada bilo je više Keltskih i Andizetskih naselja, od kojih je zacijelo najveću važnost imala Keltska Mursa. Njena lokacija na mjestu današnjeg Donjeg Grada potvrđena je osobito nalazom keltskog svetišta iz 2. st.p.n.e. (Slavica Filipović). Rimski vojni logor iz vremena osvajanja Panonije potvrđen je nalazom tegula [[VII Legije]]. Dvostruki opkopi i očuvani zemljani nasipi bedema logora bili su vidljivi na površini sve do sredine 18. stoljeća, kada im je položaj na zapadnoj strani zabilježen i u kartografskim prikazima, a nestali su širenjem Donjeg Grada. Standardni pravokutni legijski Castrum imao je prema Dravi utvrđeni dodatak koji je štitio luku i [[most]] preko Drave od kojega su još uvijek za niskog vodostaja vidljivi temeljni ostaci kamenih stubova. Na most se s druge strane Drave nastavljao dugački nasip ili sustav mostova preko močvara, vjerojatno prema Kopačevu, svojevrsna preteča kasnijeg slavnog Osječkog mosta do Darde sultana Sulejmana.
 
U vrijeme cara [[Hadrijana]] rimska [[Mursa]] uzdignuta je u status kolonije [[Colonia Aelia Mursa]] (124. ili 133. g.), a grad se razvio u velikoj ekstenziji i izvan zidina nekadašnjeg Castruma s njegove zapadne strane. Središnji dio te zapadne ekstenzije istražuje se kontinuirano od 2001.g.vrlo opsežnim arheološkim istraživanjima pod vodstvom Slavice Filipović, voditeljice antičkog odjela Muzeja Slavonije. Otkrivena je vjerojatno središnja ulica u pravcu istok - zapad (Decumanus Maximus) s kolovozom širokim 3 m te dubokim odvodnim jarcima s obje strane ulice (s kojima njena širina narasta na 8 m) te širokim trijemovima na obje strane (brojne baze stupova trijemova, kao i kapiteli nađeni su obrušeni u jarcima). Ulica je otkrivena u dužini od oko 150 m, a uz nju s jedne i druge strane iza trijemova i brojne građevine nekadašnjeg gradskog tkiva od kojih se ističu tabernae, veliko svetište boga Silvana (s 5 žrtvenika i ostacima zidova i trijema oko njih, dim. 57x34m), jedne veće građevine (površ. 1,600 m2) s osobitio reprezentativnim pročeljem i tditd.
 
Grad je imao [[amfiteatar]], ali njegov položaj nije utvrđen. Pretpostavka ing. Franjetića da je jedna depresija koja se može odčitati na karti iz 18. st. blizu nekadašnjeg jugozapadnog ugla Castruma predstavljala ostatak amfiteatra malo je vjerojatna.
 
[[351]]. g. odigrala se pred zidinama Murse velika bitka između cara [[Konstancija II]], sina i nasljednika cara [[Konstantina Velikog]] i uzurpatora [[Magnencija]], bitka između suprotstavljenih rimskih vojski istočne i zapadne strane Carstva, jedna od najkrvavijih međusobnih sudara rimske vojske u povijesti [[Rimsko Carstvo|Rimskog carstva]]. Nakon pobjede, koju je Konstancije dočekao u molitvi u arijanskoj crkvi sv. Mučenika na groblju izvan zidina Murse, Konstancije je u Mursi podigao i trijumfalni slavoluk (čiji ostaci još nisu pronađeni).
 
Grad su konačno 441. g. razorili Huni.
 
=== Srednji vijek ===
Tvrđa je povijesna jezgra Osijeka, ostatak nekadašnje osječke tvrđave koji je postupno prerastao u gradski prostor. Podignule su je austrijske vojne vlasti nakon oslobođenja od Turaka 1687. godine, kao sjedište generalata i važnu obrambenu točku jugoistočnog dijela carstva.
[[File:Rektorat Osijek.JPG|mini|desno|[[Palača Slavonske Generalkomande u Osijeku|Palača Slavonske Generalkomande]]]]
Središnji trg u Tvrđi je Trg sv. Trojstva na kojemu se ističu barokne zgrade. Najznačajnija je [[Palača Slavonske Generalkomande u Osijeku|palača Slavonske Generalkomande]], zdanje podignuto za sjedište generalata i Zemaljsku upravu Slavonije. Nije poznat [[arhitekt]] ove građevine, ali se zna da je građena po nalogu kneza [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]] od 1724. do 1726. godine.<ref>Ive Mažuran (2000.), ''Grad i tvrđava Osijek'', Osijek. ISBN 953-6711-00-1</ref> Zgrada je izvorno imala arkade s toskanskim stupovima u dvorištu, a ističe se velebnim pročeljem s portalom koji nose atlanti, monumentalnom vežom i stubištima po uzoru na bečke barokne palače. Zanimljivo je da je drugi kat zgrade nadograđen naknadno 1765. godine, ali je oblikovanje ponovljeno kao na donjim etažama. [[File:Arheološki muzej.JPG|mini|lijevo|[[Zgrada Glavne straže u Osijeku|Zgrada Glavne straže]], danas Arheološki muzej]] S lijeve strane trga je [[Zgrada Glavne straže u Osijeku|zgrada Glavne straže]] (danas Arheološki muzej), podignuta za tvrđavsku stražu, i karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu. S druge strane trga uglovno je smještena zgrada [[Gradski magistrat u Osijeku|Gradskog magistrata]] iz 1702. godine, odnosno bivša gradska vijećnica, a danas [[Muzej Slavonije]].<ref>Božica Valenčić (2004.), „Stara Gradska vijećnica u osječkoj Tvrđi“, ''Osječki zbornik'' br. 27, Osijek. ISSN 0473-4882</ref> Uz spomenute, cijelom Tvrđom dominiraju jednostavne barokne zgrade 18. stoljeća, s nizovima prozora i arkadama prema dvorištu, koje su služile kao vojarne i vojna spremišta. Od manjih objekata nalazimo i nekoliko baroknih kuća iz 18. stoljeća, među kojima se naročito ističe [[Kuća Plemić u Osijeku|kuća Plemić]] (Franjevačka 5), s pročeljem u motivima rokajnih školjki, u duhu [[Rokoko|rokokoa]].
[[Datoteka: St. Michael's Church, Osijek.jpg|180px||mini|desno|[[Župna crkva sv. Mihovila u Osijeku|Crkva sv. Mihovila u Tvrđi]]]]
Sredinom Trga sv. Trojstva uzdiže se [[Kužni pil u Osijeku|Kužni pil]], odnosno spomenik Presvetog Trojstva, podignut u znak zavjeta protiv kuge koja je ranije često pogađala Slavoniju. Dala ga je izraditi 1729.-1730. godine Marija Ana Petraš, supruga zapovjednika osječke tvrđave, o čemu svjedoči natpis na postolju. Spomenik se sastoji od središnjeg dijela s kipovima svetaca zaštitnika protiv kuge, sv. Sebastijana, sv. Franje Ksavera, sv. Karla Boromejskog i sv. Rozalije, dok je na vrhu stupa Presveto Trojstvo s kipovima Boga Oca i Krista te Duha Svetog prikazanog u liku golubice. Pil je obnovljen 1784. godine, kada su mu dodana četiri vanjska kipa (sv. Katarina, sv. Marija Bezgrešnog Začeća, sv. Ivan Nepomuk i sv. Josip), za koje se vjeruje da su izvorno stajali na nekim od gradskih vrata. Spomenik predstavlja kvalitetno kiparsko djelo baroknog doba, a pripisuje se osječkom kiparu Josipu Gerupu.<ref>{{cite web
Anonimni suradnik