Yves Montand: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
{{stub-biog-glaz}}
nadopuna
Redak 1:
[[Slika:Yves.jpg|thumb|Yves Montand]]
'''Yves Montand''' ([[Monsumagno]], [[Toskana]], [[13. listopada]] [[1921]]. - [[Pariz]], [[9. studenog]] [[1991]].). Rođen kao '''Ivo Livi ''', [[Francuska|francuski]] [[šansona|šansonijer]] i [[glumac]].
 
Montand je podrijetlom [[Italija|Talijan]], sin siromašnih talijanskih emigranata koji su se pred naletom fašizma [[1924]]. nastanili u [[Marseille]]u. Karijeru započinje u lokalu ''Alcatraz'' u Marseilleu, gdje [[1938]]. pjeva pjesme Treneta, [[Maurice Chevalier|Chevaliera]], Fernandela te kaubojske pjesme i drugo. Nakon burnih ratnih godina stigao je u [[Pariz]] i [[1944]]. upoznao [[Edith Piaf|Édith Piaf]] koja ga je skrenula s dotadašnjeg repertoara i odgajala kao [[šansona|šansonijera]], ubrzo jednog od najvrsnijih druge polovice [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Iako samo interpret pjesama, bio je kompletna nadahnuta ličnost — [[glumac]], [[plesač]], [[pjevač]] i zabavljač. Njegov šarm, ljepota i dubina [[interpretacija|interpretacije]] te zanosni temperament ostali su do danas nenadmašni. Njegov ugodan glas i perfektan scenski nastup, te interpretacija uvijek vrlo kvalitetnih pjesama doista su ga pretvorili u pravu instituciju francuske šansone.
 
[[Recital]] u ''L`Étoileu'' [[1946]]. bio je pravom prekretnicom u njegovu životu. Trajao je neprekidno sedam tjedana i bio je pravi trijumf glazbenih pozornica. Bio je to njegov prvi samostalni nastup, a već od [[1953]]. do [[1954]]. pravi svoje slavne šansonijerske predstave ''One Man Show'', u kojima ga nitko neće nadmašiti. Osim ležernosti i zabavnog karaktera jednog Chevaliera, Montand na scenu unosi i onu najvažniju komponentu šansone, kvalitetu teksta i nadahnutu interpretaciju pjesnika. Godine [[1946]]. susreo se sa slavnim režiserom Marcelom Carnetom i pjesnikom [[Jacques Prevert|Jacquesom Prévertom]], što će biti još jednim prijelomnim dogođajem u životu. Postat će sjajan filmski glumac i najsuptilniji interpret poezije u šansoni. Nenadmašne su mu interpretacije Jacquesa Préverta (''Barbara, Les feuilles mortes'').
 
Godine [[1949]]. upoznaje glumicu [[Simone Signoret]] koja će mu ubrzo postati ženom i biti s njim do kraja života. Nakon što je [[1965]]. izdao posljednji album i [[1968]]. trijumfalno nastupio u Olympiji, napustio je glazbenu scenu, kao što je to godinu dana prije ([[1967]].) načinio [[Jacques Brel]] i potpuno se posvetio [[film]]u.
 
{{stub-biog-glaz}}