Humanae Vitae: razlika između inačica

Papa [[Ivan Pavao II.]], tada [[krakov]]ski nadbiskup, sudjelovao je u nastanku ove enciklike svojim razmišljanjima i komentarima, prije nego je enciklika službeno objavljena. Ovo je posljednja enciklika pape Pavla VI., makar je bio papa još deset godina, nakon objave ove enciklike. Isto učenje je potvrdio sluga Božji Papa Ivan Pavao II. u apostolskoj ekshortaciji Familiaris Consortio (Family partnership, Obiteljsko zajedništvo), koju je izdao 22. studenoga 1981. godine. Pisanje ovog postsinodalnog dokumenta se je oduljilo zbog atentata, koji je na njega izvršio Ali Agça 13. svibnja 1981. godine na Trgu Svetog Petra u Rimu. U toj pobudnici je papa Ivan Pavao Veliki (1978-2005) „u odbijanju životne i vjerske prakse, koja nije u skladu sa katoličkim moralnim načelima, jednako odlučan, kao što je bio njegov predšasnik [[Pavao VI.]], koji nije ni za dlaku odstupio od tradicionalnogsvoje učenjaokružnice svojiho prešasnikaživotu Humanae vitae, makaru kojoj je mnogeobjavio stvarispornu izabranu naglaskeumjetnih izrekaosredstava naza drugisprječavanje načinzačeća. [[Ivan Pavao II.]] je mnogo toga kazao u razumljivijem jeziku, kakoopširnije rastumačio te u izboru riječi djeluje manje profesorski. Što se pak tiče same problematike, se Papa u više navrata poziva na svoje predšasnike." Ako je totako laskavu ocjenu dao učenju novoga Pape rekaolaički komentator kod [[Deutsche Welle]] odnosno „Glas Njemačke” Helmut Rupert 27. studenoga 1981 godine, indirektno je odao veliko priznanje i učenju pape Pavla VI. na tom prilikompodručju. Budući razvoj je dao pravo učenju enciklike Humanae vitae: ljudska spolnost kao izvor života je Božji dar i treba je upotrebljavati po Božjem planu. TimeBaš na onim područjima, gdje je bila opozicija učenju Humanae Vitae najjača, nisu se širile brzo samo zarazne spolne bolesti, nego i škandali u nekojim crkvenim krugovima. Ako pak se prihvati Božji zakon o svetosti života i spolnosti, bi se po mišljenju mnogih stručnjaka smanjio broj oboljelih od spolnih zaraznih bolesti, od kojih je najstrašnija neizlječiva SIDA ili AIDS. Možda bi te bolesti čak i potpuno nestale, što bi bilo od neprocjenljivog značenja za sretnu budućnost cijelog čovječanstva.