Razlika između inačica stranice »Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom«

male ispravke i karte
(male ispravke i karte)
 
[[Bela III.]] ([[1172]]. – [[1196]].), poslije careve smrti [[1180]]. godine zauzima Srijem, Bosnu, Hrvatsku i Slavoniju. Zadar iste godine odbacuje mletačku vlast i upušta kraljevsku vojsku, koja [[1187]]./[[1188]]. godine odbija napada Mlečana na Zadar. Bizant se [[1186]]. godine odriče vlast nad Dalmacijom, a Venecija je, do [[četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]] [[1202]]. godine, samo zadržala sjeverne otoke. 1202. godine Mlečani su uz pomoć križara zauzeli Zadar i Zadrani se [[1205]]. godine obvezuju na biranje Mlečanina za kneza i [[nadbiskup]]a i da sudjeluju u borbama na strani Mlečana duž Jadrana . Zadar, uz kratke prekide, ostaje pod mletačkom vlasti sve do [[1358]]. godine.
 
[http://www.euratlas.com/big/big1200.htm Karta Europe oko 1200. godine]
 
=Vladavina kralja Andrije II. (1205. – 1235.)=
 
Nastale velikaške borbe su pogodovale jačanju i bogaćenu velikaša, što je opet vodilo ka osiromašenju pučanstva, i nestajanje slobodnih ljudi, koji su krajem 13. stoljeća sve više postajali ovisnim kmetovima. Veliki feudalci su kraljevim donacijama ali i u međusobnim borbama bili tako ojačali da su preko pola stoljeća gotovo neovisno vladali u Hrvatskoj i Slavoniji. Tako je bribirski knez [[Pavle I. (bribirski)|Pavle I.]] iz bratstva Šubići, kao primorski ban (oko [[1273]]. godine), iskoristio borbu za prijestol između Arpadovića i Anžuvinaca i [[1292]]./[[1293]]. stekao kao državinu ('''dominium''') čitavu Hrvatsku i Dalmaciju, kao i nasljednu vlast bana, a privremeno je podčinio i [[Hum]] i Bosnu.
 
[http://www.euratlas.com/big/big1300.htm Karta Europe oko 1300. godine]
 
= Hrvatska tijekom dinastija Anžuvinaca =
U naporima za ojačanje kraljevske vlasti Ludovik I. je pokorio cjelokupno visoko hrvatsko plemstvo, osim Frankopana i Blagajskih knezova, koji su bili njegovi vazali. Tijekom cijele njegove vladavine, bansku čast nije ponudio ni jednom hrvatskom velikašu, već isključivo nižim plemićima iz Slavonije mađarskog podrijetla. Krajem 13. stoljeća, [[Sabor]] je postao stalnim forumom feudalne političke organizacije, s pravom sudjelovanja svakog plemića, a ponekad i predstavnika slobodnih gradova.
 
== [[Marija]] ([[1382]]. – [[1385]].) i [[Karlo II. Drački]] (1385. – [[18361386]].)==
 
Nakon Ludvikove smrti, Hrvatska je bila ponovno obuhvaćena feudalnom anarhijom, jer se vlastela pokušavala otrgnuti centralne vlast. Ludovika je naslijedila malodobna kći Marija, koja je vladala pod nadzorom majke, Jelisavete Kotromanić. Nezadovoljni ženskom vladavinom, velikaši iz Mađarske i Hrvatske su 1385. doveli iz Napulja Ludvikovog rođaka, ranijeg hrvatskog hercega, Karla II. Dračkog na vlast, koji je odmah po krunisanju bio ubijen od strane pobornika potisnutih kraljica. Ubojstvo je dovelo do ustanka većine hrvatskog i slavonskog plemstva, svrsishodno potpomognut od strane bosanskog kralja Tvrtka i srpskog kneza [[Lazar]]a. Zasjedom kod [[Gorjani|Gorjana]] 1386. godine ustanici su predvođeni mačvanskim banom Ivanišem Horvatom zarobili kraljice.
Tada su mađarski velikaši na prijestol doveli Marijina muža [[Sigismund Lukseburški|Sigismunda Lukseburškog]] ([[1387]]. – [[1437]].) čime je i označen svršetak vladavine dinastije Anžuvinaca.
 
 
 
= Hrvatska tijekom vladavine Sigismunda Luksembuškog i prodor Turaka=
715

uređivanja