Razlika između inačica stranice »Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom«

bez sažetka
(male ispravke i karte)
 
 
= Hrvatska tijekom vladavine Sigismunda Luksembuškog i prodor Turaka=
 
Čim je došao na vlast, Sigismund Luksemburški je potpomognut mletačkim snagama oslobodio ženu iz zatočeništva iz [[Novigrad]]a i onda nastavio voditi borbu protiv nezadovoljnih velikaša, koji su za kralja Hrvatske i Dalmacije izabrali Karlovog sina, [[Ladislav Napuljski |Ladislava Napuljskog]] ([[1386]]. – [[1409]].). U međuvremenu je bosanski kralj Tvrtko proširio svoju vlast na Hrvatsku. Zauzeo je područja južno od [[Velebit]]a i Dalmaciju (osim Zadra) i 1390. godine se proglasio kraljem Dalmacije i Hrvatske. Nakon smrti Tvrtka, bosanki kralj [[Dobaš]] je vratio ove krajeve kralju Sigismundu i omogućio mu da pokori braću Horvat, koji su bili čelnici u skidanju kraljice Marije sa prijestola. Uhićenje Horvata je nanijelo veliku štetu strani Ladislava Napuljskog.
 
Nakon pobjede u [[Kosovska bitka |bitci na Kosovu ]] [[1389]]. godine, Turci su se približili granicama Sigismudova kraljevstva i [[1391]]. godine provalili u Srijem. Kralj je sa svojim postrojbama, u kojim su sudjelovali i ban Gorjanski, velikaši Morović i Lacković, kao i dalmatinske galije, doživio poraz kod [[Bitka kod Nikopolja |Nikopolja]] ([[1396]].). Poslije [[Krvavi sabor |sabora]] u [[Križevci]]ma ([[1397]]. godine - '''Krvavi sabor''') na kojem je ubijen ban [[Lacković]], izbio je ustanak protiv Sigismunda u Hrvatskoj i Bosni. Na čelo ustanka se stavio bosanski vojvoda [[Hrvoje Vukčić - Hrvatinić]] koji je odbacio Sigismundove postrojbe i [[1398]]. godine privremeno osvojio Dubičku županiju.
 
[http://www.euratlas.com/big/big1400.htm Karta Europe oko 1400. godine]
 
1403. godine Ladislav Napuljski dolazi u Zadar i kruniše se mađarsko-hrvatskim kraljem, ali zbog neuspjeha u Mađarskoj, on se povlači ponovno u Napulj a vojvodu Hrvoja imenuje splitskim hercegom.
 
U Mađarsko-bosanskim ratovima (1404. – 1407.), Sigismund je uspio prodrijeti u neke bosanske gradove, savladavši bosanski otpor kod [[Dobor]]a, poslije čega ga Hrvoje i ostali hrvatski velikaši priznaju za kralja.
 
Ladislav Napuljski, vidjevši da se ne može održati na prijestolu, [[1409]]. godine za 100 tisuća dukata prodaje Veneciji svoja prava na Dalmaciju ustupajući joj i gradove Zadar, Novigrad, Vranu i Pag. Venecija ubrzo pokorava i sve sjeverne otoke osim Krka. Sigismund [[1410]]. godine postaje [[Rex Romanorum]] (njemačko - rimski kralj) a već se slijedeće godine pokušava snažnim [[Mađarsko – mletački rat (1411. – 1413.) |ratom]] obračunati sa Venecijom ([[1411]].- [[1413]].), koja od 1409. godine opsjeda Šibenik, a 1411. godine od [[Sandalj Hranić |Sandalja Hranića]] kupila Ostrovicu i Skradin i napadala Lombardiju i Furlaniju. Rat se svršava petogodišnjim primirjem sklopljenim u Kasteletu, uz ''status quo'' i mletačku ratnu odštetu.
 
Sisigmund je proglasio [[1413]]. godine hercega [[Herceg Hrvoje |Hrvoja]] izdajnikom zbog pustošenja Sandijevih posjeda i povezanosti sa Turcima, oduzeo mu sve gradove, lišio ga titule splitskog hercega i naredio zauzimanje njegovih posjeda. Brač, Korčula i Hvar dolaze pod dubrovačku upravu a župa Sanu pod upravu blagajskih knezova. Hrvoje bježi u [[Jajce]] i poziva Turke u pomoć. [[1414]]. godine Turci pobjeđuju velikaške postrojbe i prodiru u duboko u Hrvatsku i Slavoniju, a [[1415]]. godine pobjedom kod [[Doboj]]a i istjeruju mađarsko-hrvatsku vojsku iz Bosne, koja je bila došla kako bi održala mađarski utjecaj.
 
Po isteku petogodišnjeg primirja [[1418]]. godine, Venecija je ponovno stupila u novi [[Mađarsko – mletački rat (1418. – 1420.) |rat]] sa Mađarskom, prodrli u Furlaniju i Istru i napali dalmatinske gradove. Rat je završen bez mira, ali Venecija je trajno istisnula Mađarsku sa Jadrana jer je čvrsto ovladala [[1420]]. godine Istrom, Furlanijom, Trogirom, Splitom i južnim otocima. Zbog svoje zauzetosti njemačkim carstvom, Sigismund je potpuno zanemario Hrvatsku, koja je izgubila, osim [[Senj]]a, svaku bolje vezu sa morem, a postala je i nadiranjem Turske sve izloženija napadima. Dubrovnik je ostao pod kraljevom vlasti. U Hrvatskoj je porasla moć knezova krčkih - [[Frankopani |Frankopana]], čija se vlast [[1426]]. godine proširila na gotovo cijelu Hrvatsku, do Cetine i na područje oko rijeke [[Una |Une]]. Hrvatski [[Zagorje |Zagorjem]] i Slavonijom su ovladali [[celjski grofovi |celjski]] [[grof]]ovi.
 
U razdoblju od [[1436]]. – [[1456]]. upravnu ulogu u Hrvatskoj imaju, braća '''Talovci''', koji su spriječili daljnji uspon Frankopana, čija moć od tog vremena započinje slabiti. [[Krbavski knezovi]] '''Kurjakovići''' u Lici i blagajski u području rijeke Une uspijevaju zadržati svoje pozicije, u Slavoniji jača vlast kneza [[Ilok |Iločkog]].
 
Nakon smrti kralja Sigismunda [[1437]]. godine, Hrvatska se do [[1527]]. godine, kada na vlast dolaze Hasburgovci, nalazi pod vlasti raznih [[hrvatski kraljevi |kraljeva]].
 
== Ustroj Hrvatske uoči naleta Turaka ==
 
Učestali turski napadi prinudili su Sigismunda da malo uredi ustroj kraljevine. Uveden je [[banderijalni sustav]], ojačana obrambena moć i bojna gotovost zemlje. Uvedena je ratna daća (riz), a država je [[1435]]. godine podijeljena na 7 oblasti ('''tabora''') u kojem su banderijlane snage svakog tabora vojno djelovale na svojem području. Hrvatsku je podijelio na tri tabora:
 
* '''Hrvatski tabor ''' (Jadran i duž Mletačke Dalmacije) – u obrani ovog tabora su osim kraljevske i banske bandirije sudjelovale i snage tri kneza (krbavskog, cetinskog i krčko-senjskog-modruškog), te snage grada Dubrovnika
 
* '''Slavonski tabor''' (prema Uni) – u obrani ovog tabora su sudjelovale 5 velikaških banderija (slavonski ban, zagrebački biskup, vranski prior, blagajski knez i vlastelin Tot)
 
* '''Usorski tabor''' (veći dio Slavonije s južnom Mađarskom, Bosna, Mačva i Srbija) – u obrani ovog tabora sudjeluju 4 banderije iz 7 slavonskih županija i 4 banderije istočno-slavonskih velikaša, banderija mačvanskog bana i Srebrnika i bosanskih velikaša, 6 donjomađarskih županija i srpski despot sa svim raspoloživim snagama.
 
Kraljevske i banske banderije su imale oko 1000, a velikaške oko 500 konjanika, a županije su davale po pola do cijele banderije u koje su ulazili plemići sa kmetovima. Obrana države i granica je bila zadaća kraljevskih i banskih banderija, sastavljenim od najamnika, a uveden je i opći poziv (''expeditio generalis'').
 
= Prodor Turaka =
 
Nakon poraza kod [[opsada Beograda|Beograda]] [[1456]]. godine, [[sultan]] [[Mehmed II.]] ([[1432]]. – [[1481]].) se privremeno vratio u Istanbul, ali je ubrzo ponovno započeo svoja osvajanja. Krenuo je na Bosnu i usprkos pokušajima otpora zauzeo je Bosnu [[1463]]. godine, čime je stvorena vrlo dobra operativna osnova za djelovanje prema Hrvatskoj. Iako je kralj [[Matija Korvin]] bezuspješno pokušao [[1463]]./[[1464]]. godine ponovno preoteti Bosnu od Turaka, uspio je osvojiti neka područja i osnovati Jajačku i Srebrničku banovinu, kao isturene obrambene točke u obrani Mađarske i Slavonije, ali je tako Hrvatska postala potpuno otvorena za turski prodor koji je prijetio Lici i Dalmaciji. Nakon smrti sultana Muhameda II., njegov sin [[Bajazit II]] ([[1481]]. – [[1512]].) je nastavio sa željom daljnjeg prodora prema srednjoj Europi. U početku su samo granični [[Sandžak |sandžački]] [[beg]]ovi a ponekad i bosanski [[paša]] upadali s nekoliko tisuća [[akindžija]] u Hrvatsku. Zbog zauzetosti kralja Matije Korvina, Hrvatska je bila prepuštena slabim domaćim feudalnim snagama, pri čemu je pomoć kraljevskih najamničkih banderija bila nestalna.
 
[http://www.euratlas.com/big/big1500.htm Karta Europe oko 1500. godine]
 
Slabi nasljednici Matije Korvina, [[Vladislav II.]] ([[1490]]. – [[1516]].) i [[Ludovik II.]] ([[1516]]. – [[1526]].) su potpuno zapustili obranu zemlje. Kralj je održavao samo isturenu postaju u Jajcu i davao vrlo malu pomoć u novcu hrvatskom banu i knezovima. Obranu Slavonije su prepustili domaćim snagama, povremeno novčano i materijalno potpomognutim Austrije, pape i Mletaka.
 
To slabu vojnu obrambenu moć Hrvatske je kraljem ljeta [[1493]]. godine iskoristio bosanski sandžak-beg [[Hadum Jakub-paša]] i prodro preko Une i Kupe u Štajersku, opustošio i opljačkao [[Celje]] i [[Ptuj]], a po povratku je opustošio i Zagorje. Prilikom povratka u Bosnu, na [[Krbavska bitka |Krbavskom polju]] u Lici je teško porazio hrvatsku vojsku pod zapovjedništvom bana '''Emerika Derečanina''' u rujnu 1493. godine, poslije čega nijedan hrvatski velikaš, osim biskupa i knezova [[Zrinski|Zrinskog]] i Frankopana, nije više bio u stanju uspostaviti jednu potpunu banderiju. Od [[1513]]. – [[1524]]. godine, Turci su osvojili Dalmatinsku Hrvatsku, od Cetine do Zrmanje, osim gradova Klisa i Obrovca. Pri turskim prodorima najviše su stradali Lika, Krbava i sjeverna Dalmacija, a nakon pada Beograda i [[Šabac | Šapca]] [[1521]]. godine, Turci su osvijili i Srijem, a [[1526]]. godine poslije [[Mohačka bitka | bitke]] na Mohačkom polju i istočnu Slavoniju do [[Osijek]]a i [[Đakovo|Đakova]].
 
Turska osvajanja su dovela i do promjena u stanovništvu Hrvatske i Slavonije. Bježeći pred turskim pohodima i graničnim područjima se naseljavaju [[Vlasi]], a postupno se javljaju i sukobi seljaka protiv vlastele. Hvarski puk pod vodstvom [[Matija Ivanić |Matije Ivanića]] ustaje protiv vlastele [[1510]]. godine, kojeg su Mleci ugušili brutalno.
715

uređivanja