Razlika između inačica stranice »Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom«

bez sažetka
{{Hrvatska u personalnoj uniji sa Mađarskompovijest}}
 
 
Tijekom vladavine mađarskih vladara iz dinastije Arpadovića ([[1102]]. – [[1301]].), mnogo stvari se dogodilo na štetu Hrvatske, jer su mađarski vladari najviše vodili računa o svojim interesima, dok im interesi Hrvatske i nisu bili tako važni. Iako je prvi kralj iz dinastije Arpadovićča, [[Koloman]] (1102. - [[1116]].) dodijelio neke povlastice hrvatskim velikašima, naseljavanje njemačkog i mađarskog vlastelinstva vodi ka jednom novom [[feudalizam|feudalnom]] ustrojstvu temeljenom na sustavu donacija. Naime, tijekom tog vremena razvitak političkih i drugih prilika u Europi zahtijevao je jaku vosku koja se mogla uzdržavati samo teritorijalno, pa je Koloman sve zemljišne posjede, koji već nisu bili u posjedu slobodnih seljaka ili vlastelina, davao vojnicima u zamjenu za vojnu obvezu. Hrvatsko plemstvo se također feudalizira i nestaju stare strukture hrvatskog plemstva županijskog ustrojstva a javlja se novi oblik sa sudskom, upravnom i gospodarstvenom ovlasti. Mađarski kraljevi su imenovali hrvatskog [[ban]]a, dijelili su donacije vlastelinima, potvrđivali zakone donesene na hrvatskom i slavonskom saboru i zapovijedali udruženom ugarsko-hrvatskom vojskom. Hrvatski ban je imao obvezu upravljanja administracijom, sudstvom, financijama i predvodio je hrvatsku vojsku u ratovima. Pojedine su se obitelji, zahvaljujući donacijama, toliko osilile i na taj način uvažavale i jak politički utjecaj([[krčki knezovi|krčki]] i [[blagajski knezovi|blagajski]] knezovi, [[bribirski knezovi|bribirski]] Šubići, cetinjski Nepolići, omiški Kačići, krbavski Kurjakovići)
 
= Propast dinastije Arpadovića=
 
Nastale velikaške borbe su pogodovale jačanju i bogaćenu velikaša, što je opet vodilo ka osiromašenju pučanstva, i nestajanje slobodnih ljudi, koji su krajem 13. stoljeća sve više postajali ovisnim kmetovima. Veliki feudalci su kraljevim donacijama ali i u međusobnim borbama bili tako ojačali da su preko pola stoljeća gotovo neovisno vladali u Hrvatskoj i Slavoniji. Tako je bribirski knez [[Pavle I. (bribirski)|Pavle I.]] iz bratstva Šubići, kao primorski ban (oko [[1273]]. godine), iskoristio borbu za prijestol između Arpadovića i Anžuvinaca i [[1292]]./[[1293]]. stekao kao državinu ('''dominium''') čitavu Hrvatsku i Dalmaciju, kao i nasljednu vlast bana, a privremeno je podčinio i [[Hum]] i Bosnu.
 
[http://www.euratlas.com/big/big1500big1300.htm Karta Europe oko 15001300. godine]
 
= Hrvatska tijekom dinastija Anžuvinaca =
 
== [[Karlo I.]] ([[1301]]. – [[1342]].)==
 
Ban Pavle je iz [[Napulj]]a doveo Karla I. Anžuvinca koji je nakon desetljetne borbe sa Arpadovićima uspio postati kraljem u Mađarskoj. Karlo I. je svrsishodno potpomagao otpor protiv Mletaka na otocima [[Krk]]u, [[Pagu]] i [[Hvar]]u ([[1310]].), a osobito ustanak u Zadru, kojeg su Mletci [[1311]]./[[1313]]. opsjedali, ali kako nije imao jaku mornaricu, Karlo I. ih nije mogao potisnuti iz Dalmacije. Nakon očeve smrti [[1313]]. godine, ban [[Mladen]] je predao Zadar Veneciji, a razjedinjeno hrvatsko plemstvo, na čelu sa [[knezovi Kurjakovići|Kurjakovićima]] i [[knezovi Nelipići|Nelipićima]], koje se otimalo vlasti bribirskih knezova, nije bilo u mogućnosti se oduprijeti Mlečanima.
 
Kada je u ratu protiv srpskog kralja [[Uroš II. Milutin|Uroša II. Milutina]] ([[1319]]. – [[1320]].), Karlo I. uspio prodorom sa sjevera zauzeti [[Mačva|Mačvu]], ban Mladen je nezainteresirano djelovao kao podrška sa zapada kroz Bosnu. Ta neaktivnost bana Mladena je razljutila Karla I., da je poslao udružene snage slavonskog bana [[Ivana Babonića|Ivana Babonića]] i kneza [[Frankopani|Frankopana]] protiv bana Mladena koje su ga porazile u bitci u Poljicima [[1322]]. godine. Ban Mladen je svrgnut sa vlasti i odveden u Mađarsku, što je Venecija iskoristila i proširila vlast nad dalmatinskim gradovima. Tek kada su šibenska i trogirska mornarice, potpomognute venecijanskim galijama, upale u [[Skradin]] i [[Omiš]], hrvatsko vlastelinstvo, u obrani svoje neovisnosti, se okupilo oko kneza Nelipića, koji je javno pokazivao otpor Karlu I. i oduzelo kraljevske gradove [[Knin]] i [[Unac]], a potom porazilo slavonskog bana [[Mikac|Mikca]] [[1326]]. godine.
 
U međuvremenu je bosanski ban [[Stjepan II. Kotromanić]] ([[1322]]. – [[1353]].) uspio vratiti neovisnost Bosni i zauzeti područje između Neretve i Cetine.
 
== [[Ludovik I.]] ([[1342]]. – [[1382]].) ==
 
Ludovik I. je nastavio politiku podčinjavanja velikih hrvatskih feudalaca koji se gubili svoju moć u međusobnim sukobima. On se također angažirao i u borbi na Jadranskom moru protiv Venecije, koja je predstavljala smetnju kraljevim željama za vlast u Napulju Za banove je postavljao gotovo uvijek plemiće stranog podrijetla. Uspio se obračunati s Nelipićima i Kurjakovićima, kao i sa bribirskih knezovima iz bratstva Šubića i zauzeo je gradove Knin, Klis, Omiš, Skradin, Unac i Ostrovicu. Svoju premoć ojačao je i podčinjenim vazalima, prinudivši ih da mu se priključuju u ratnim pohodima, ali i najamničkim postrojbama koje je usporedno stvarao i na čije je održavanje uveo i novi porez [[1351]]. godine – '''devetinu'''. Unatoč njegovim nastojanjima da osvoji dalmatinske gradove, u tome nije uspio, prvenstveno zbog neposjedovanja mornarice.
 
Dalmatinski gradovi, pod mletačkom vlasti, su se brzo razvijali, osobito zbog svojih trgovačkih brodova. Venecija koja je svoje trgovačke interese imala izvan Jadranskog mora pomagala je a ne sputavala razvitak dalmatinskih pomorskih gradova, pri čemu se osobito istjecao Dubrovnik, ali i Trogir i [[Korčula]] u brodogradnji.
 
Ludovik I. je protiv Venecije vodio tri rata.
* '''Prvi rat'st dinastije Arpadovića=
 
Nastale velikaške borbe su pogodovale jačanju i bogaćenu velikaša, što je opet vodilo ka osiromašenju pučanstva, i nestajanje slobodnih ljudi, koji su krajem 13. stoljeća sve više postajali ovisnim kmetovima. Veliki feudalci su kraljevim donacijama ali i u međusobnim borbama bili tako ojačali da su preko pola stoljeća gotovo neovisno vladali u Hrvatskoj i Slavoniji. Tako je bribirski knez [[Pavle I. (bribirski)|Pavle I.]] iz bratstva Šubići, kao primorski ban (oko [[1273]]. godine), iskoristio borbu za prijestol između Arpadovića i Anžuvinaca i [[1292]]./[[1293]]. stekao kao državinu ('''dominium''') čitavu Hrvatsku i Dalmaciju, kao i nasljednu vlast bana, a privremeno je podčinio i [[Hum]] i Bosnu.
* '''Slavonski tabor''' (prema Uni) – u obrani ovog tabora su sudjelovale 5 velikaških banderija (slavonski ban, zagrebački biskup, vranski prior, blagajski knez i vlastelin Tot)
 
* '''Usorski tabor''' (veći dio Slavonije s južnom Mađarskom, Bosna, Mačva i Srbija) – u obrani ovog tabora sudjeluju 4 banderije iz 7 slavonskih županija i 4 banderije istočno-slavonskih velikaša, banderija mačvanskog bana i Srebrnika i bosanskih velikaša, 6 donjomađarskih županija i srpski despot sa svim raspoloživim snagama.snag
 
Kraljevske i banske banderije su imale oko 1000, a velikaške oko 500 konjanika, a županije su davale po pola do cijele banderije u koje su ulazili plemići sa kmetovima. Obrana države i granica je bila zadaća kraljevskih i banskih banderija, sastavljenim od najamnika, a uveden je i opći poziv (''expeditio generalis'').
 
= Prodor Turaka =
 
Nakon poraza kod [[opsada Beograda|Beograda]] [[1456]]. godine, [[sultan]] [[Mehmed II.]] ([[1432]]. – [[1481]].) se privremeno vratio u Istanbul, ali je ubrzo ponovno započeo svoja osvajanja. Krenuo je na Bosnu i usprkos pokušajima otpora zauzeo je Bosnu [[1463]]. godine, čime je stvorena vrlo dobra operativna osnova za djelovanje prema Hrvatskoj. Iako je kralj [[Matija Korvin]] bezuspješno pokušao [[1463]]./[[1464]]. godine ponovno preoteti Bosnu od Turaka, uspio je osvojiti neka područja i osnovati Jajačku i Srebrničku banovinu, kao isturene obrambene točke u obrani Mađarske i Slavonije, ali je tako Hrvatska postala potpuno otvorena za turski prodor koji je prijetio Lici i Dalmaciji. Nakon smrti sultana Muhameda II., njegov sin [[Bajazit II]] ([[1481]]. – [[1512]].) je nastavio sa željom daljnjeg prodora prema srednjoj Europi. U početku su samo granični [[Sandžak |sandžački]] [[beg]]ovi a ponekad i bosanski [[paša]] upadali s nekoliko tisuća [[akindžija]] u Hrvatsku. Zbog zauzetosti kralja Matije Korvina, Hrvatska je bila prepuštena slabim domaćim feudalnim snagama, pri čemu je pomoć kraljevskih najamničkih banderija bila nestalna.
 
[http://www.euratlas.com/big/big1500.htm Karta Europe oko 1500. godine]
 
Slabi nasljednici Matije Korvina, [[Vladislav II.]] ([[1490]]. – [[1516]].) i [[Ludovik II.]] ([[1516]]. – [[1526]].) su potpuno zapustili obranu zemlje. Kralj je održavao samo isturenu postaju u Jajcu i davao vrlo malu pomoć u novcu hrvatskom banu i knezovima. Obranu Slavonije su prepustili domaćim snagama, povremeno novčano i materijalno potpomognutim Austrije, pape i Mletaka.
 
To slabu vojnu obrambenu moć Hrvatske je kraljem ljeta [[1493]]. godine iskoristio bosanski sandžak-beg [[Hadum Jakub-paša]] i prodro preko Une i Kupe u Štajersku, opustošio i opljačkao [[Celje]] i [[Ptuj]], a po povratku je opustošio i Zagorje. Prilikom povratka u Bosnu, na [[Krbavska bitka |Krbavskom polju]] u Lici je teško porazio hrvatsku vojsku pod zapovjedništvom bana '''Emerika Derečanina''' u rujnu 1493. godine, poslije čega nijedan hrvatski velikaš, osim biskupa i knezova [[Zrinski|Zrinskog]] i Frankopana, nije više bio u stanju uspostaviti jednu potpunu banderiju. Od [[1513]]. – [[1524]]. godine, Turci su osvojili Dalmatinsku Hrvatsku, od Cetine do Zrmanje, osim gradova Klisa i Obrovca. Pri turskim prodorima najviše su stradali Lika, Krbava i sjeverna Dalmacija, a nakon pada Beograda i [[Šabac | Šapca]] [[1521]]. godine, Turci su osvijili i Srijem, a [[1526]]. godine poslije [[Mohačka bitka | bitke]] na Mohačkom polju i istočnu Slavoniju do [[Osijek]]a i [[Đakovo|Đakova]].
 
Turska osvajanja su dovela i do promjena u stanovništvu Hrvatske i Slavonije. Bježeći pred turskim pohodima i graničnim područjima se naseljavaju [[Vlasi]], a postupno se javljaju i sukobi seljaka protiv vlastele. Hvarski puk pod vodstvom [[Matija Ivanić |Matije Ivanića]] ustaje protiv vlastele [[1510]]. godine, kojeg su Mleci ugušili brutalno.
715

uređivanja