Pavao I. Šubić Bribirski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sadržaj, info-okvir, bilješke i literatura
sadržaj, info-okvir, poveznice, bilješke i literatura
Redak 37:
|-
|}
'''Pavao I. Šubić Birbirski''' (o. [[1245]]. - ?, [[1. svibnja]] [[1312.]].), [[Hrvatskaban|hrvatski]] [[ban]], gospodar [[Bosna|Bosne]] i najmoćniji član velikaške obitelji [[Šubići|Šubić]] koju je, za svoje vladavine, podigao na najvišu razinu moći.
 
Vladao je [[Hrvatska|Hrvatskom]] u vrijeme prijestolnih borbi između zadnjeg [[Arpadovići|Arpadovića]] i dinastije [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] koja je polagala pravo na krunu Hrvatske i [[Ugarska|Ugarske]]. U takvim prilikama, uspio je osigurati za sebe i svoj rod nasljednost banske časti i upravu nad čitavom središnjom Hrvatskom, a upleo se aktivno i u sam proces riješavanja dinastičkog pitanja.
 
== Podrijetlo i obitelj ==
 
Najstariji je sin bribirskog kneza [[Stjepko II. Šubić Bribirski|Stjepka II.]], a po majci je u rodbinskoj vezi s kraljevskom dinastijom Arpadovića.<ref>Opća i nacionalna encikllopedijaenciklopedija u 20 svezaka, str. 188.</ref> Rodio se oko 1245. godine. Imao je šestoro braće braće i sestara, od kojih je najznačajniji bio [[Mladen I. Šubić Bribirski|Mladen I.]]
 
Pavao je proširio moć i ugled svoje obitelji daleko izvan [[Bribir (županija)|bribirske županije]] pa je u njegovo vrijeme obitelj Šubić imala u vlasti cijelu srednjovjekovnu Hrvatsku i [[Dalmacija|Dalmaciju]], a vlast im se protezala i na Bosnu s [[HumZahumlje|Humom]]om. Pavao je imao petero sinova, a na položaju hrvatskog bana, naslijedio ga je najstariji, [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladen II.]] koji, međutim, nije uspio zadržati moć roda.
 
== Početak vladavine ==
 
Naslijedio je oca na čelu velikaškog roda Bribirskih. Vladao je iz utvrde [[Bribir]], u kojoj je podigao i [[Franjevci|franjevački]] samostan, s a bazilikom ''Svete Marije''. Prvi put se spomije kao ''bribirski knez godine'' [[1272]]., a iste godine javlja se u izvorima kao [[Trogir|trogirski]] načelnik.<ref>Opća i nacionalna encikllopedijaenciklopedija u 20 svezaka, str. 188.</ref> Vladao je do svoje smrti, konstantno proširavajući svoje posjede. U vrijeme Pavla I. Šubića izumire ugarska dinastijaGodine [[Arpadović1273]]a. jerimenovan kraljje [[Ladislav]]namjesnikom nijeprimorskog imaobana muškoga potomka. Ui [[Kraljevina Napulj|Napuljusplit]]skim su znali tko drži stvarnu vlast u Hrvatsko-Ugarskoj Monarhijiknezom, paa dinastijaod [[Anžuvinci|Anžuvinaca1274]],. točnijepostaje [[Karlo''primorski Robert]] radi na dobrim odnosima između sebe i Pavlaban''. PavaoIskoristivši Šubićslabosti otvorenooslabljene nijesredišnje priznao da podržava Anžuvincemvlasti, aliPavao se znalo da ih ipak simpatiziraI. Pitanje je, bitijekom lizadnjih Karlo Robert bez Pavlove potpore dobio hrvatsko-ugarsku krunu.desetljeća [[Karlo13. Istoljeće|13. Robertstoljeća]] mupodvrgao jesvojoj zauzvratvlasti zajamčiosve upravljanjehrvatske područjem između Gvozdavelikaše i Neretve, nasljednu bansku čast te dalmatinske gradove Split, Trogir,a Šibenik,uspio Ninje skršiti i Omiš.moć Kasnije, Pavao staje otvoreno na stranu Anžuvinaca, kada svogaomiških brataknezova [[Jurje ŠubićKačići|JurjaKačića]] šaljete ustekao Napulj[[Omiš]] dai prevezeNeretvansku Karlakrajinu Robertakoju prekoje mora.uže Upovezao međuvremenus Karlo Robert dobiva podršku i velikaške obitelji [[Babonić]]Hrvatskom.
 
Kao primorski ban, morao je riješavati dugogodišnji spor između komuna Splita i Trogira, kao i onaj između [[Šibenik]]a i Trogira.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 315.</ref> Pri izgradnji vlasti oslanjao se na svoju braću, kojoj je dijelio kneštva u dalmatinskim gradovima, ali i na druge članove roda.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 188.</ref>
 
== Dinastičke borbe i uspon Bribirskih ==
 
Godine [[1290]]. umire kralj [[Ladislav IV. Kumanac|Ladislav IV.]] bez muškog potomka i počinju dugotrajne borbe arpadovske i anžuvinske dinastije za ugarsko prijestolje.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 315.</ref> Pravo na [[Kruna sv. Stjepana|krunu sv. Stjepana]] istaknuli su ''Andrija'', podrijetlom [[Venecija|Mlečanin]], navodni potomak dinastije Arpadovića u muškoj lozi i [[Karlo Martel]] iz dinastije Anžuvinaca, potomak Arpadovića po ženskoj liniji. Vlast nominalno preuzima [[Andrija III. Mlečanin]], no ne uspijeva je učvrstiti zbog jake opozicije i nemogućnosti da u potpunosti dokaže svoje baštinsko pravo.<ref>Povijest Hrvata - srednji vijek, str. 214.</ref> <ref>Šišić, F., str. 205.</ref> U [[Napulj]]u su znali tko drži stvarnu vlast u Hrvatsko-Ugarskoj Monarhiji, pa dinastija [[Anžuvinci|Anžuvinaca]], točnije Karlo Robert radi na dobrim odnosima između sebe i Pavla. Pavao Šubić otvoreno nije priznao da podržava Anžuvincem, ali se znalo da ih ipak simpatizira. Pitanje je bi li Karlo Robert bez Pavlove potpore dobio hrvatsko-ugarsku krunu. [[Karlo I. Robert]] mu je zauzvrat zajamčio upravljanje područjem između Gvozda i Neretve, nasljednu bansku čast te dalmatinske gradove Split, Trogir, Šibenik, Nin i Omiš. Kasnije, Pavao staje otvoreno na stranu Anžuvinaca, kada svoga brata [[Juraj I. Šubić Bribirski|Jurja I.]] šalje u Napulj da preveze Karla Roberta preko mora. U međuvremenu Karlo Robert dobiva podršku i velikaške obitelji [[Babonići|Babonić]].
Miha Madijev, splitski ljetopisac ovako je zabilježio dolazak Karla Roberta: "''Ljeta Gospodnjega 1300. mjeseca kolovoza gospodin Karlo, unuk sicilskog kralja, doplovi po moru na galijama u Split, gdje je ostao mjesec dana ili gotovo dva.''"
[[Andrija III. Mlečanin]], rival Karla Roberta tada je bezuspješno pokušao uzeti krunu. Pavao zatim kreće u obnavljanje Hrvatske, kakva je bila za vrijeme narodnih vladara i sve više se osamostaljuje, izdavajući svoj vlastiti [[novac]]. [[1299]]. osvojio je Bosnu i proširio svoje posjede na sjever. [[1311]]. u ratu protiv Venecije osvojio je [[Zadar]]. Bio je na vrhuncu svoje moći, vladajući od rijeke Drave do Jadrana i do Drine, obnovivši stoga staru Hrvatsku. Iako se nije nikada krunio, bio je suvereni i samostalan vladar cijele Hrvatske, noseći titulu ''Ban Hrvata i gospodar Bosne.'' Nakon njegove smrti moć Šubića počinje slabiti.
 
Pavao I. Šubić pokopan je u franjevačkoj crkvi Sv. Marije u BirbiruBribiru.
 
Poslije smrti kneza Pavla naslijedio ga je njegov sin Mladen II.
 
== Bilješke ==
Line 61 ⟶ 69:
 
* ''Opća i nacionalna encikllopedija u 20 svezaka, sv. III, Zagreb, 2005.'' ISBN 953-7224-03-1
* ''Povijest Hrvata - srednji vijek, Zagreb, 2002.'' ISBN 953-0-60573-0
* ''Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, Split, 2004.'' ISBN 953-214-197-9
 
== Izvori ==
 
==Izvori==
* [[:s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Pavao i Mladen Šubić|Rudolf Horvat: "''Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.)''"]]
 
Line 68 ⟶ 79:
 
[[Kategorija:Biografije, Hrvatska]]
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1102.-1527.]]