Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 128:
* '''Slavonski tabor''' (prema Uni) – u obrani ovog tabora su sudjelovale 5 velikaških banderija (slavonski ban, zagrebački biskup, vranski prior, blagajski knez i vlastelin Tot)
* '''Usorski tabor''' (veći dio Slavonije s južnom Mađarskom, Bosna, Mačva i Srbija) – u obrani ovog tabora sudjeluju 4 banderije iz 7 slavonskih županija i 4 banderije istočno-slavonskih velikaša, banderija mačvanskog bana i Srebrnika i bosanskih velikaša, 6 donjomađarskih županija i srpski despot sa svim raspoloživim
Kraljevske i banske banderije su imale oko 1000, a velikaške oko 500 konjanika, a županije su davale po pola do cijele banderije u koje su ulazili plemići sa kmetovima. Obrana države i granica je bila zadaća kraljevskih i banskih banderija, sastavljenim od najamnika, a uveden je i opći poziv (expeditio generalis).
= Prodor Turaka =
Nakon poraza kod [[opsada Beograda|Beograda]] [[1456]]. godine, [[sultan]] [[Mehmed II.]] ([[1432]]. – [[1481]].) se privremeno vratio u Istanbul, ali je ubrzo ponovno započeo svoja osvajanja. Krenuo je na Bosnu i usprkos pokušajima otpora zauzeo je Bosnu [[1463]]. godine, čime je stvorena vrlo dobra operativna osnova za djelovanje prema Hrvatskoj. Iako je kralj [[Matija Korvin]] bezuspješno pokušao [[1463]]./[[1464]]. godine ponovno preoteti Bosnu od Turaka, uspio je osvojiti neka područja i osnovati '''Jajačku''' i '''Srebrničku banovinu''', kao isturene obrambene točke u obrani Mađarske i Slavonije, ali je tako Hrvatska postala potpuno otvorena za turski prodor koji je prijetio Lici i Dalmaciji. Nakon smrti sultana Mehmeda II., njegov sin [[Bajazit II.]] ([[1481]]. – [[1512]].) je nastavio sa željom daljnjeg prodora prema srednjoj Europi. U početku su samo granični [[Sandžak |sandžački]] [[beg]]ovi a ponekad i bosanski [[paša]] upadali s nekoliko tisuća [[akindžija]] u Hrvatsku. Zbog zauzetosti kralja Matije Korvina, Hrvatska je bila prepuštena slabim domaćim feudalnim snagama, pri čemu je pomoć kraljevskih najamničkih banderija bila nestalna.
[http://www.euratlas.com/big/big1500.htm Karta Europe oko 1500. godine]
Slabi nasljednici Matije Korvina, [[Vladislav II.]] ([[1490]]. – [[1516]].) i [[Ludovik II.]] ([[1516]]. – [[1526]].) su potpuno zapustili obranu zemlje. Kralj je održavao samo isturenu postaju u Jajcu i davao vrlo malu pomoć u novcu hrvatskom banu i knezovima. Obranu Slavonije su prepustili domaćim snagama, povremeno novčano i materijalno potpomognutim Austrije, pape i Mletaka.
To slabu vojnu obrambenu moć Hrvatske je kraljem ljeta [[1493]]. godine iskoristio bosanski sandžak-beg [[Hadum Jakub-paša]] i prodro preko Une i Kupe u Štajersku, opustošio i opljačkao [[Celje]] i [[Ptuj]], a po povratku je opustošio i Zagorje. Prilikom povratka u Bosnu, na [[Krbavska bitka |Krbavskom polju]] u Lici je teško porazio hrvatsku vojsku pod zapovjedništvom bana '''Emerika Derečanina''' u rujnu [[1493]]. godine, poslije čega nijedan hrvatski velikaš, osim biskupa i knezova [[Zrinski|Zrinskog]] i Frankopana, nije više bio u stanju uspostaviti jednu potpunu banderiju. Od [[1513]]. – [[1524]]. godine, Turci su osvojili Dalmatinsku Hrvatsku, od Cetine do Zrmanje, osim gradova Klisa i Obrovca. Pri turskim prodorima najviše su stradali Lika, Krbava i sjeverna Dalmacija, a nakon pada Beograda i [[Šabac | Šapca]] 1521. godine, Turci su osvijili i Srijem, a 1526. godine poslije [[Mohačka bitka | bitke]] na '''Mohačkom polju''' i istočnu Slavoniju do [[Osijek]]a i [[Đakovo|Đakova]].
Turska osvajanja su dovela i do promjena u stanovništvu Hrvatske i Slavonije. Bježeći pred turskim pohodima i graničnim područjima se naseljavaju [[Vlasi]], a postupno se javljaju i sukobi seljaka protiv vlastele. Hvarski puk pod vodstvom [[Matija Ivanić |Matije Ivanića]] ustaje protiv vlastele [[1510]]. godine, kojeg su Mleci ugušili brutalno.
[[de: Kroatien in Personalunion mit Ungarn]]
[[en: Croatia in the union with Hungary]]
| |||