Duhovi (blagdan): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
 
Pedeseti dan poslije Uskrsa, blagdan Duhova, treba prihvatiti kao okrunjeni završetak uskrsnog vremena. To su također istočne Crkve bez prekida sačuvale u svojoj liturgiji. U rimskoj liturgiji opažamo ipak već kod drugih blagdana registriranu tendenciju da se taj dan sve više osamostaljuje i da se iz toga učini jedan više ili manje izolirani blagdan slanja Duha Svetoga. Primjereno tome dalo mu se oktavu, koja je osobito morala preuzeti ljetni Quatember (dakle kvatre), koje su se od mnogo starijeg vremena ovdje naselile. U mnogim su zemljama Duhovi dobili drugi ili čak i treći blagdanski dan (kao Božić i Uskrs), i govorilo se o vlastitom blagdanskom krugu Duhova. To konačno nije plod liturgijsko-povijesnih studija, među kojima bi posebno trebalo spomenuti O. Casela. Iz njegovih studija postaje razumljiva "unutarnja veza između dara Duha Svetoga, uskrsnuća i uzašašća Gospodinova". Kongregacija za obrede je nastojala blagdan Duhova ponovno snažnije unatrag povezati. Iz tog razloga ubuduće otpada duhovska oktava. Misa vigilije, ranije također termin krštenja uz vazmeno bdjenje, ne smije se više slaviti ujutro prethodne subote. Na njezino mjesto stupila je novooblikovana misa bdjenja, koja vrijedi kao prva misa Duhova. Ona stavlja na izbor četiri starozavjetna prva čitanja. Njezina zborna molitva snažno naglašava povezanost Uskrsa i Duhova i kaže: "Svemogući vječni Bože, ti si htio da slavlje vazmenog otajstva traje pedeset dana i svrši na Duhove..." Ondašnje predslovlje Duhova, koje na posebno označeni naslov "De Spiritu Sancto", nadomješta se novim, u kojem se vazmena povezanost daleko snažnije posvješćuje: "Danas si dovršio vazmeno djelo spasenja; danas si poslao Svetoga Duha vjernima, koje si pridružio sudbini svoga Sina... Stoga sav svijet na krugu zemaljskom klikće zanosnom vazmenom radošću..."
 
{{mrva-kršć}}