Otto von Bismarck: razlika između inačica

U početku je bio političar duboko [[nacionalizam|konzervativnih]], [[aristokracija|aristokratskih]] i [[monarhija|monarhističkih]] gledišta, koji se borio protiv rastućeg socijal-demokratskog pokreta [[1880-ih]] godina, stavio je van zakona više organizacija i pragmatično uveo starosne mirovine, zdravstveno osiguranje, kao i radničko osiguranje u slučaju nesreće. Postaje poznat pod nadimkom ''Željezni kancelar'' i smatra ga se jednom od najvažnijih figura u [[Povijest Njemačke|njemačkoj povijesti]].

 

 

Oduševljen zbog propasti revolucionarnih pokreta [[1848]]. godine u njemačkim državama, izabran je u pruski [[parlament]] [[1849]]. godine. Postavljen da predstavlja [[Pruska|Prusku]] u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]], Bismarck postaje sve više uvjeren da je ujedinjena njemačka nacija, koju bi predvodila [[Pruska]], važan cilj što se u to vrijeme smatralo [[liberalizam|liberalnim]] ciljem. Poslije ovog položaja, bio je postavljen za veleposlanika u [[Petrograd|Petrogradu]], u kome se sprijateljio sa svojim budućim protivnikom, Aleksandrom Gorhakovim, i u [[Pariz]]u. Godine [[1862]]., pruski kralj [[Vilhelm I]] postavio ga je za premijera i ministra vanjskih poslova Pruske, kao rješenje sukoba između sve liberalnijeg parlamenta i kralja.

 

Veličina uloge Bismarcka kao ujedinitelja [[Njemačka|Njemačke]] veoma je kontroverzna tema među povjesničarima. Također, postoji mnogo rasprava je li to bilo ujedinjenje Njemačke ili proširenje [[Pruska|Pruske]]. Ono što je izvjesno, Bismarck je djelomično odgovoran za početak više ratova koji su vodili do dramatične promjene u političkoj strukturi [[Njemačka|Njemačke]]. Prvo, uz suradnju [[Austrija|Austrije]], [[Schleswig]] i [[Holstein]] su odcjepljeni od [[Danska|Danske]] u ratu. Mirovni ugovor je zaključen u [[Beč]]u [[30. listopada]] [[1864.]] godine. Već 1865. Austrija je primorana prepustiti [[Pruska|Pruskoj]] kontrolu nad sjevernim zemljama, a 1866. Bismarck napada Austriju i brzo je pobjeđuje u [[Bitka kod Königgrätza|bitci kod Königgrätza]], priključivši [[Hannover]], [[Hesen-Kasel]], [[Nasau]] i [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]] Pruskoj formirajući tako Sjevernonjemačku konfederaciju.

 

Pošto je Bismarck izazvao [[Francuska|Francusku]], kojom je u to vrijeme vladao [[Napoleon III.]], izbio je [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruski rat]], tijekom kojega su se južnonjemačke države, koje su smatrale Francusku agresorom, pridružile Sjevernonjemačkoj konfederaciji u borbi protiv [[Francuska|Francuske]]. Francuska je pretrpjela ponižavajući poraz, i [[Wilhelm I.]] biva okrunjen kao njemački imperator u [[Dvorana ogledala|Dvorani ogledala]] u [[Versailles]]u, koja je služila kao središte pruske armije. Bismarck je time zakonito stvorio [[Njemačko carstvo]] pod vođstvom [[Pruska|Pruske]] uz isključenje [[Austrija|Austrije]].

 

[[Datoteka:Otto von Bismarck.JPG|mini|Otto von Bismarck 1873]]

Slavljen kao nacionalni heroj, Bismarck postaje prvi [[kancelar]] novog njemačkog carstva. U vanjskoj politici posvećuje se očuvanju mira između europskih sila [[Francuska|Francuske]], [[Austrija|Austrije]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Rusija|Rusije]]. Bismarck je vjerovao da središnja pozicija Njemačke u Europi može biti uzrok njenog razaranja u slučaju bilo kojeg rata.

 

== Reference (en.wiki) ==

*Crankshaw, Edward. ''Bismarck.'' The Viking Press. (1981).

*[[Erich Eyck|Eyck, Erich]]. ''Bismarck and the German Empire.'' W. W. Norton & Company. (1964).