Porijeklo života: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 13:
Do ranog 19. stoljeća, ljudi su općenito vjerovali da je život spontano nasto iz nežive materije. Alternativa tome je bila heterogeneza, vjerovanje da je jedan životni oblik potekao od drugoga. To je zagovarao i [[Aristotel]], koji je smatrao da život nastaje iz propadajuće organske materije, tako na primjer lisne uši nastaju iz rose koja pada na biljke, mušice iz trule materije a miševi iz prljavog sijena.
 
U 17. stoljeću započela je sumnja u ovakve tvrdnje, no otkriće mikroskopa i rad [[Robert HookHooke|Roberta HookaHookea]] i [[Anton van LeewenhoekAntoni_van_Leeuwenhoek|AntonaAntonia van Leewenhoeka]] i njihovi opisi mikroorganizama išli su u prilog prvotnoj tezi. Mnogi su smatrali da su ovako mali organizmi nesposobni za seksualno razmnožavanje, a aseksualno (diobom) još nije bilo otkriveno. Prvi dokaz protiv teorije spontanog nastanka doašao je 1668 od Francesca Redija, koji je dokazao da se ličinke mušica ne pojavljuju na mesu ako se mušicama onemogući polaganje jaja. Postupko je dokazano da je teorija spontanog nastanka pogrešna. Tada se kao alternativa nametnula biogeneza, teorija da je sve živo poteklo iz živoga - omne vivum ex ovo (lat. "svaka živa stvar iz jajeta").
 
[[1768.]] [[Lazzaro Spallanzani]] je dokazao da su mikrobi prisutnu u zraku, i da ih se može ubiti kuhanjem. 1861. [[Louis Pasteur]] je nizom eksperimenata dokazao da bakterije i gljive ne mogu spontano nastati u sterilnom i nutrijentima bogatom mediju.