Porijeklo života: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
===Pasteur i Darwin===
Do sredine 19. stoljeća, teorija biogeneze prikupila je dovoljno dokaza zbog rada Louisa Pasteura i drugih, da teorija spontanog nastanka uspješno je potisnuta. Pasteur je sam naglasio da se "teorija spontanog nastanka nikad neće oporaviti od ovog jednostavnog eksperimenta". Pad te teorije ostavio je prazninu u znanstvenom odgovoru na pitanje kako je život prvotno nastao.
 
[[Charles Darwin]] je pokušao odgovoriti na ovo pitanje, i predložio da je pod utjecajem svjetla, topline i amonijevih i fosfornih soli došlo do promjene na proteinu.
 
===Prajuha===
Nikakva se nova istraživanja ili teorije nisu pojavljivale do 1924., kada je [[AlexanderAleksandar Oparin]] zaključio da atmosferski kisik sprječava sintezu određenih organskih molekula koje su nužne za evoluciju života. U njegovoj knjizi "Porijetlo Života", Oparin je predložio da se spontani nastanak života, kojeg je Pasteur napadao, jednom zaista dogodio, ali danas se više ne može zato jer su se uvjeti na Zemlji promijenili, a prisutni živi organizmi bi uništili svaki spontano nastali organizam. Oparin je tvrdio da je prajuha organskih molekula mogla nastati u uvjetima atmosfere siromašne kisikom uz djelovanje sunčevog svjetla. Ove bi se molekule kombinirale dok ne bi formirali koacervatne kapljice. Ove bi kapljice mogle rasti i spajati se s drugim kapljicama, a djeljenjem bi mogle stvarati stanice kćeri, i uz to imati primitivni metabolizam koji bi omogućavao da prežive. Mnoge moderne teorije uzimaju Oparinove ideje kao početnu točku.
 
==Trenutni modeli==
Line 35 ⟶ 36:
Do 2010., nitko nije još sintetizirao [[protostanica|protostanicu]] koristeći komponente za koje se pretpostavlja da su postojali u [[praatmosfera|praatmosferi]], a koja bi imala osnovna svojstva žive tvari. Bez takvog dokaza, abiogeneza je još uvijek samo teorija.
 
===Porijetlo organskih molekula===
Dva su moguća izvora organskih molekula na ranoj Zemlji:
# Zemaljskog porijetla: organska sinteza koji je katalizirala [[ultraljubičasta svjetlost]], električki izboji ili toplina (npr. Millerovi eksperimenti)
# Vanzemaljskog porijetla: organske molekule su možda došle iz svemira. Novije, neki znanstvenici smatraju da je za vrijeme velikog bombardiranja (period intezivnog padanja svemirskog materijala na Zemlju) prije 3, 5 miljardni godina došlo do naglog povećanja količine organskog materijala na Zemlji.
 
====Teorija juhe danas====
Biokemičar Robert Shapiro sažeo je teoriju prajuhe na sljedeći način:
# Rana Zemlja je ima reducirajuću atmosferu
# Ova atmosfera, uz energetske izboje, dala je razne organske molekule (monomere)
# Ovi su se spojevi koncentrirali u "juhu", na raznim mjestima (uz obalu, u barama...)
# Daljnjom transformacijom, nastajali su kompleksni orgnaski polimeri, i na kraju život, u juhi.
 
'''O reducirajućoj atmosferi'''
 
Je li kombinacija plinova korištena u Miller-Ureyjevom ispravna, tj. je li odgovara prvotnoj, upitno je. Znanstveni je konsenzus da u praatmosferi nije bilo slobodnog kisika koji bi spriječio nastanak organskih molekula.
 
'''O nastanku monomera'''
 
Jedan od najvažnijih dokaza u prilog teoriji prajuhe došao je 1953. godine. Stanley Miller i njegov profesor Harold Urey izveli su eksperiment kojim je pokazao da su organske molekule mogle nastati spontano iz anorganskih prekursora, pod pretpostavkom da je prvotna atmosfera sadržavala iste spojeve koje su Miller i Urey predvidjeli. Sada poznati "Miller-Ureyjev pokus" koristio je reducirajuću mješavinu plinova: metan, amonijak i vodik, od kojih su se formirali osnovni orgnanski monomeri, kao što su aminokiseline.
 
Osim Miller-Ureyjevog pokusa, drugi najvažniji korak u istraživanju abiotičke organske sinteze bio je pokus koji je izveo John Oro. On je, zagrijavajući vodenu otopinu amonijevog cijanida dobio purinsku bazu adenin.
 
'''O akumulaciji monomera'''
 
Teorija prajuhe se još uvijek oslanja na Darwinovu tezu da je u okolišu došlo do akumulacije čime su se stvorili uvjeti za kemijsku evoluciju.
 
'''O daljnjoj transformaciji'''
 
Spontana formacija kompleksnih polimera iz abiotički stvorenih monomera nije jednostavan ni jednosmjeran proces. Osim nužnih osnovnih organskih spojeva, također je potrebno da se spojevi, koji bi spriječili nastanak polimera, budu odsutni. Za vrijeme Miller-Ureyjevog pokusa i Orovog eksperimenta, nastali su spjevi koji bi reagirali s aminokiselinama i spriječili bi stvaranje proteina.
Najvažnije pitanje na koje ova teorija nije odgovorila je kako relativno jednostavno organski spojevi polimeriziraju i tvore komplekse strukture na način koji pogoduje nastanku protostanice.
 
====Foxovi experimenti====
Pedeseti i šezdesetih godina 20. stoljeća, Sidney W. Fox proučavao je spontani nastanak peptidnih struktura za koje je prilično vjerojatno da su postojale u ranoj Zemljinoj povijesti. Pokazao je da aminokiseline mogu spontano tvoriti male peptide. Ove aminokiseline i proteini mogu formirati male zatvorene kuglaste membrane, tkz. protenoidne membrane, koje pokazuju neke osnovne karakteristike života.
 
<!-- interwiki -->
 
[[Kategorija:Prirodne znanosti]]
 
[[az:Abiogenez]]
[[en:Abiogenesis]]
[[bn:জীবনের উৎস]]
[[cs:Vznik života]]
[[da:Abiogenese]]
[[de:Spontanzeugung]]
[[el:Αβιογένεση]]
[[es:Abiogénesis]]
[[eo:Abiogenezo]]
[[fr:Abiogénèse]]
[[gl:Abioxénese]]
[[ko:자연발생설]]
[[ia:Abiogenese]]
[[he:בריאה ספונטנית]]
[[lt:Abiogenezė]]
[[hu:Abiogenezis]]
[[arz:اصل الحياه]]
[[nl:Abiogenese]]
[[ja:生命の起源]]
[[no:Abiogenese]]
[[pt:Abiogênese]]
[[ru:Абиогенез]]
[[simple:Abiogenesis]]
[[sk:Abiogenéza]]
[[sl:Abiogeneza]]
[[sr:Абиогенеза]]
[[tr:Abiyogenez]]
[[zh-yue:無生源論]]
[[zh:無生源論]]