Hrvatski državni arhiv: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna |
|||
Redak 5:
== Povijest HDA ==
U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] isprave i spise [[Kraljevina Hrvatska|Kraljevine Hrvatske]] čuvali su [[ban]]ovi, [[protonotar]]i i [[Zagrebački kaptol]]. Temeljem saborske odluke [[1643]]. zemaljski blagajnik [[Ivan Zakmardi|Ivan Zakmardi de Diankovec]] daje izraditi na zemaljski trošak posebnu škrinju povlastica Kraljevine Hrvatske u koju se pohranjuju zemaljske isprave, zakoni i povlastice. Time su postavljeni temelji današnjega državnog arhiva u Hrvatskoj.▼
▲Razvoj Hrvatskog državnog arhiva kao središnje hrvatske arhivske ustanove odvijao se paralelno s razvojem sustava zaštite nacionalne arhivske baštine. U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] isprave i spise [[Kraljevina Hrvatska|Kraljevine Hrvatske]] čuvali su [[ban]]ovi, banovci, [[protonotar]]i i [[Zagrebački kaptol]].
Kako su banovi, banovci i protonotari službene spise zadržavali kod sebe, [[Sabor]] s vremenom donosi niz propisa o predaji službenih spisa u Arhiv Kraljevine te 1744. odluku o imenovanju Ladislava Kiralya prvim zemaljskim arhivarom. Godine 1745. daje mu posebnu uputu, prvu kod nas poznatu, o sređivanju, izlučivanju, signiranju, popisivanju i čuvanju spisa Kraljevine.
[[Datoteka:Slika Skrinje privilegija HDA 300109.jpg|mini|Slika Škrinje privilegija u HDA]]
[[Datoteka:HDA 170909 2.jpg|mini|Knjige iz 1799. i 1800. u Hrvatskom državnom arhivu]]
Kako se [[Škrinja privilegija]] čuvala u sakristiji [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]], Sabor 1752. zahtijeva da se premjesti u sabornicu na [[Markov trg|Markovu trgu]] što je i učinjeno 1764. Godine 1770. Hrvatski sabor donosi posebne mjere zaštite tih prostorija u kojima su se, osim škrinje i Arhiva Kraljevine čuvali i spisi Zagrebačke županije i Sudbenoga stola. U vrijeme Hrvatskog kraljevskog vijeća (1767.-1779.) u Banskoj Hrvatskoj započinje sustavno odvajanje tekućeg kancelarijskog gradiva od onoga koje ima povijesni značaj. Sređuju se i popisuju arhivi najvažnijih grana uprave, kaptolski arhivi i Arhiv Kraljevine. Od 1791. do 1797. sastavljeni su prvi elenhi i repertoriji pojedinih skupina spisa (Sabor, Banski spisi, Spisi protonotara, Konferencije). Ivan Zrnčić bio je prvi stalni arhivist Kraljevinskog arhiva, postavljen na to mjesto 1800.
Od sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]] započinje proces prerastanja Kraljevinskoga arhiva u samostalnu ustanovu za čuvanje i obradu arhivskoga gradiva. Ban Josip Jelačić imenovao je 1848. [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Ivana Kukuljevića Sakcinskog]] upraviteljem Arhiva. U skladu s novim pristupom arhivskome gradivu kao sastavnome dijelu kulturne baštine neke zemlje, prvom restitucijom arhivskoga gradiva iz inozemstva (1849.-1853.) u Arhiv je iz [[Budimpešta|Budimpešte]] vraćen dio spisa hrvatske provenijencije: spisi grofova [[Zrinski]]h, knezova [[Frankapani|Frankapana]] i drugih hrvatskih plemićkih obitelji (Neoregestrata acta), spisi ukinutih isusovačkih, pavlinskih i drugih samostana u Hrvatskoj koji su se čuvali pri Ugarskoj komori, spisi Hrvatskog kraljevskog vijeća te hrvatski spisi Kraljevskog Ugarskog namjesničkog vijeća itd. Po nalogu ugarske vlade ban [[Károly Khuen-Héderváry|Khuen-Hédervary]] je starije i važnije spomenute spise 1885. ponovo vratio u Budimpeštu. Za Ivana Kukuljevića započelo je i sustavno objavljivanje arhivskoga gradiva kao povijesnog izvora.
Nakon [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] (1868.) Kr. Zemaljski arhiv postaje pomoćni ured Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade koja 1870. donosi Zakon o Zemaljskom arhivu u Zagrebu s odredbama o korištenju gradiva. Tako se Arhiv otvorio javnosti, poglavito znanstvenoj.
Povjesničar [[Tadija Smičiklas]] dobio je od Zemaljske vlade dozvolu za rad studenata u Arhivu. Arhiv počinje 1899. izdavati i svoje glasilo (Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva). U istom periodu u Arhiv dolazi značajno gradivo vojnih ustanova i pojedinih županija. Godine 1913. dovršena je zgrada namjenski građena za Sveučilišnu knjižnicu i Zemaljski arhiv, u kojoj se Arhiv i danas nalazi. U prosincu 1918. u Arhiv dolaze iz Budimpešte spisi Hrvatskog ministra zajedno s gradivom Hrvatske dvorske kancelarije i s hrvatskim spisima austrijskih ministarstava.
Spisi koje u Budimpeštu 1885. prenio ban Khuen-Hédervary vraćeni su u Arhiv tek 1958. i 1960. Status Arhiva kao samostalne ustanove formalno je potvrđen u međuratnome razdoblju te se od 1923. pod nazivom Kr. Državni arhiv odvaja od uprave.
U drugoj polovici 20. st. postaje hrvatski matični arhiv i postupno raste osnivanjem pojedinih organizacijskih jedinica koje će preuzeti specifične funkcije arhivske službe (laboratoriji, Kinoteka i dr).<ref>http://www.kultura.hr/hr/Predstavljamo/Ustanove/Hrvatski-drzavni-arhiv</ref>
== Povezani članci ==
* [[Arhivi u Hrvatskoj]]
* [[Nadbiskupski arhiv u Zagrebu]]
== Izvori ==
{{Izvori}}
== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Croatian State Archives}}
* [http://www.arhiv.hr/ Stranice Hrvatskog državnog arhiva]
{{Ministarstvo kulture}}
[[Kategorija:Knjižničarstvo]]
| |||