'''Borisav Jović''' ([[Nikšić (općina Batočina)|Nikšić]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]], [[19. listopada]] [[1928]].), srpski i jugoslavenski političar.
Studirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u [[Beograd]]u, diplomirao [[1952]]., a doktorirao [[1965]]. godine. Tijekom karijere bioobavljao je na različitimrazne visokimvisoke državnimdržavne funkcijamafunkcije, uglavnom izna oblastipodručju društveno-ekonomskog razvoja. Bio je veleposlanik [[SFRJ]] u [[Italija|Italiji]] u perioduizmeđu [[1975.]]- i [[1979]]. Godine [[1983]]. izabran je za potpredsjednika skupštine [[SR Srbija|Srbije]].
Dana [[28. ožujka]] [[1989]]. izabran je za predstavnikasrbijanskog Srbije učlana [[Predsjedništvo SFRJ|PredsjedništvuPredsjedništva SFRJ]]. Bio je potpredsjednik Predsjedništva SFRJ od [[15. svibnja]] [[1989]]. do 15. svibnja [[1990]]., a potomzatim predsjednik Predsjedništva SFRJ od [[15. svibnja]] [[1990]]. do [[15. svibnja]] [[1991]]. Bio je predsjednik [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]] od [[24. svibnja]] 1991. do [[24. listopada]] [[1992]]., što je prethodno bio [[Slobodan Milošević]] koji je formalnotaj otišaopoložaj s teformalno funkcijenapustio (ali je neslužbeno u njoj zadržao presudni utjecaj u njoj), jer po Ustavu nije mogao istovremeno biti predsjednik stranke i predsjednik Srbije. Kada se Milošević službeno vratio na čelo stranke, BorisavJović je postao potpredsjednik SPS-a i ostao na toj funkciji do kraja studenog [[1995]].
Napisao je sedam knjiga, među kojima su i ''Posljednji dani SFRJ'' (1995.) i ''Knjiga o Miloševiću'' (2001.).
