Zlatni standard: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Bracodbk (razgovor | doprinosi)
Bracodbk (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
Robni novac je nezgodan za pohranu i prijenos, pa je u upotrebu postupno ušao prvo papirni, a od nedavno i elektronički [[novac]].
 
Zlatni standard postoji kad monetarne vlasti posjeduju dovoljno [[zlato|zlatnih]] rezervi za promijeniti u zlato sav novac koji je izdan u opticaj po obećanom tečaju.
 
Zlatni standard ograničava moć vlada za inflacijom cijena kroz prekomjerno izdavanje papirnate valute.
 
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], dogovorima postignutim na Konferenciji u Bretton Woods-u [[1944.]] godine, stupio je na snagu zadnji Zlatni standard po kojem su mnoge zemlje vezale tečaj svojih valuta za Američki dolar. [[Sjedinjene Američke Države]] su tada obećale fiksnu cijenu zlata od 35 dolara po unci. Posljedično, sve valute vezane za tečaj dolara su time dobile fiksnu vrijednost u zlatnom smislu. Za vrijeme predsjednika [[Charles de Gaulle-]]a, [[Francuska]] je do 70-ih godina 20. stoljeća smanjila rezerve dolara kupujući za njih zlato od vlade SAD-a, smanjujući time američki ekonomski utjecaj u svijetu. To je skupa s financijskom stiskom izazvanom Vijetnamskim ratom natjeralo predsjednika [[Richard-a Nixon-a|Richarda Nixona]] [[1971.]] godine ukinuti Zlatni standard, odnosno direktnu konvertibilnost dolara u zlato. Time su moderne svjetske valute izgubile materijalnu podlogu, a središnje banke od kojih su mnoge u privatnom vlasništvu, dobile teorijsku mogućnost izdavanja novca u neograničenim količinama.
 
== Vidi još ==