Razlika između inačica stranice »Grofovi Draškovići«

Dodano 5.508 bajtova ,  prije 10 godina
bez sažetka
}}
 
'''Grofovi Draškovići''' su [[Hrvatska|hrvatska]] velikaška obitelj koja je tijekom niza stoljeća imala značajnu ulogu u političkom, društvenom, kulturnom i kulturnomgospodarskom životu hrvatskog naroda i [[Povijest Hrvatske|hrvatske]] države u svim njenim vidovima postojanja (od [[Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom|personalne unije s Ugarskom]] preko sastavnog dijela [[Hrvatska pod Habsburzima|habsburške monarhije]] do rascijepljene pokrajine u [[Hrvatska u prvoj Jugoslaviji|prvoj južnoslavenskoj državi]]).
 
== Podrijetlo i začetci loze ==
Do [[15. stoljeće|15. stoljeća]] nema puno vjerodostojnih podataka o Draškovićima. Najvjerojatnije je da potječu od staro[[Hrvati|hrvatskog]] plemena Kršelaca, a zna se da su u 15. stoljeću imali posjede oko sela Zažično Donje (današnje [[Donje Pazarište]]) u Buškoj župi (Bužani), zapadna [[Lika]], i da su pripadali ondašnjem nižem plemstvu.
 
[[Modruš]]ki urbar, važan hrvatski pravni dokument iz 1486. godine pisan [[Glagoljica|glagoljicom]], navodi da je plemićka obitelj Drašković posjedovala sedam kmetskih gazdinstava.
U trima ispravama pisanima [[Glagoljica|glagoljicom]] iz [[1490]]. godine, koje se čuvaju u mađarskom državnom arhivu u [[Budimpešta|Budimpešti]], spominje se „35 plemenitih ljudi Draškovića“, među kojima je i [[Juraj Drašković]] (živio između 1450. i 1490. godine).
 
U trima ispravama pisanima [[Glagoljica|glagoljicom]] iz [[1490]]. godine, također pisanima glagoljicom, koje se čuvaju u mađarskom državnom arhivu u [[Budimpešta|Budimpešti]], spominje se „35 plemenitih ljudi Draškovića“, među kojima je i [[Juraj Drašković]] (živio između 1450. i 1490. godine).
U jednom dokumentu iz [[1520]]. godine spominje se ime [[Bartol Drašković]] Kninjanin, što upućuje na to da je potonji imao posjede oko [[Knin]]a. Njega se zapravo smatra začetnikom velikaške loze te obitelji. U navedenom dokumentu iz 1520. godine on je spomenut kao kancelar (tajnik) Dore [[Frankopan]]. Drugi izvori spominju da je bio odgajatelj bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]].
 
U jednom dokumentu iz [[1520]]. godine spominje se ime [[Bartol Drašković]] Kninjanin, što upućuje na to da je potonji imao posjede oko [[Knin]]a. Njega se zapravo smatra začetnikom velikaške loze te obitelji. U navedenom dokumentu iz 1520. godine on je spomenut kao kancelar (tajnik) Dore [[Frankopan]]. Drugi izvori spominju da je bio odgajatelj bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]]. Oba su podatka podudarna, jer je Ivan Karlović bio sin Karla Kurjakovića, [[Krbava|krbavskog]] kneza podrijetlom iz starohrvatskog plemena [[Gusići|Gusića]], i njegove supruge Dore rođ. Frankopan.
Zbog [[Osmansko Carstvo|turske]] opasnosti Bartol Drašković je napustio stare obiteljske posjede i svoj dvorac u [[Bilina|Bilini]], zapadno od Knina, te se preselio u sjevernije krajeve, na područje [[Pokuplje|Pokuplja]].
 
Zbog [[Osmansko Carstvo|turske]] opasnosti Bartol Drašković je krajem dvadesetih ili početkom tridesetih godina [[16. stoljeće|16. stoljeća]] napustio stare obiteljske posjede i svoj dvorac u [[Bilina|Bilini]], zapadno od Knina, te se sa svojom obitelji preselio u sjevernije krajeve, na područje [[Pokuplje|Pokuplja]].
 
== Uspon i širenje moći ==
[[Datoteka:Trakošćan 2007.JPG|thumb|right|250px|[[Trakošćan]], kultni dvorac Draškovićâ ]]
Premda je obitelj u vrijeme turske prijetnje osiromašila, Bartol je, uz pomoć rodbinskih veza, uspio svojim sinovima Jurju, Gašparu i Ivanu omogučiti solidno obrazovanje, što je, uz ostalo, doprinjelo jačanju njihove moći i utjecaja. [[JurajBartolova II.supruga Drašković|Juraj]]Ana je, bio teolognaime, kardinalbila isestra [[Popis hrvatskih banova|hrvatski ban]] odkardinala [[1567]].Juraj do [[1576]]. godine. [[Gašpar DraškovićUtješinović|Gašpar]]Jurja je od kralja [[Maksimilijan II.|MaksimilijanaUtješinovića]], [[1567]]. godine dobio [[BarunOradea|barunskuvelikovaradinskog]] titulubiskupa, apodrijetlom dvijeiz godineBartolovog kasnijezavičaja, ikoji dvoracje [[Trakošćan]].pomogao Trećisestrinoj Bartolovobitelji sinu [[Ivannevolji, I.osobito Drašković|Ivannakon (I.)]] poginuošto je, premaBartol povijesnim izvorima, prigodom junačke obraneumro [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigeta]] [[15661538]]. Godine,godine borećii seostavio uzsame boksuprugu [[Nikolai Šubićtroje Zrinski|Nikole Zrinskog Sigetskog]]djece.
 
Najstariji sin [[Juraj II. Drašković|Juraj]] bio je teolog, biskup i [[Popis hrvatskih banova|hrvatski ban]] od [[1567]]. do [[1576]]., postavši pred kraj života i kardinal, a najzaslužniji je što su Draškovići dobili od kralja [[Maksimilijan II.|Maksimilijana]] [[1567]]. godine '''[[Barun|barunsku]] titulu'''. Drugi Bartolov sin [[Gašpar I. Drašković|Gašpar (I.)]] je dvije godine kasnije, zajedno s bratom Jurjem (na ime neisplaćene njegove banske plaće), dobio na korištenje dvorac [[Trakošćan]]. Od njega potječu svi daljnji Draškovići, jer je jedini imao potomstvo; bio je u braku s Katarinom Sekelj od [[Ormož]]a i imao sinove [[Ivan II. Drašković|Ivana (II.)]] /1550-1613/ i Petra (I.) /1555-1614/, koji su osnivači dvaju ogranaka obitelji. Treći Bartolov sin [[Ivan I. Drašković|Ivan (I.)]] poginuo je, prema povijesnim izvorima, prigodom junačke obrane [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigeta]] [[1566]]. godine, boreći se uz bok [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Zrinskog Sigetskog]].
 
Sljedećih godina i desetljeća članovi obitelji šire svoj utjecaj i stječu nove posjede (na primjer Klenovnik 1572, Medvedgrad 1604, Božjakovinu 1685. itd.), čime se ta plemićka loza učvrstila na sjeverozapadu [[Hrvatska|Hrvatske]]. Tako su negdašnji Draškovići od [[Bilina|Biline]] postali Draškovići Trakošćanski.
[[Datoteka:Ivan Draskovic.JPG|thumb|right|200px|Portret Ivana V. Draškovića u [[Trakošćan]]u]]
 
Početkom pak [[18. stoljeće|18. stoljeća]] (točnije [[1716]]. godine) [[Ivan V. Antun Drašković|Ivan V. Drašković]] (također kasniji ban) oslobodio je od turske okupacije niz naselja, među kojima Jasenovac, Dubicu i Kostajnicu. Nije mu, na žalost uspjelo vratiti i neka druga važna hrvatska područja i utvrde na njima, kao što su na primjer [[Bihać]] i tadašnji Novi Grad, odnosno [[Bosanski Novi]], kako bi cijelu hrvatsku istočnu granicu s ondašnjim Bosanskim [[Ejalet|ejaletom]] (pašalukom) postavio na rijeku [[Una|Unu]], nego je ona trajno ostala takva kakva je i danas, s Bihaćem i [[Cazin|“Cazinskom krajinom“]] zauvijek izgubljenima za Hrvatsku.
 
== Predvodnici kulture i umjetnosti ==
Kao i svaka viđenija i obrazovana plemićka obitelj, Draškovići su posjedovali bogatu knjižnicu. Ali ne samo to, nego su neki njezini članovi i sami pisali knjige, a mnogi su bili mecene u hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Biskup Juraj II. je, na primjer, financirao tiskanje „Kronike“ Antuna Vramca godine 1578., a grof [[Janko Drašković]], poznati [[Ilirski pokret|Ilirac]], skoro sav je svoj imetak žrtvovao u političke, ali i kulturne svrhe. Smatran najobrazovanijim Hrvatom na kraju [[18. stoljeće|18.]] i na početku [[19. stoljeće|19. stoljeća]], potonji je godine [[1832]]. dao tiskati svoje najpoznatije djelo ''Disertaciju'', svojevrsni politički, gospodarski i kulturni program hrvatskog narodnog preporoda.
 
Značajna je povezanost obitelji Drašković s obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]], koja je [[1645]]. godine učvršćena brakom [[Nikola Zrinski|Nikole Zrinskog Čakovečkog]] s Marijom Euzebijom, kćeri grofa [[Gašpar II. Drašković|Gašpara II. Draškovića]], odnosno unukom Petra I. Jedna od posljedica te veze je bila ta da je dio knjiga iz knjižnice Draškovića završio u čuvenoj Nikolinoj [[Bibliotheca Zriniana|Bibliotheci Zriniani]], koja se danas nalazi sačuvana u [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici]] u Zagrebu.
Jedan dio knjiga koje su nekad posjedovali članovi obitelji Drašković, i to poglavito knjige starije od onih koje se nalaze u dvorcu [[Trakošćan]]u, čuva se u [[Hrvatski državni arhiv| Hrvatskom državnom arhivu]] u Zagrebu.
== Razgranatost plemenite loze Draškovića ==
 
Tijekom [[17. stoljeće|17.]], [[18. stoljeće|18.]] i [[19. stoljeće|19. stoljeća]] grofovi Draškovići su se razgranali u nekoliko ogranaka i postali vlasnici brojnih veleposjeda, dvoraca, kurija i gradskih palača, ne samo u Hrvatskoj, nego i na području drugih zemalja koje su tada bile u sklopu [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]] (npr. Slovenije, Mađarske, Austrije, i Slovačke), ite izvan nje (npr. Švicarske). OsimU štonjihovim su dalirukama četiribila hrvatska bana, oni su uspjeli bitivlastelinstva i visokidvorci crkvenikao dostojanstvenicišto (biskupisu [[Trakošćan]], kardinali)[[Klenovnik]], vojni[[Dvorac časniciVinica|Vinica]], najvišeg[[Dvorac ranga (generaliOpeka|Opeka]], podmaršali)[[Zelendvor]], te[[Veliki najvišiBukovec]], državni[[Dvorac dužnosnici (ugarski palatinBisag|Bisag]], kraljevski kancelari[[Hrašćina]], kraljevski savjetnici[[Božjakovina]], suci[[Dvorac Brezovica|Brezovica]] i drugo)[[Rečica]].
 
[[Datoteka:Janko Drašković Mirogoj srpanj 2007.jpg|mini|250px|Natpis na grobu Janka Draškovića na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.]]
Osim što su dali hrvatske banove, oni su uspjeli biti i visoki crkveni dostojanstvenici (biskupi, kardinali), vojni časnici najvišeg ranga (generali, podmaršali), te najviši državni dužnosnici (ugarski palatin, kraljevski kancelari, kraljevski savjetnici, suci i drugo).
[[Datoteka:Dvorac Brezovica sjeverno pročelje.jpg|thumb|right|250px|Dvorac Brezovicu kod Zagreba izgradio je u 18. stoljeću [[Josip Kazimir Drašković]], habsburški podmaršal]]
 
Neki pripadnici obitelji vratili su pak se nakon oslobođenja od turske okupacije i opasnosti u svoju postojbinu Liku, točnije u okolicu [[Kosinj]]a, a bilo je ogranaka i u okolici [[Ogulin]]a i [[Tounj]]a.
* [[Gašpar Drašković|Gašpar I.]], Bartolov (drugi) sin (*1530, †1591.), dobio naslov baruna 1567.
* [[Ivan I. Drašković|Ivan I.]], Bartolov (treći) sin (*?, †1566(?), poginuo u bitki kod Sigeta
* [[Ivan II. Petar Drašković|Ivan II.]], Gašparov sin (*1550, †1613.), [[Popis hrvatskih banova|hrvatski ban]] (1596-1608.)
* [[Ivan III. Drašković|Ivan III.]], sin Ivana II. (*1595 ili 1603, †1648.), dobio naslov grofa 1631, [[Popis hrvatskih banova|hrvatski ban]] (1640-1646.), ugarski palatin (1646-1648.)
* [[Ivan V. Antun Drašković|Ivan V.]], unuk Ivana III. (*1660, †1733.), [[Popis hrvatskih banova|hrvatski ban]] (1732-1733.)
* [[Ivan X. Petar Drašković|Ivan X.]], (*1916, †1993.), posljednji vlasnik Trakošćana
 
== Obitelj koja je dala četiri hrvatska bana ==
Nakon Drugog svjetskog rata Draškovići su izgubili svoja, tada nacionalizirana, imanja u domovini i živjeli u inozemstvu. Uspostavom samostalne Republike Hrvatske stvorili su se uvjeti za njihov povratak, pa je to iskoristio predstavnik posljednjeg preostalog ogranka ovog starog hrvatskog roda dr. Karl grof Drašković (rođen [[1923]]. godine), koji je živio u Austriji, otkupivši [[1998]]. svoj nekadašnji posjed u [[Veliki Bukovec|Velikom Bukovcu]] kod [[Ludbreg|Ludbrega]]. Sa sinom Nikolausom (rođenim [[1968]].) on se tamo kroz tvrtku Agroludbreg d.d. bavi poljoprivrednim poduzetništvom. Tako se barem na jednom mjestu u Hrvatskoj nastavila mnogostoljetna tradicija opstojanja velikaške obitelji Drašković.
 
Iz razgranate obitelji Drašković potekla su četiri hrvatska bana: [[Juraj II. Drašković|Juraj II.]], [[Ivan II. Drašković|Ivan II.]], [[Ivan III. Drašković|Ivan III.]] i [[Ivan V. Antun Drašković|Ivan V.]]
 
[[Juraj II. Drašković|Juraj II.]] se istaknuo kao izuzetno sposoban i utjecajan svećenik i političar. Školovavši se u Krakowu, Beču, Bologni i Rimu, već je u tridesetdrugoj godini života [[1557]]. postao [[Pečuh|pečuškim]], a [[1563]]. zagrebačkim biskupom. Godine [[1573]]. imenovan je [[Kaloča|kaločkim]] nadbiskupom, da bi naposlijetku [[1585]]. bio unaprijeđen u kardinala. Hrvatskim banom postao je [[1567]]. godine, zajedno s [[Franjo Frankopan Slunjski|Franjo Frankopanom Slunjskim]], a kada je ovaj iznenada umro [[1572]]., Juraj je nekoliko sljedećih godina upravljao Hrvatskom sâm. U to se vrijeme zbila i čuvena [[seljačka buna]] Matije Gupca, koju je banska vojska ugušila u krvi. Godine [[1578]]. Juraj je postao kraljevim kancelarom, a [[1584]]. kraljevim namjesnikom u Ugarskoj, što pokazuje kakvo je Rudolfovo povjerenje s vremenom stekao. Smrt ga je zatekla početkom [[1587]]., nakon što je imenovan kardinalom i bio na vrhuncu slave.
 
{{glavni|Juraj II. Drašković}}
[[Datoteka:Janko Drašković Mirogoj srpanj 2007.jpg|mini|250px|Natpis na grobu Janka Draškovića na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.]]
 
[[Ivan II. Drašković|Ivan II.]] bio je sin Jurjeva mlađeg brata [[Gašpar Drašković|Gašpara]]. Poznat je kao vojskovođa koji se istaknuo u bitkama protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]], a imenovan je i za potpredsjednika Dvorskog ratnog vijeća. Naročito je znamenita njegova uloga u obrani sisačke tvrđave i teškog turskog poraza u [[Bitka kod Siska|bitki kod Siska]] [[1593]]. Proširio je svoje posjede, osobito na [[Krapina|Krapinu]] i njenu okolicu, te na područje [[Medvedgrad]]a. Dužnost hrvatskog bana obnašao je dvanaest godina (1596-1608).
 
[[Ivan III. Drašković|Ivan III.]], sin Ivana II., doveo obitelj Drašković do zenita, kada su bili najjači, najutjecajniji i najbogatiji. Ostvarivši mnoge pobjede u bitkama protiv agresivnih [[Otomansko Carstvo|Turaka]], organizirao je istovremeno obranu, utvrđujući gradove i izgrađujući granične fortifikacije, te je u ono vrijeme bio poznat kao ''defensor Croatiae'', to jest ''branitelj Hrvatske''. Hrvatskim banom postao je [[1640]]., a naslijedio ga je mladi [[Nikola Zrinski]] Čakovečki.
 
{{glavni|Ivan III. Drašković}}
 
[[Ivan V. Antun Drašković|Ivan V. Antun]] bio je unuk Ivana III., a sin [[Ivan IV. Drašković|Ivana IV.]] Stekao je čin podmaršala Habsburške carske vojske, a tek je u poodmaklim godinama života [[1732]]. imenovan hrvatskim banom, ostavši na tom položaju do [[1733]]., kada je i umro. O njegovoj vojničkoj slavi koja se očuvala do danas govori i podatak da je na početku [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] jedna od vojarni [[Hrvatska vojska|Hrvatske vojske]] u [[Varaždin]]u nazvana imenom ’’Ivan V. Drašković’’.
 
== Članovi obitelji u Hrvatskoj u novije doba ==
 
Nakon Drugog svjetskog rata Draškovići su izgubili svoja, tada nacionalizirana, imanja u domovini i živjeli u inozemstvu. Uspostavom samostalne Republike Hrvatske stvorili su se uvjeti za njihov povratak, pa je to iskoristio nositelj nasljednih prava i predstavnik posljednjeg preostalog ogranka ovog starog hrvatskog roda dr. Karl grof Drašković (rođen [[1923]]. godine), koji je živio u Austriji, otkupivši [[1998]]. svoj nekadašnji posjed u [[Veliki Bukovec|Velikom Bukovcu]] kod [[Ludbreg|Ludbrega]]. Sa sinom Nikolausom (rođenim [[1968]].) on se tamo kroz tvrtku Agroludbreg d.d. bavi poljoprivrednim poduzetništvom. Tako se barem na jednom mjestu u Hrvatskoj nastavila mnogostoljetna tradicija opstojanja velikaške obitelji Drašković.
 
== Vidi još ==
 
* [[Juraj II. Drašković]]
* [[Ivan III. Drašković]]
* [[Janko Drašković]]
* [[Trakošćan]]
* [[Popis hrvatskih banova]]
 
== Vanjske poveznice ==
*[http://genealogy.euweb.cz/hung/draskov1.html Genealogija obitelji Drašković s češko-mađarskom varijantom njihovih imena]
*[http://www.archive.org/stream/p1povjesthrvatao06klaiuoft/p1povjesthrvatao06klaiuoft_djvu.txt Draškovići - baruni od 1567. (’’Vjekoslav Klaić: „Povijest Hrvata” izdanje 1899., XV. Poglavlje: Hrvatsko kraljevstvo za prva tri Habsburgovca (1527-1608.), str.28)’’]
*[http://www.mdc.hr/trakoscan//hr/2-2povijest.html Kratke biografije nekih članova obitelji Drašković]
*[http://www.agroludbreg.hr/ Sadašnji članovi obitelji Drašković]
*[http://209.85.135.132/search?q=cache:3Mp0XWl-Ti8J:hrcak.srce.hr/file/19645+Biline+dvorac&cd=15&hl=hr&ct=clnk&gl=hr Prognani i raseljeni Draškovići od Biline postali su Draškovići od Trakošćana]
*[http://www.visovac.hr/hrvatski%20jezik/Samostansko%20okruzje/Zupe/Miljevci/juraj%20utjesinovic.htm Bartol Drašković - šurjak Kardinala Jurja Utješinovića (1482-1551.)]
 
[[Kategorija:Draškovići]]