Razlika između inačica stranice »Šume gorskog pojasa Hrvatske«

m
sitnice
(wikipedizirano, uklonjena suvišna masna slova na nepotrebnim mjestima (nadam se da nema previše wikipoveznica, suvišne sam uklonila)... podsjeća me na udžbenik)
m (sitnice)
{{bolji naslov}}
'''Gorski pojas''' ili '''altimontani pojas''' dio je Eurosibirsko-sjevernoameričke regije u [[Fitogeografija|fitogeografskoj]] raspodjeli [[Hrvatska|Hrvatske]]. Na [[Dinaridi|Dinaridima]] i panonskom gorju razvijen je u rasponu nadmorskih visina od 600 (800) m do 1100 m, dok se na sjevernim padinama [[Papuk|Papuka]] i [[Medvednica|Medvednice]] spušta niže. To je područje umjereno hladne, te perhumidne (vlažne) klime. Prosječne godišnje temperature variraju između 6 i 7 <sup>o</sup>C, a prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 1200 mm u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, odn.odnosno 3000 i više u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]]. Kao geološka podloga, u Dinaridima prevladavaju [[Vapnenac|karbonati]] i [[Dolomit|dolomiti]], a u panonskom gorju [[Silikat|silikati]].
 
Antropogeni utjecaj je u ovom pojasu bio slab, tako da su sačuvani veliki šumski kompleksi, za razliku od šuma sjeverno od Alpa, koje su najvećim dijelom pretvorene u kulture smreke. U tom pojasu nalaze se i prave [[Prašuma|prašume]], tj. šume u kojima tijekom povijesti nije bilo nikakve ljudske djelatnosti. To su npr. Čorkova uvala kod [[Plitvička jezera|Plitvičkih jezera]], te Devčića tavani i Nadžak bilo na [[Nacionalni park Sjeverni Velebit|sjevernom Velebitu]].
Slično kao i u prethodnim pojasevima, šumske zajednice mogu se podijeliti u tri grupe:
*Srednjoeuropska vegetacijska zona acidofilnih šuma jele i smreke (biljne zajednice ''Blechno-Abietetum'' i ''Aremonio-Piceetum'')
*Dinarska vegetacijska zona šuma bukve i jele (biljna zajednica ''Abieti-Fagetum'' “dinaricum”"dinaricum")
*Amfipanonska vegetacijska zona šuma bukve i jele (biljna zajednica ''Abieti-Fagetum'' “pannonicum”"pannonicum")
 
== Šume bukve i jele ==
 
Rasprostiru se na oko 130 000 ha u dinarskom prostoru i na oko 15 000 ha u panonskom prostoru. Budući da se ta dva prostora bitno razlikuju klimatski, geološki i edafski, florni sastav tih šuma će također biti različit. Za dinarske bukovo-jelove šume značajan je velik udio [[ilirska vrsta|ilirskih vrsta]], dok su panonske srodne sa sličnim šumama srednjoeuropskog prostora.
 
=== Dinarske šume bukve i jele ===
Zauzimaju pojas nadmorskih visina od 550 do 1200 m, a rastu na dolomitnoj i karbonatnoj geološkoj podlozi, na [[Les|lesiviranim]] tlima, smeđim karbonatnim tlima i karbonatnim [[Crnica|crnicama]]. Uspijevaju manje-više na svim ekspozicijama i nagibima.
 
Dominantne drvenaste vrste su [[Bukva|bukva]] (''Fagus sylvatica'') i [[Jela|jela]] (''Abies alba''), a uz njih rastu i [[Javor|gorski javor]] (''Acer pseudoplatanus''), te [[Brijest|gorski brijest]] (''Ulmus glabra''). U sloju grmlja čest je [[Likovac|likovac]] (''Daphne mezereum''), a u sloju niskog raslinja rastu mnogobrojne ilirske vrste (vidi odlomak ''Brdske šume bukve'' u članku [[Brdski pojas]]). Česte su još i [[ženska paprat]] (''Athyrium filix-femina''), [[muška paprat]] (''Dryopteris filix-mas''), [[Srebrenka (biljka)|srebrenka]] (''Lunaria rediviva''), kao i [[Režuha|lukovičasta režuha]] (''Cardamine bulbifera'').
 
=== Panonske šume bukve i jele ===
 
U odnosu na dinarske, bukovo-jelove šume panonskog područja rastu u uvjetima toplije klime, manje količine oborina, na dubokim smeđim vapnenastim i smeđim kiselim tlima. Na [[Strahinjčica|Strahinjčici]], [[Ivanščica|IvančiciIvanščici]], [[Ravna gora|Ravnoj gori]] i [[Trakošćan|Trakošćanu]] rastu na karbonatnoj podlozi, a na [[Macelj|Maceljskoj gori]], Medvednici i Papuku rastu na silikatnoj podlozi. Zauzimaju raspon nadmorskih visina od 200 do 1000 m. Na male nadmorske visine (200 m) jela se spušta na sjevernim padinama, npr. onima Medvednice. Ove šume imaju važnu hidrološku i protuerozijsku funkciju.
 
Za razliku od situacije kod dinarskih šuma, udio ilirskih vrsta u panonskim šumama bukve i jele je malen. Uz bukvu i jelu u sloju drveća rastu i [[Javor|javori]] (''Acer platanoides'' i ''A. pseudoplatanus''), [[Jasen|obični jasen]] (''Fraxinus excelsior''), te [[gorski brijest]] (''Ulmus glabra''). U sloju grmlja rastu [[Likovac|likovci]] (''Daphne mezereum'' i ''D. laureola''), a u sloju niskog raslinja izuzev ilirskih vrsta i one koje su navedene u odlomku o dinarskim bukovo-jelovim šumama.
 
== Šume jele s rebračom (''Blechno-Abietetum'') ==
 
Ovaj tip šume rasprostire se na nadmorskim visinama od 650 do 950 m, unutar bukovo jelovih šuma, ali na silikatnim stijenama, odn.odnosno kiselim, [[Automorfna tla|podzoliranim]] tlima. Gospodarski predstavljaju jedan od najvažnijih tipova šuma. Najviše ih ima u Gorskom kotaru, zatim na Velebitu, [[Velika Kapela|Kapeli]] i [[Plješivica|Plješivici]]. U sjevernoj Hrvatskoj raste samo na Maceljskoj gori, na nadmorskim visinama od 210 do 425 m.
 
Tla na kojima se razvija izrazito su kisela, s pH često ispod 5.
 
U sloju drveća dominira jela (''Abies alba''), uz nju mogu rasti i [[Smreka|smreka]] (''Picea abies'') i [[Jarebika|jarebika]] (''Sorbus aucuparia''), te bukva (''Fagus sylvatica''), koja u ovim šumama slabo uspijeva. Sloj grmlja slabo je razvijen. U njemu dominira podmladak jele i jarebike, a može se naći i [[Malina|malina]] (''Rubus idaeus''), razne vrste [[Kupina|kupina]] (''Rubus'' spp.), te [[Kozja krv|crna kozlokrvina]] (''Lonicera nigra''). Prizemni sloj dobro je razvijen i čini ga velik broj vrsta. Osobito je značajna [[Paprat|paprat]] [[Rebrača|rebrača]] (''Blechnum spicant'') po kojoj je šuma i dobila ime. Od ostalih vrsta valja spomenuti [[Borovnica|borovnicu]] (''Vaccinium myrtillus''), [[Crvotočina (biljka)|crvotočine]] (''Lycopodium annotinum'', ''L. clavatum'', ''Huperzia selago''), trave šašuljice (''Calamagrostis'' spp.), te više vrsta [[Mahovinamahovine|mahovina]], koje do izražaja dolaze osobito na vlažnijim staništima.
 
[[Kategorija:Zemljopis Hrvatske]]
9.708

uređivanja